Madrid traži Cervantesa - svijet čeka!

Miguel de Cervantes Saavedra napisao je dosta ali ostao je najpoznatiji po otužnom vitezu od Manche koji se bori s vjetrenjačama, slugi Sanchu Panzi i konju Rocinanti, Dulcinei. Možda i najpopularniji klasik naših gimnazijalaca je "Bistri vitez Don Quijote od Manche" (prijevod Ise Velikanovića smatra se jednim od najboljih prijevoda na hrvatski uopće) i bilo je zadovoljstvo gledati dijete koje se smijalo nad knjigom i bilo usred 21. stoljeća - oduševljeno. Španjolci su na Cervantesa ponosni i u mnogo je gradova spomenik, kip, bista a Don Quijote smatra se prvim modernim europskim romanom, klasik je zapadne književnosti i jedna je od najbolje napisanih knjiga ikada. Od kada je prvi puta objavljena 1605. knjiga o vitezu postala je bestseller. Utjecaj na jezik je toliko velik da ga zovu la lengua de Cervantes, jezik Cervantesa. Cervantes je rođen u Alcala de Henares, mjestašcu kraj Madrida 1547. a umro je u Madridu 1616. s 69 godina. Naravno da očekujemo velebnu grobnicu. Ali..

Prvo nije umro 23. travnja već 22. pa ne dijeli datum smrti sa Shakespeareom što ćete često moći (krivo) pročitati. Zabuna je oko kalendara - Španjolci su prihvatili gregorijanski kalendar 1582. dok su Englezi još koristili julijanski. Po julijanskom Williamova smrt 23. travnja je 3. svibanj po gegorijanskom. Preživjela dokumentacija pregledana nedavno rekli su, pokazuje da je umro od dijabetesa tipa 2 i ciroze jetre koju nije dobio od alkoholizma jer je toliko mnogo radio da ne bi imao vrmena i piti, kažu. Po želji sahranjen je u obližnjem i četiri godine prije završenom samostanu bosnogih trinitarianskih redovnica u centru Madrida ali su kosti, 1673. nestale! Tada je po samostanu prepravljano i dograđivano i kosti su prebačene u drugi samostan pa vraćene a Madrid je nedavno krenuo "u potragu za Cervantesom" Kao 24-godišnjak, inače iz siromašne familije Cervantes je putovao po Italiji u koju je pobjegao nakon dvoboja zbog kojeg bi ga strpali u zatvor i pridružio se španjolskoj vojsci pod vodstvom svećenika. Kao običan je vojnik služio pod kapetanom Diegom Urbinom na galiji Marquesa i sudjelovao u jednoj od presudnih bitki na moru u europskoj povijesti - onoj za Lepanto, bitki između Svete lige europskih zemalja protiv Otomanskog carstva, u Korintskom zaljevu 1571. Pokazao je veliku hrabrost, borio se kao lav i tri je puta bio ranjen, dva puta u prsa a jednom u lijevu ruku. Poslije je slomio istu tu ruku i ozlijedio živac. Da, veliki Cervantes nije gotovo uopće mogao micati lijevom rukom. Šest mjeseci se liječio, ponovo borio, zarobili su ga gusari, pet je godina bio rob u Alžiru a obitelj je skoro bankrotirala podižući novac za otkupninu. Bez reda Trinitrijanki (red najsvetijeg trojstva) ne bi izašao iz ropstva. Ovaj je red osnovan u 12. stoljeću i pomagao otkupiti kršćane koje su nekršćanski pirati zarobljivali. Zato je želio biti pokopan kod njih. Kad se crkva proširivala a samostan popravljao svi uglednici tamo sahranjeni premješteni su u drugu crkvu ali grobove nisu označili. Sada Madrid traži kosti Cervantesa.

Osim ponosa nacije postoji i turistički rezon jer bi mnogi posjetili grob samo kad bi se znalo gdje je. Ovako moraju reći da su Cervantesa - izgubili. Zadužen je za tu misiju povjesničar Fernando de Prado rekao: "zašto tražimo ostatke? Jer je lik svjetskog značaja. Jer mu je cijelo čovječanstvo dužno.. jer imamo mogućnost s današnjom tehnologijom pronaći ostatke i maknuti ga iz anonimnog groba.." i dati mu valjda veličanstvenu grobnicu. Uključen je radar, infracrveni skeneri, tehnologija magnetskog impulsa jer 2011. radar nije donio na površinu ostatke - ništa nije nađeno. Problem je i što je sahranjeno 15ak ljudi pa nema garancije da je jedan od njih Cervantes. Identifikaciji će pomoći "zubni opisni karton" i ranjavanja jer su arkebuze ostavljale ožiljke kao današnja puška. O zubima se zna po njegovom opisu - imao ih je samo šest, u lošem stanju i loše smještene a nijedan nije imao dodirnog zuba.. dakle na parove razbroj su. Portreta iz njegova doba nema i jedan El Grecov je možda književnik ali to nije sigurno. Ako nađu tijelo moći će rekonstruirati lice, kao i kod Dantea.

Prvo treba snimiti groblje, vidjeti ima li dovoljno dokaza za pokretanje arheološkog iskopavanja jer treba ići ispod mramornog poda, skoro četiri metra. Redovnice su se složile i dale dozvolu što je fenomenalno jer najmlađa ima 82 godine i nisu imale dodira s vanjskim svijetom 45 godina. Ono što je zgodno je da je danas taj samostan u kvartu koji se zove Barrio de Las Letras, književnički kvart, upravo u čast piscima koji su živjeli u tim ulicama, tako i Cervantes. Doduše, pitanje koje treba postaviti je zašto nisu prije tražili Cervantesa? De Prado je tražio od grada dozvolu još 2010., ali su ga odbili. Tada im je javio da ima američke ulagače, privatne i jedno sveučilište, ali ne zna se tko. Za sada je jedini financijer Madrid a stajat će, ova potraga, 135 000 USD. Madrid će dati 12 000 eura za prva "skeniranja" rekli su, a pokaže li se da "nečeg ima" skucat će još 100 000 eura. Godinu prije Britanci su pronašli i dokazali ostatke Richarda III ispod parkirališta po ozlijedama na lubanji i testiranjem DNK njegova dva potomka. Cervantes nema potomaka koji bi tu pomogli - imao je dvoje djece što se zna ali se jedno zaredilo a drugo neidentificirano, bilo je vanbračno, sin, negdje u Italiji. U ovaj je projekt uključen i forenzični antropolog Francisco Etxeberria koji je radio na ekshumacijama žrtava španjolskih žrtava iz građanskog rata, Salvadorea Allendea i pjesnika Pabla Nerude. Misli da je ovo, traženje Cervantesa, najvažnije u njegovom životu. Madrid je i inače prekrasan grad, prepun turista, ali nesumnjivo je da bi pronalazak Cervantesa bio za njih što je William Shakespeare i njegov grob za Stradford-upon-Avon s razlikom što će ovo, nadamo se, biti veliko otkriće pa će se obožavatelji Cervantesa zapravo prvi puta moći pokloniti velikanu. Ako potraga uspije. Jer potraga za Velázquezom 1990-ih bila je promašaj. Problem je i užasna kriza u kojoj Španjolska grca.

Češljanje Madrida počelo je krajem travnja i do sada - nakon "pikanja" pet lokacija - ništa. Traže novu dozvolu od samostana za dublje kopanje. (Velazqueza su tražili kopajući po Madridu pet mjeseci, pokopan je 1669. u crkvi San Juan koje više nema, s mačem, u crnom plaštu i sa šeširom. Stali su nakon što su potrošili 38 000 USD, a našli su mumiju koja naravno, nije slikar. Na kraju je prošla godina u kojoj su obilježavali 400-i rođendan Velázqueza i dalje ne znajući gdje su njegove kosti. Njegovi su potomci, pazite sad, kraljice - Sofija od Španjolske, Beatrix od Nizozemske a muški - kralj Carl XVI Gustav od Švedske, Albert II od Belgije, Hans-Adam II, princ Liechtensteina, i Henri, Veliki vojvoda od Luxemburga. Nakon 18 mjeseci kopanja sve je stalo jer su sada na mjestu crkve zgrade sa stanovima i veliko parkiralište). Svijet i daje čeka...

Za vas napisala: Sandra Veić Sukreški