Ni koraka više – Janja Vidmar – putopisna oda ljudskom oslobođenju

Pravo otkriće! Od prve do zadnje stranice me držala prikovanom i nisam htjela da knjizi dođe kraj. Veliki sam fan knjiga o hodočasničkom El Caminu, Putu sv. Jakova i ljudima koji se odluče na taj pothvat, jer ići na takav put nije "samo" hodati i tjelesno se oslobađati stresa, patnje i boli već i oslobađanje duše, duhovno putovanje pa čitajući istovremeno i mi, čitatelji ,hodamo. Hodamo da bismo vidjeli svoje živote iz druge perspektive, hodamo da oprostimo jedni drugima, hodamo da pobjegnemo od teške prošlosti, od gubitka najmilijih pokušavamo prikupiti djeliće svoga života. Dokazano je da tjelesna bol polako otklanja duševnu bo, a osoba pronalazi snagu da oprosti prvenstveno sebi sve stare povrede i boli. Iscijeljena duša nakon svih tih napora poziva na puni život, na lakši korak.

Priča je ovo o dvije sestre – pedesetogodišnjoj Alenki i nešto starijoj Damjani. Obje su duboko ranjene i vrlo povezane. Alenka, bivša entuzijastična sportašica živi sama, a Damjana ima obitelj i razvijen posao. Nepokolebljiva sestrinska veza vodi Alenku, pripovjedačicu, stazama francuskog hodočasničkog Camina, gdje se sadašnjost isprepliće s prošlošću obilježenom gubitkom voljene osobe.
Alenka je bila vrsna mlada sportašica i ludo zaljubljena u Ambroža koji nikada nije, kao ni Alenka, mogao dugo izdržati u zatvorenim prostorima. Zajedno su vrijeme provodili u prirodi diveći joj se i izlažući se brojnim izazovima i opasnostima. A onda se dogodila neoprostiva tragedija nakon koje je Alenka potonula na dno, odabrala uspomene umjesto života i oko svoje mladenačke ljubavi isplela besmrtnu priču koju je s godinama uzdigla u mit. Alenka je jednostavno odlučila svoj život posvetiti tuzi, kajanju, osjećaju krivnje i zaboravu koji nikako da nastupi. A onda novi šok. Na pragu zrelih godina potpuno je shrvana neočekivanom viješću o sestrinoj neizlječivoj bolesti. Teško bolesna sestra Damjana stavlja na Alenkina pleća nezamisliv teret i kušnju. U sestrino ime Alenka mora proći put u koji ne vjeruje, a vremena za pripremu takoreći nema. Alenkin strah od života zahtjeva dubok i detaljan uvid u samu sebe, a samo slučajni susret sa Šveđaninom Rogerom i njegovom životnom strašću pomažu joj da se zaista suoči sama sa sobom, da oprosti sebi sve stare povrede i boli i da razmisli o svojoj sudbini. Jer kako kaže "I mala stopala su stvorena za velike korake". 

Iskrena i topla knjiga u kojoj junakinja dijeli s nama trenutke patnje, ljepote i humora. Pokušava prikupiti djeliće svoga života, a tjelesni i duševni napori s kojima se suočila otvorili su put duhovnom rastu i prihvaćanju onog što mora doći i što se mora dogoditi. Ovo nije putopisna knjiga, ni autobiografska kako sam pomislila na početku. Ima elemenata proživljenog no Janja Vidmar, rado čitana i poznata slovenska spisateljica u ovu je priču ipak uplela i svoja vlastito hodočasničko iskustvo. Vrvi i lijepim pričama s Camina, ima dobrih savjeta za one koji se spremaju na to kultno putovanje, povijesnih podataka i spoznaja koje bi i vama mogle pomoći da se preporodite na Caminu ako ga planirate othodati.
Sve me više vuče da se okušam na jednom takvom putovanju. Za ovu knjigu imate od mene najveću moguću preporuku.

UPOZNAJTE JANJU

Janja Vidmar je autorica i scenaristica, priznata u domovini i inozemstvu, prevođena na brojne jezike i jedna od najčitanijih suvremenih slovenskih književnica. Prije osnovne škole obitelj je preselila u Maribor, gdje je Janja završila osnovnu školu i upisala tamošnju Prvu gimnaziju. Nakon studija u Ljubljani diplomirala je književnost i pedagogiju na Pedagoškom fakultetu u Mariboru. Profesorica je slovenskog jezika i pedagogije.Napisala je više od 50 knjiga, mnoštvo scenarija, dramskih tekstova i radiodrama. Prvo je postala prepoznatljiva po djelima za djecu i mlade, među kojima se ističu socijalno psihološka proza i izuzetno zapaženi kriminalistički romani. Dobitnica je praktički svih nagrada za književnost za mlade u Sloveniji. U Hrvatskoj su joj objavljena tri romana za mlade: "Bucka" (2006.), o borbi mlade djevojke s anoreksijom uz izrazito majčino nerazumijevanje, "Kebarie" (2013.), o tome kako romska djevojčica koja kreće u školu vidi svoje vršnjake, a kako oni vide nju, i "Pink" (2014.), o odrastanju u Jugoslaviji sa svim materijalnim i duhovnim stereotipima onog vremena. Rođena dovoljno rano u povijesti svoje domovine da je proživjela dvije države i četiri predsjednika, a opet dovoljno kasno da bude pod čarima rock and rolla koji joj diktira ritam pisanja. Stvara, bavi se sportom i živi u Mariboru.

Za "Kebarie" je dobila "Zlatnu krušku", nagradu za kvalitetnu literaturu za djecu i mladež koju dodjeljuje Gradska knjižnica Ljubljana, te "Desetnicu", slovensku literarnu nagradu za dječju književnost i književnost za mlade, dok je za "Pink" dobila Večernicu, nagradu za najbolje slovensko djelo napisano za mlade 2008. Dobila je i Medaglia d'oro i Zlatno priznanje na međunarodnom književnom natječaju Parole senza frontiere u talijanskom Trentu 1999. i 2003. Napisala je i scenarij za slovenski cjelovečernji film "Blues za Saru" 1997. U posljednje se vrijeme sve više posvetila pisanju za odrasle. U suautorstvu s Borisom Grivićem napisala je ratni roman "Treća mogućnost" koja za ratova u ex Ju prikazuje mladu bosansku izbjeglicu Fatimu u Njemačkoj koja je dodijeljena zakonskom skrbniku Muelleru, neuglednom, nemoralnom njemačkom odvjetniku kojeg ne pogađa kad se njegov najbolji prijatelj Carsten, bivši vojnik UN-a stacioniran u Srebrenici, ubije. No Mueller kroz Fatimina sjećanja saznaje za događaje od 1992. do 1995.  i mašta o traženju pravde.... Nedavno joj je objavljena društvena satira "Naš Tone ne tone". Roman "Ni koraka više" njezino je najzrelije i najpromišljenije djelo do sada.

Njezina knjiga "Moja Nina" odabrana je od strane IBBY Dokumentacijskog centra za mlade s invaliditetom, Sandvika, Norveška, u okviru projekta "Važne knjige za mlade s posebnim potrebama", a "Pink" je uvršten u White Ravens u Internationale Jugend Bibliothek München. Na počasnoj je listi IBBY-ja 2010. s knjigom "Angie" na međunarodnom kongresu IBBY-ja u Composteli 2010. Djela su joj prevedena na njemački, hrvatski, srpski i talijanski jezik. Prema njezinim scenarijima snimljene su dvije TV serije i dva filma, a napisala je scenarije za dva kratka filma za European Broadcasting Union.