Žena na prozoru – A. J. Finn – intenzivna priča o krivnji i pomirenju
Ova knjiga nije me toliko ostavila bez daha koliko me je ostavila - bez teksta. Napisana je detaljno, puna je osjećaja i upoznaje nas s toliko sveprisutnom bolešću duše – anksioznošću. Čitajući je možete shvatiti i osjetiti nadolazeći razarajući strah glavne junakinje, možete osjetiti njezino ubrzano disanje, lupanje srca, pretjerano znojenje i nadolazeći napad panike. Jedino što vam do kraja knjige nije jasno zašto joj se to događa, a to ćete saznati čitajući ovu “napeticu”. Za mene je ovaj roman manje triler, a više odličan psihološki portret jedne slomljene i tužne žene koja se povlači u svoja četiri zida i nema snage izaći iz svoje ogromne i tajnovite kuće u New Yorku. Autor je vješto povezao dvije obiteljske tragedije kroz koje se provlače gubitak, krivnja, smrt, ubojstvo…
Dječja psihologinja Anna Fox ne izlazi iz svoja četiri zida čak ni da bi pokupila poštu. Ima fobiju od vanjskog svijeta, javnih mjesta i mnoštva ljudi, pati od agorafobije. Ako osjeti dašak vjetra kroz otvorena vrata ili prozor trenutno doživljava jak napad panike. Snažno i iznenada, poput groma iz vedra neba. Jedni dodir Anne s vanjskim svijetom i stvarnošću njezini su susjedi koje ona pak dan za danom promatra kroz njihove prozore. Život njoj nepoznatih ljudi se odvija pred njenim očima poput kazališne predstave, ona je nijemi promatrač. Prati ih svojom izuzetno dobrom Nikon kamerom, povećava prizore njihovih života i tako pokušava pokrpati svoj, ili bolje rečeno zaboraviti svoj život. A onda, jednoga dana, u kuću preko puta useljava nova obitelj Russell – otac, majka i sin tinejdžer. Anna ubrzo upoznaje sina Ethana – zbunjenog i nesretnog pubertetliju kojemu je mnogo toga zabranjeno. Nedugo nakon tog susreta upoznaje i njegovu majku Jane koja kod nje provodi jedno cijelo popodne igrajući s njom šah, čavrljajući o životu i povjeravajući joj neke od svojih intimnih trenutaka. Anni godi njihovo druženje, jer osim maserke Bine, psihijatra dr. Fieldinga i podstanara Davida, Anna ne komunicira previše s ljudima. Svoju usamljenost utažuje kroz potragu za kontaktima na internetskim forumima, starim crno-bijelim horor filmovima, ali i previše alkohola. Anna ne prestaje otvarati ogromne količine boca merlota. Crvenim vinom zalijeva više vrsta tableta antidepresiva. A onda jednog dana čuje vriskove iz kuće Russellovih. Nedugo nakon toga Anna na prozoru njihovog dnevnog boravka ugleda siluetu žene koju netko probada oštrim predmetom. To može biti samo Jane, njezina nova susjeda s kojom je prije par dana čavrljala u dnevnom boravku. Anne hvata dvostruka panika - panika od onoga što je vidjela, ali i panika kako da izađe iz kuće, spriječi ono što vidi i pozove policiju. Što je Anna doista vidjela? Mogu li tolike količine tableta u kombinaciji s alkoholom izazvati halucinacije? Ovaj slojeviti roman bavi se s nekoliko važnih pitanja. Zašto i kako je došlo do Annine traume i anksioznosti, hoće li se Anna uspjeti vratiti u život i nadvladati vlastito samouništenje i hoće li ponovo postati sposobna samostalno živjeti i raditi ono što je uspješno radila cijeli život – ona je naime dječja psihologinja. No najvažnije pitanje koje si postavljamo čitajući ovaj roman je koliku ulogu igra krivnja u našim životima? Teško mi je dalje prepričavati sadržaj ove knjige da vam ne bih previše otkrila i time umanjila čari napetosti koja ovu knjigu čini tako zanimljivom i posebnom. Ali, važno je reći da se kroz ovaj roman provlači i važna društvena kritika potpuno nesposobnog "terapeutskog sustava" , kao i pitanje može li se pomoći ljudima koji osjećaju posljedice trauma, koji pate od post traumatskih simptoma – PTSP-a. Pitanje je i je li dovoljno pacijenta koji boluje od takve ozbiljne psihičke bolesti “filati” neograničenim brojem tableta i farmako-pripravcima koji samo površinski smanjuju simptome, ali ne liječe? Kakvu ulogu igra alkohol u takvim stanjima? Kakvu ulogu igra Internet u životima tih ljudi? Pomaže li im ili ih samo dodatno usamljuje te ih na kraju, odvlači još više u nepostojeće svjetove? Iako je tržište romana u kojemu su glavne junakinje žene koje previše piju, koje pate, koje imaju skrivene traume prezasićeno, s velikim sam zadovoljstvom i s mnogo žara pročitala ovu odličnu napeticu koja je ujedno i kritika današnjeg nezainteresiranog i otuđenog društva. Zanimljivo je reći da su prava za film prema ovoj knjizi prodana i prije nego je knjiga napisana. Osim toga A.J. Finn je zapravo pseudonim američkog izdavača i bivšeg književnog kritičara Daniela Mallorya (kao da se netko želio poigrati sličnošću imena Gillian Flynn i Fynn) i na kraju se pitamo koliko li se još tajni i misterija krije iza izdavanja ove knjige koja je odmah zasjela na vrh svih svjetskih knjiških ljestvica čitanosti.
