3 pitanja o čitanju za Ružicu Aščić

Koju knjigu trenutno čitate? Trenutno čitam dvije knjige, i to obje zbirke priča. Radi se o Dublincima Jamesa  Joycea i Okrutnim pričama francuskog pisca Villiers de L'Isle-Adama. Kako me se klasici nisu dojmili u srednjoj školi, sada im nadoknađujem vrijeme koje sam krala za druge stvari i drugačiju književnost. Koju knjigu želite sljedeću pročitati? Teško je reći jer sam složila listu za čitanje na kojoj se nalazi oko 800 knjiga, ali priželjkujem u neko skorije vrijeme pronaći vremena za priče Lydie Davis, Amy Hempel i Johna Cheevera. Američka kratka priča ima bogatu tradiciju i puno kvalitetnih autora, ali je nažalost premalo vremena za popratiti svu kvalitetnu književnost. Također bih se voljela domoći knjige mladog srpskog autora Vladimira Tabaševića, Tiho teče Misisipi. Koju knjigu uvijek imate pri ruci? Nekako se dogodilo, možda samo od sebe, da često znam zaviriti u poeziju Charlesa Bukowskog. Ima puno pisaca koje više cijenim od Bukowskog, ali njegova poezija posjeduje posebnu draž jer je iskrena, nepretenciozna i brutalna.   Ružica Aščić (1987.) upravo je promovirala debitantsku knjigu priča „Dobri dani nasilja“, objavljenu u izdavačkoj kući Hena.com. Istoimenim rukopisom osvojila je nagradu Prozak za mlade autore za 2014. godinu. Završila studij povijesti i novinarstva. Prvu kratku priču objavljuje 2008. godine, a proza joj je zastupljena u antologiji  Bez vrata, bez kucanja, časopisu Keine delikatessen, Re, Fantom slobode te na mnogim internetskim portalima. Dvostruka je dobitnica nagrade Marin Držić za drame Košnice i U meni raste. Dobitnica je nagrade Ulaznica za kratke priče Vladimir i Ruke koje su dirale ribu. U Ružičinim pričama o zlu i nasilju kao da je zona sumraka obasjana dnevnim svjetlom pod kojim postaje zastrašujuće stvarna.