Profesorova omiljena jednadžba – Yoko Ogawa - do istine ne dolazimo samo razumom već i srcem
Nakon čitanja ove knjige osjećala sam se tako dobro - ispunjeno, radosno i motivirano. Dirljiviju knjigu već dugo nisam čitala. Usporedila bih je s "apaurinom" jer me je na neki način smirivala. Ovaj elegantan i baš onako japanski "skroman" roman govori o tome kako ljubaznost i brižnost za druge kao i zajedničko življenje tri osobe različite dobi može "stvoriti" obitelj od troje osamljenih ljudi u modernom Japanu. Tu je stari profesor matematike koji je izgubio pamćenje, tridesetogodišnja velikodušna žena koja postaje njegova kućanica i njezin desetogodišnji sin koji voli japanske tigrove, a kojeg je profesor nazvao Korjenko (jer mu je tjeme bilo ravno kao u matematičkom znaku za korijen). U izravnoj Ogawa nam pokazuje kako se ta tri bezimena lika s naizgled nimalo zajedničkog, idilično spajaju.
Priču u prvom licu priča kućanica koja je od prvog dana osjetila neizmjerno divljenje prema profesoru koji je u davnoj prometnoj nesreći zadobio teža oštećenja mozga i od tada mu sjećanje traje samo osamdeset minuta. Je li to prednost ili nedostatak za likove u ovom romanu saznat ćete čitajući. Ogawa osim svega besprijekorno spaja teoriju brojeva, međuljudskih odnosa i bejzbola u priču koja obuhvaća ljubav koja pruža utočište matematičkom geniju. Svatko od njih posjeduje talent za razumijevanje i suosjećanje, svatko od njih je istovremeno učenik i učitelj, njegovatelj i primatelj, a sve to ih čini jačima kako pojedinačno tako i kao novostvorena "obitelj". Zajedno utjelovljuju ljepotu trokutastih brojeva. Uza svo svoje znanje o statistici bejzbol igre, profesor prvi put odlazi na bejzbol utakmicu u važnoj sceni ove knjige i tako doznaje ponešto o stvarnom vanjskom svijetu kojeg zbog prometne nesreće dugo nije doživio.
Kako zaboravljivi profesor u ovoj knjizi budi znatiželju o matematici, o tajni brojeva, o neobičnim jednadžbama kod svoje kućanice i njezinog sina, tako ju je probudio i kod mene. Počela sam i sama računati, googlati brojeve, pisati jednadžbe i istraživati matematičke tajne. Profesor me uvelike podsjetio na mog oca. On je također bio strastveni matematičar i inženjer koji me je već s pet godina učio Pitagorinom poučku i mnogobrojnim tajnovitim jednadžbama. Matematika je u ovoj knjizi prikazana i kao razum i kao poezija. Knjiga sugerira da je matematika temeljni ključ stvarnosti i istine izvan svijeta pojavnosti i razlika. Daje čitatelju jednostavan filozofski prikaz življenja. To knjigu čini privlačnom i posebnom. Zato od mene velika preporuka za čitanje za roman "Profesorova omiljena jednadžba".
Yoko Ogawa je vodeća japanska književnica. Početkom 1980-ih studirala je književnost i umjetnost na tokijskom Sveučilištu Waseda. Nakon što je diplomirala vratila se u Okayamu gdje je dvije godine radila na Medicinskom fakultetu. Ubrzo se udala i počela baviti pisanjem. Tijekom dvadesetak godina bavljenja književnošću objavila je iznimno mnogo kratkih priča, novela, književnih i znanstvenih eseja te desetak romana i danas je jedno od najzanimljivijih književnih imena u Japanu. Dobitnica je brojnih književnih nagrada. Želim čitati još koje njezino književno djelo. Zanimljivo je i da je po ovom romanu 2006. snimljen film: "Dar u brojevima".
Prevela: Mirna Potkovac Endrighetti
