U vječnoj borbi sa Sotonom – Donald Ray Pollock
Izdavač: Oceanmore Odlična američka literatura. Fenomenalna knjiga koja me ostavila bez daha. Pravo otkriće! Ponovno, sve čestitke izdavaču Oceanmore na odličnom izboru i prijevodu romana ovog osebujnog američkog pisca koji je svoju prvu zbirku priča objavio tek u 53.-oj godini, a za nju je odmah nagrađen Nagradom PEN. To su ukratko moje prve impresije.
"U vječnoj borbi sa Sotonom" je istovremeno nasilan, zastrašujuće bolan, šokantan ali i prekrasan i velik roman.
Početkom 1960-ih na osami u Ohiu sudaraju se životi osebujnih i stravičnih ljudi – bračnog para serijskih ubojica-psihopata koji godišnje odmore provodi zavodeći i ubijajući mlade autostopere pri tome ih fotografirajući (zbirka se popela na 26 autostopera), dva bizarna vjerska fanatika - propovjednika od kojih je jedan u invalidskim kolicima i pedofil, jednog korumpiranog šerifa čija je sestra ubojica autostopera, mladih djevojaka koje se podaju pohotnom svećeniku i ostaju trudne, razvojačenom Willardu Russelu koji se vraća s Južnog Pacifika noseći u sebi jezive uspomene i još mnogo nastranih i disfunkcionalnih likova. U stvarnosti takve likove nikako ne želimo upoznati, jer, za njih nema niti nade, ni spasa, a mjesto im je jedino u paklu. Ali, oni postoje i tu su među nama.
Priča se razvija vrlo brzo, pa se knjiga jedva odlaže, jednostavno se juri kroz stranice, bez daha. Pollock piše vrlo jasno i uvijek pronalazi prave riječi, tako da možete osjetiti miris krvi, jeftinih parfema i znoja, možete osjetiti okuse whiskeyja i kava i smrad tjednima neoprane odjeće koju, formalno, čitatelj počinje osjećati na koži. Glavni lik je dječak Arvin Russel koji se rano uči svetiti za poniženja. Njegov otac Willard, ratni veteran, alkoholičar, vjerski fanatik prisiljava ga da se s njim fanatično moli svaki dan. Kada Willardova voljena žena Charlotte, Arvinova majka oboli od neizlječivog oblika raka, on počinje molitvenom stablu žrtvovati životinje i njihovom krvlju želi udobrovoljiti Boga kako bi Charlotta ozdravila. Molitva ne pomaže, Charlotte umire u najgorim mukama. Willard si oduzima život, a siroti Arvin ga pronalazi izrezanog grla u šumi. Arvin nakon samoubojstva oca živi s bakom koja brine za kćer drage susjede Helen koja se udala za fanatičnog propovjednika koji je ubija vjerujući da kroz moć molitve može mrtve vraćati u život. Arvin Lenoru doživljava kao polusestru, a godinama kasnije Lenoru zlostavlja novopridošli svećenik. Ona si nakon tog užasa u štaglju oduzme život...
Pollock odlično ocrtava 1960.-e godine u ruralnoj Americi kao godine bezakonja, nasilja i samovolje kada zločini uglavnom ostaju nekažnjeni. Daje nam svojevrsnu društvenu panoramu koja razbija mit o "velikom američkom snu." Poručuje nam što se događa kad nema ničeg u što bi se vjerovalo iako sve vrvi od molitve, crkve, svećenika, žrtvovanja te lažne i licemjerne pokore. Prvu zbirku priča "Knockemstiff" Donald Ray Pollock objavio je s 53 godine i on zaista potječe iz mjesta Knockemstiff u Ohiju, gdje je rođen 1954. i gdje su njegovi roditelji držali dućan u kojem je i sam radio. Sa 17 godina prekinuo je školovanje i zaposlio se u pogonu za pakiranje mesa. Otišao je potom u Floridu odakle se ubrzo vratio da bi se zaposlio u tvornici papira u mjestu Chillicothe u kojoj su radili i njegov otac i djed, a i on sljedećih 30 godina. Dvaput se oženio i razveo, ima kćer i često je imao problema s alkoholom. Završio je kreativno pisanje na Sveučilištu u Ohiju. Ovo je njegov prvi roman koji je dobio zadivljujuće kritike diljem svijeta. U Francuskoj je 2012., u izboru najrelevantnijeg časopisa za književnost "Lire", izabran za najbolji roman godine. Dobitnik je i Genheimove stipendije u kategoriji kreativnih umjetnosti.
