Putni zapisi jednog mačka – Hiro Arikawa
Priznajem, nisam neki veliki mačkoljubac, nikada nisam imala mačku ili mačka, no to ne znači da mi mace, mačke i mačori nisu dragi kad ih vidim i kad mi priđu. Više volim pse i nekako s njima lakše komuniciram. Fascinira me mačja inteligencija, intuicija, način na koji komuniciraju i žive u zajedništvu s čovjekom. Zato volim čitati knjige o macama pa me je ova priča, ispričana iz mačje perspektive i smještena u Japan, na prvu privukla. Za mene ovo je izvrstan miks, a nije tajna da mi je posjetiti Japan velika i neostvarena želja.
Stil pisanja i pripovijedanja vrlo je miran i jednostavan. Odmah vas upozoravam da, tko god očekuje priču prožetu azijskom mudrošću na krivom je mjestu. Nema tu japanskih savjeta za život ala ikigai ili Wabi sabi. Možda ćete naći par pametnih savjeta iz perspektive mačke, ali to je više duhovito nego li mudro, pa ćete se svako malo morati nasmiješiti. Mačke itekako mogu biti sarkastične.
Satoru je apsolutni mačkoljubac kao i mnogi Japanci jer u japanskoj tradiciji mačke imaju važnu ulogu saveznika i zaštitnika ljudi, a često se za njih vezuju i natprirodne moći poput one da mogu opčiniti čovjeka. Kada su ljudi ruralnu sredinu zamiijenili urbanom, mačke su pošle s njima zadržavajući svu zagonetnost prirode u sebi. Zato ne čudi što Satoru udomi lutalicu i nazove ga Nana. me nije slučajno jer je "nana" japanska riječ za broj sedam. Mačak je, naime, imao rep u obliku brojke sedam, a po japanskom vjerovanju s brojem sedam se može uhvatiti sreća. Njih dvoje kreću na putovanje kroz svaku važnu stanicu u Satoruovom životu kako bi pronašli novi dom za Nanu. Jer ono što mačak tek postupno shvaća jest da će to biti Satoruovo posljednje putovanje...
Priče koje je Satoruov život ispisao obilježene su boli, tugom, ljubavlju i prijateljstvom. Ali kroz sve to se razrađuje važnost mačke za Satoruov život. Jer mačka ne može biti samo kućni ljubimac, već i član obitelji, vjerni pratitelj i, kao što je prikazano, tješiteljica duše. Svaki od prijatelja kojeg Satoru i Nana posjećuju imaju svoju priču za ispričati, a svidjelo mi se što svi njeni aspekti prožimaju i imaju prostora i vremena da se razotkriju. Kraj mi je jednostavno slomio srce, iako je, naravno, bio predvidljiv. Priča me nevjerojatno ganula i uvukla mi se pod kožu. I oči su zasuzile. Da, ova knjiga je tužna, ali lijepa i nježna zato joj dajem čistu peticu i preporuku za čitanje.
Japanski bestseler Hiro Arikawe prikazuje mačku sa srcem koja osjeća odanost i zahvalnost i nikada ne bi napustila svog gospodara – što, navode neki osvrti traži da se svaki poznavatelj mačaka zapita - je li ovo knjiga za ljubitelje mačaka koji se ne mogu nositi s istinom? Jer u povijesti psi ostaju uz ljude, a mačke, kad osjete opasnost odu. Na vrijeme. Zato mačaka nema, na primjer, u Pompejima iako su na mozaicima pa znamo da JESU živjele s ljudima. Psi s druge strane, nisu izbjegli tužnu sudbinu ljudi. Mačke su, a o tome je sjajno pisao Kipling, nekako ostale vjerne kući, a ne ljudima, dok se psi vežu za ljude. Mačke su zadržale svoj integritet.
Nana je mačak-lutalica u Tokiju s jakim instinktom za preživljavanje. Satoru je ljubitelj mačaka od mladosti, nježan je i intuitivan i još uvijek žali za svojim prvim mačkom Hachijem od kojeg se traumatično odvojio kao dijete. On je "ipak" čovjek jer tako razmišlja, misli Nana - i svog je "prvog" mačka nazvao po broju - Hachi je "osam". Nana, kako priliči mačkama, prezire Satoruovo doslovno ljudsko razmišljanje kada daje imena, ali odluči ostati s njim. Mačke biraju.
Hiro Arikawa je japanska spisateljica iz Kōchija, rođena 1972. Osvojila je godišnju nagradu Dengeki za nove pisce za roman "Shio no Machi: Wish on My Precious" 2003. , ljubavnu priču para koje razdvaja dob i društveni status. Serija romana "Toshokan Sensō" (Rat knjižnica) je bio bestseler, a po romanu "Shokubutsu Zukan" snimljen je film "Zimzelena ljubav". I dva romana koje je objavila poslije "pretvorena" su - jedan u film, a drugi u TV seriju. A onda je u nastavcima objavila "Tabineko Ripouto" priču o mladiću i mačku između 2011. i 2012., koja je kao roman objavljena 2012. Nana i Satoru oduševili su Japan i s tim je romanom Hiro dobila pohvale kritičara i nekoliko nominacija za književne nagrade. Po romanu je 2018. snimljen film u režiji Koichiroa Mikija.
