- Kako ste došli na ideju za novu knjigu "Život bez kraja"?
Godine 2012. čuo sam za dva nova znanstvena otkrića: za IPS matične stanice koje „vraćaju mladost“ i Crispr-Cas9 genetičke škare koje omogućuju modifikaciju ljudskog DNK. Smislio sam priču u kojoj osoba pomoću tih načina odluči postati besmrtna.
- Kako ste istraživali temu?
Tri sam godine putovao po svijetu, posjećujući laboratorije u Švicarskoj, Austriji, Izraelu, SAD-u i Francuskoj. Upoznao sam mnogo biologa, genetičkih inženjera, doktora… Provodio sam pokuse na vlastitom tijelu (krvne transfuzije laserom, sekvencioniranje genoma, NAD tablete itd.).
- Koji su dijelovi knjige bili najzahtjevniji za pisanje?
Kraj, oni koji su pročitali knjigu znat će zašto.
Život bez kraja, svoj deseti roman, Frédéric Beigbeder predstavit će u Zagrebu na Festivalu svjetske književnosti. Glavni lik u romanu je muškarac u ranim pedesetim godinama koji želi iskušati sve postupke za produljenje života što ih znanost danas nudi – ubrizgavanje matičnih stanica, oksigenaciju krvi, transplantaciju humaniziranih organa svinje…
Beigbeder je danas jedan od najslavnijih francuskih književnika. Britak kritičar društva, u svojim romanima portretira suvremenog muškarca na prijelazu stoljeća, neurotičnog, ciničnog i opsjednutog seksom. Rođen je 1965. godine u imućnoj građanskoj obitelji, a karijeru započeo kao kreativac u reklamnim agencijama i 2000. godine s romanom 129,90 kn postaje slavan i izvan Francuske. Nastupio je u desetak dugometražnih filmova, a dva filma je režirao (
Ljubav traje tri godine, 2012.;
L'Idéal, 2016.). Osnivač je književne nagrade Flore.
Djela su mu objavljena u tridesetak zemalja. Osim
129,90 kn, na hrvatski su prevedeni njegovi romani
Ljubav traje tri godine,
Romantični egoist,
Upomoć, molim oprosti,
Vjerujem, ni ja također,
Praznici u komi, zbog kojih je postao miljenik hrvatske književne publike. Za
Francuski roman nagrađen je 2009. prestižnom književnom nagradom Renaudot.
