- Kako ste došli na ideju za knjigu "Pedeset cigareta za Elenu"?
Početni impuls bio je tema “leptirovog učinka“ u svakodnevnom životu – to kako neki događaji pokreću druge i kako se sve događa da bi se kasnije moglo dogoditi nešto drugo. Tražeći potencijalne junake koji bi potvrdili tu teoriju lančanih reakcija, pomislila sam da bi najzanimljivije bilo kad bi glavni junak bio čovjek koji živi na mračnoj strani života, koji vjeruje da bi svijet jednako funkcionirao i bez njega. Tako se u moj kompjuter uselio Oliver Radman, a ostalih troje protagonista tražila sam putem.
- Kako ste istraživali temu?
Istraživanje za roman nije bilo prezahtjevno – najviše sam istraživala depresivna stanja zbog junakinje Grete, te zakone i propise koji se odnose na sudski proces iz Magdalenine priče. Zbog Olivera sam morala malo „zagrebati“ po numerologiji. „Najegzotičniji“ dio istraživanja – onaj koji teško da uopće možemo nazvati istraživanjem, ali je danas čitateljima jako zanimljiv – bilo je stvarno prikupljanje Oliverovih opušaka u metalnu kutijicu. Pisac katkad mora doista vidjeti predmet fiksacije svog junaka da bi znao kako ga provesti kroz priču.
- Koji dijelovi knjige su bili najzahtjevniji za pisanje?
Najzahtjevnija su bila poglavlja s Oliverom. Teško je kreirati čovjeka koji gotovo da i nema ljudskih osobina, junaka koji zbog poante priče ne smije biti simpatičan i ne smije se zavući čitatelju pod kožu. Teško mi je bilo uopće zamisliti, a onda i formulirati, njegovu distancu prema životu – ali shvatila sam to kao jedan veliki autorski izazov. Sad, s odmakom, shvaćam da je bilo poprilično hrabro čitateljima ponuditi junaka kojega neće simpatizirati, ali po njihovim reakcijama vidim da je ispunio neku drugu, možda i važniju svrhu – kao opomena da nam je život dan na življenje a ne na upropaštavanje.
