Što nas ne ubije - David Lagercrantz - Ili Lisbeth Salander ponovo je među nama

Gdje smo? Jedino u Stockholmu možete "nabasati" na Lisbeth Salander i Mikaela Blomkvista. Pitanje koje nam se nameće je - što ovaj puta povezuje inteligentnu i osvetoljubivu punk hakericu i socijalno osjetljivog ali hrabrog istraživačkog novinara? Iako sam u međuvremenu pročitala još mnogo drugih, novih, romana švedskih pisaca, a svi se zbivaju u glavnom gradu hladne Švedske, nitko vas tako precizno, po kvartovima, trgovima i uličicama Stockholma ne vodi kao Larsson. Ups! Ali ovu knjigu nije napisao Larsson! Jer, Stieg Larsson umro je prije punih deset godina! Ta činjenica (koja je slomila mnoga čitateljska srca diljem svijeta), kod čitanja knjige "Što nas ne ubije" uglavnom se zaboravlja. Naglašavam "uglavnom". Zašto? Jer se David Lagercrantz zapravo odlično "reinkarnirao" u Larssona. Olakotna okolnost za Davida je ta da je i on Šveđanin, rođen u Stockholmu gdje i danas živi. Također je novinar i pisac i bavio se istraživačkim novinarskom kao i Larsson. Zato je tako i spretno odabran jer nije lako "uskočiti u tuđu kožu" a njemu je to neosporno uspjelo. I to je zaista strašno važno! David Lagercrantz je široj publici najpoznatiji kao ghostwriter bestseller knjige "Ja sam Zlatan Ibrahimović" koja je prevedena na 30 jezika i već odavno je dokazao da zna uskakati u tuđu kožu.

Dakle, odmah na početku ovog napetog krimića, dočeka vas punk hakerica Lisbeth, koja je svima nama,  obožavateljima, evidentno nedostajala. Nije ni čudno, jer je proglašena najbolje napisanim i najintrigantnijim ženskim likom u književnosti nakon dugo, dugo vremena. Ona je istovremeno najbolja za druge a najgora za sebe. Upravo ju ta neviđena hrabrost i srčanost čine sexy i neodoljivom, iako to izgledom nikako nije. Lisbeth je taj vječiti borac za pravdu i u sebi nosi neprestanu želju za osvetom i izravnanjem nepravde koja je njoj samoj nanesena u djetinjstvu, od oca sadista Zale, bivšeg sovjetskog operativca, sada povezanog s kriminalom. Traumu nosi i zbog majke koju je otac godinama maltretirao i silovao. "Ovo je priča koja počinje snom, i to ne nekim neobičnim snom. Riječ je samo o jednoj ruci koja ritmično i uporno udara u madrac u sobi u Lundagatanu. Al, to je navelo Lisbeth Salander da ustane iz kreveta u ranu zoru, sjedne za kompjutor pa krene u potragu". Da, i ovaj puta je riječ o potrazi. Lisbeth i Mikael, urednik i novinar koji se profilirao i proslavio istraživačkim novinarstvom,  ponovno udružuju snage, inteligenciju, srčanost i hrabrost i kreću u potragu za okorjelim i opasnim kriminalcima koji su ovaj puta u lovu na „umjetnu inteligenciju“ i svojim zločinima povezuju švedsku sigurnosnu policiju, rusku mafiju, cyber lopove, industrijske špijune Silicijske doline i nacionalne sigurnosne interese SAD-a. Sve se događa u nekoliko dana u hladnom i olujnom Stockholmu, u posljednjim danima studenog. Moram reći da i ja tako nekako pamtim glavni grad Švedske kada sam ga posjetila upravo zahvaljujući Larssonu i osvojenoj prvoj nagradi za najbolju kratku rezenciju za roman "Muškarci koji mrze žene". Od onda sam opsjednuta Larssonom i sve sam pročitala o njemu i njegovoj sudbini. Švedski profesor Frans Balder, najveći živući informatički ekspert na svijetu u životnoj je opasnosti. Dobio je prijetnje i kuća mu je pod jakim mjerama osiguranja. On se u Stockholm nenadano vratio iz Silicijske doline gdje je radio u  moćnoj američkoj informatičkoj tvrtki. Zašto je dao otkaz nitko ne može odgonetnuti. Prvo odlazi kod bivše žene po osmogodišnjeg autističnog sina Augusta. Želi se o njemu skrbiti jer osjeća veliku krivnju što je to propustio učiniti posljednjih nekoliko godina. Njegova bivša supruga ponovo se udala za propalog glumca koji je alkoholičar i nasilnik koji evidentno maltretira i tuče Augusta koji je pun modrica. Majka tvrdi da se zbog autizma August često nekontrolirano baca po podu i stepenicama i da zbog toga izgleda kao da je pretučen. Frans to objašnjenje ne prihvaća i odvodi sina u svoju kuću na osami. Frans vidi prodoran staklasti pogled svog sina ali i njegove razne talente koje do tada nije imao prilike uočiti. August je zapravo savant. To su ljudi koji su mentalno ispod prosjeka normalne populacije, ali se razlikuju u tome što imaju talent za neko specifično područje. To su osobe koje nisu u stanju same se odjenuti ujutro ili čak govoriti, a izvanredno sviraju klavir, crtaju panorame gradova do najsitnijih detalja ili zbrajaju i množe šesteroznamenkaste brojeve napamet. August posjeduje upravo taj talent crtanja onoga što vidi i doživi do najsitnijih detalja a uz taj umjetnički talent on je i odličan matematičar. To samo govori da je August "izniman dječak". Frans odmah kontaktira najboljeg stručnjaka i profesora kako bi što bolje upoznao svog sina, njegove navike i saznao kako se on kao otac treba postaviti prema tome. Za sve to mu ne ostaje puno vremena. Naime, oni koji su mu za petama prebrzo ga pronalaze i napeti triler koji nećete ispustiti iz ruke može početi. Dalje vam ne mogu pričati o sadržaju ali reći ću vam da ima dovoljno iznenađenja do samog kraja. Možete pretpostaviti za koga će se Lisbeth najviše boriti. Nastavlja se utjeha koju nam je pružao Larsson. Možda nije sve izgubljeno u ovom nesavršenom svijetu. Lisbeth i Mikaelu možemo zaželjeti dobrodošlicu u književnu besmrtnost  uz to nama, čitateljima vraćaju nadu u moralnosti i pravdu. Čitanje ovog napetog trilera nisam ni trenutka požalila. Sve kritike prema ovakvom načinu pisanja i nastavljanja serijala odlučno odbacujem. Ovaj roman je mnogo više od ponovnog skupljanja "stare slave". David Lagercrantz je dokazao da je vrhunski pisac i stvorio je istinski ekvivalentnu razinu kreativnosti kao i Stieg Larsson. Knjigu sam s kraćim pauzama pročitala u jednom dahu i pri tome sam se i dobro zabavljala. Stalno sam povlačila paralelele ali isključivo one pozitivne. Zato hitno u nabavu knjige kojoj dajem ocjenu - čista petica.

P.S. Stalno se postavlja pitanje da li je David Lagercrantz imao ikakve tekstove ili skice od Larssona. Ili je sve sam izmislio? Naravno da odgovor na to pitanje nećemo nikada saznati. Ako je imao skice i zaplet za slijedeću knjigu, a koje su ostale iza Larssona, onda je David  vješt pisac koji može posložiti priču i to još u duhu preminulog prethodnika. Ako nije imao skice i zaplet onda je  David  nesumnjivo talentiran jer je u potpunosti uhvatio i ideju, ritam i zaplet koji kod Larssona ima toliko preokreta u fabuli da nije čudno što je pokorio svijet sa svoja tri romana. David je izgleda, od istog soja.

Htjela bi još naglasiti da se u ovih petnaest godina od kada je nastala trilogija Millenium u Švedskoj (ali i u Europi) pojavilo par odličnih pisaca koji opasno konkuriraju Larssonu (Carl Johan Vallgren, Lars Kepler, Joel Dicker, Kristina Ohlsson). Larsson nema više prilike rasti, nadograđivati se i uspoređivati jer ga nema. I sve je to ljudski. Život ide dalje.