Košarica
Izbornik

3 pitanja o čitanju za pisce festivala "Prvi prozak na vrh jezika"

3 pitanja o čitanju za pisce festivala "Prvi prozak na vrh jezika"
Zavirite u budućnost hrvatske književnosti dok je još mlada - moto je pod kojim se u Zagrebu održava književni festival Prvi prozak na vrh jezika, koji okuplja autore proze i poezije do 35 godina nagrađene najuglednijim književnim nagradama -  Goran za mlade pjesnike, Prozak, Na vrh jezika, Ulaznica, Kvirin, Zdravko Pucak i Lapis Histriae. Na ovogodišnjem, trećem izdanju festivala, od 7. do 9. lipnja u cafeu U dvorištu mladi laureati predstavljaju svoja nagrađena djela i prve knjige. Povodom toga smo mladim autorima postavili 3 pitanja o čitanju

Lucija Butković

Koju knjigu trenutno čitate? Trenutno (ponovno) čitam roman Prozirni angolskog pisca Ondjakija. Koju knjigu želite sljedeću pročitati? Knjiga koju bih uskoro htjela pročitati, dakle, završiti, je Lemmy: The Definite Biography Micka Walla. Koju knjigu uvijek imate pri ruci? Probat ću dati jedinstven odgovor na ovo pitanje bez obzira kako ga tumačili – Srce tame Josepha Conrada. Prvo, jer mi je jedan od najdražih romana, drugo, jer imam dva meka izdanja koja mogu staviti bilo gdje, odnosno uvijek imati pri ruci, i treće, jer su mi uglavnom pri ruci – na podu kraj laptopa uz koji provodim najviše vremena.   Lucija Butković dobitnica je nagrade za poeziju Na vrh jezika, koju je ove godine dvanaesti put dodijelio žiri u sastavu Olja Savičević-Ivančević, Marko Pogačar i Kruno Lokotar. U nagradu na vrh jezika uključeno je i objavljivanje knjige kod uglednog nakladnika. Lucija Butković rođena je 3. travnja 1991. godine. Studentica je diplomskog studija filozofije i komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Objavljivala je kritičke tekstove na Ziher.hr-u, Mufu i Portalu Booksa.hr, a poeziju u Zarezu, Fantomu slobode, Agonu i Artikulacijama.   Crni Domingo  Još ćete mi i kožu saguliti s leđa rekao si dok su svjetla žmirkala na boru nebeske krijesnice u kojima ruka lako izgori. Iz kuće smo istjerali plemenite mirise, ostala je trulež šaranov rep skvrčen uz kost, ugljen pobacan po parketu kao tragovi koje bismo trebali slijediti do izlaza, studen u kojoj snijeg samo miriše ali ne postoji. Pod tvojim štapom poginjemo glavu ali se za tvoja leđa hvatamo kao uši, i za uši, njušimo toplu krv napinjemo članke da te ubijemo što prije. Odsjekli smo krila i naoštrili igle, u pozadini sviraju tri ista takta ili ih mi ne znamo razlikovati. Nemaš se čemu nadati za blagdane govorimo ti krvavi, grkljamo krv raspačavamo je šećemo na uzici, iz tvog mesa puši se kao iz kanalizacije, tvoja se krv vije u kolutovima kao crni Domingo.

Nikola Leskovar

Koju knjigu trenutačno čitate? „Melankolija otpora“ Lászla Krasznahorkaija. Mene ne privlače toliko njegove „vijugave rečenice“, koje često kao vrijednost ističu kritičari, nego ambijent, likovi i događaji, kakvi bi se komotno mogli iščupati i iz miljea u kojem ja živim. Mislim da ruralni hrvatski sjeverozapad nije puno drugačiji od Krasznahorkaijeva jugoistoka Mađarske. Koju knjigu želite sljedeću pročitati? „Barutana“ Jensa Bjorneboea, kojeg nazivaju finskim Thomasom Bernhardom. Nedavno sam knjigu tražio u knjižari na Rooseveltovu trgu u Zagrebu, ali svi su primjerci bili rasprodani. Književnica i moja profesorica Daša Drndić preporučila ju je nekoliko puta na Facebooku, tako da je sigurno vrijedna čitanja. Koju knjigu uvijek imate pri ruci? „Antikrist“ Friedricha Nietzschea mi je kao džepni molitvenik   Nikola Leskovar dobitnik je nagrade za prozu Prozak koju, kao i nagradu za poeziju Na vrh jezika, ove godine dvanaesti put dodjeljuje žiri u sastavu Olja Savičević-Ivančević, Marko Pogačar i Kruno Lokotar. Budući da je dio nagrade Prozak i objavljivanje knjige, Leskovar će završiti svoj započeti roman čijim je odlomcima osvojio nagradu. Nikola Leskovar rođen je 1983. u Mostaru. Srednju Medicinsku školu završio je u Varaždinu, a studij hrvatskog jezika u Rijeci. Radi kao novinar kulture u županijskom tjedniku Varaždinske vijesti. Predsjednik je književne udruge Katapult. Objavljivao je u fanzinima i časopisima Sloboda, Zarez, Ulaznica, Književnost uživo, u zbirci Izvan koridora – najbolja kratka priča 2011. Ulomak iz nedovršenog "Romana u nestajanju" uvršten je u pregled novih hrvatskih prozaika „Bez vrata, bez kucanja“. Dobitnik je 1. nagrade Slavko Kolar za kratku priču – satiru (2015.). Bio je polaznik nedavno završene Političke škole za umjetnike u organizaciji Kustoskoga kolektiva Blok. Odlomak iz rukopisa nagrađenog Prozakom radnog naziva „Tijelo od soli“ „Krstit ćemo te i firmati odjednom“, odlučuje majka. U podrumu kuće čovjeka u haljini velika je učionica. Tamo naglas čitamo iz molitvenika. Dječaci i djevojčice ne smiju biti zajedno. Važno je biti ozbiljan i diviti se propovjedaonici ukrašenoj ornamentikama i slici Majke Božje u hrastovom okviru, ukradenom iz Mundusa, tvornice namještaja. Prije je u okviru sjedio Tito. Znam to jer je njegovo ime izrezbareno sitnim slovima, pa se valjda zato Majka u izvedbi seoskog naturščika raskravila s djetetom kao Tito s kubankom. Dječaci koji šute i spuštaju glave pod slikama svetaca na zidovima, dobivaju pohvale. Svećenik svima ostalima govori da se trebaju ugledati na njih. Na zidovima su u visini glave ispod slika prikaza Križnog puta montirane žaruljice i zbog toga izgleda kao da toj dobroj djeci aureole lebde nad glavama, kao sijalice nad likovima u crtanim filmovima. Šareni kipovi poslagani uz zidove izgledaju kao djeca iz C razreda, ruke su im neprirodno svinute, a usta ukošena kao u predsjednika kojeg gledamo na televiziji. Nad njihovim glavama nema upaljenih žarulja, samo pletene ornamentike i aureole debele kao omče za vješanje. Na pozlaćenim svijećnjacima i kaležima prestravljuje me iskrivljeni izraz vlastita lica. Ispijeno je kao Isusovo na svećenikovim sličicama, na kojima su svi likovi na zlatnoj pozadini. Nebo je na sličicama uvijek zlatno da bi ljudi koji vjeruju u boga mislili da će dobro živjeti kad umru.  

Alen Brlek

Koju knjigu trenutno čitate? Trenutno čitam Maksimum jata, novu knjigu Tee Tulić, i planiram se vratiti nekim naslovima. Vratiti se Pjevaču u noći Olje Savičević Ivančević i Autopilotu Darka Šeparovića. Sve tri knjige imaju tu karakteristiku da u isto su vrijeme i poezija i proza, a kako je za vještinu pisanja vrlo bitno čitati, onda je pretpostavljam najbolje čitati vrhunce. Koju knjigu želite sljedeću pročitati?   Pored ovih vraćanja, volio bi pročitati Društvenu i kulturnu dinamiku Pitirima Sorokina. Već neko vrijeme konstantno se susrećemo po izlozima, ali imam male džepove pa nikako da dođem do nje.   Koju knjigu uvijek imate pri ruci? Dugo sam vremena uvijek pri ruci imao Pogačareve Poslanice dobrim ljudima, kasnije i Crnu pokrajinu. No sam odlučio, takav je dan bio valjda, spoznaja i prihvaćanja, i jednostavno poklonio te knjige bliskim ljudima, onima koji su znali koliko mi znače. Svakako dolazim u napast katkad opet ih  tako nositi svuda i dodati im knjige iz prvog odgovora ali… na koncu se, na određen način, plašim tog dvosmjernog posjedovanja. Kako bilo, preporučam ih sve, nebrojeno puta.   Alen Brlek (1988., Zagreb) osvojio je nagradu Na vrh jezika za svoju zbirku poezije Metakmorfoze, a ove godine predstavlja knjigu poezije Pratišina, nedavno objavljenu u Beogradu.   KRUŠNO Odjednom je sve što radimo molitva, sve između nas oltar i refleks plivanja. Reska nas osvaja zemlja, snabdijeva tijela mekoćom za krušno sutra. Sutra, tvoji će metali zaboraviti rat, sutra, moji će jezici usvojiti znanje ispiranja rana. Sutra će nam usne biti botanika i ribe.    

Pretraga

Tečaj €/kn: 7,53450 2022-12-07 08:34:49