Kaktus – Sarah Haywood - biljke najbolje uspijevaju kad ih njegujete. Zar nije tako i s ljudima?
Ponekad se naše zacjeljenje dogodi kad promijenimo odnos prema stvarima i ljudima koji se neće same i sami promijeniti. To je snažna poruka romana "Kaktus" i junakinje Susan Green koja ne voli iznenađenja, emocije, ni... ljude. Ono što Susan voli je svoj posao stručnjakinje za procjenu financijske neizvjesnosti i rizika iako se radi o monotonom, ali sigurnom poslu u državnoj upravi, s predvidljivom plaćom, prihvatljivim mirovinskim davanjem i bez previše nadređenih. Priznajmo koliko ljudi poznajemo koji biraju posao po ovim kriterijima. Susan voli i svoj jednosoban stan u kojem njeguje kolekciju kaktusa na prozoru, baš kao što voli kontrolirati svoj život. Na intimnom planu ima Richarda s kojim se sastaje samo srijedom u hotelskim sobama. Ubrzo nam kao čitatelju bude jasno da se Susan odlično snalazi sama te da je beskrajno ponosna i samoživa. Ali, kad joj nekoliko nenadanih poteza sudbine poremete čvrstu rutinu, u četrdesetpetoj godini života Susan mora naučiti da se ništa u životu ne može planirati i da nikad nije kasno otvoriti svoje srce koje je do tada bilo probodeno i slomljeno na puno mjesta. Susan nikada nije imala niti najmanju želju ostati trudnom, a ni udaja nije dolazila u obzir. Uvijek je cijenila i gradila svoju potpunu samostalnost iako se često morala nositi s dosta neugoda i prepreka. Smrt u obitelji izbacuje na površinu sve moguće nesuglasice, a Susan je spremna na bitku za nasljedstvo s bratom Edwardom koji je čisti gubitnik i alkoholičar. Obiteljske tajne počinju isplivavati.
Susan mi se već nakon desetak stranica uvukla pod kožu. Postale smo prijateljice po knjizi. Svidjela mi se njezina transformacija u romanu. U početku je ona poput kaktusa. Pustila je bodlje i nikome nije dala blizu, jer ako samostalno upravljaš sudbinom nitko te ne može iznevjeriti. Ali, u životu katkada moramo nešto izgubiti da bi nešto dobili. Na prvi dojam Susanin lik ima gotovo autistične crte i to postaje kao neko opravdanje što ne može izgraditi dublje odnose s ljudima. Tijekom čitanja saznajemo pozadinu njezinog povučenog života i negativnog stava prema vanjskom svijetu. Odjednom je suočena s toliko promjena koje joj ne dopuštaju da organizira svoj život na uobičajen način. Počinje doživljavati emocije i osjećaje koji su joj do tada strani. Treba pomoć. Njezina susjeda Kate postaje joj prijateljica, a Rob, dečko njenog brata Edwarda neočekivani saveznik. Na mnogim bookstagram profilima sam pročitala da je ovo zabavan roman iako ja ga nisam tako doživjela. O.K., pisan je s dovoljnom dozom humora, ali teme ovog romana nisu nimalo zabavne. Meni je ovaj roman baš očaravajući i potpuno vjerodostojan. Životan. Tek kada nas jako boli, kada se sve sruči na nas, kada gubimo kontrolu nad našim životom, počinjemo shvaćati da moramo odbaciti prošlost, raščistiti račune, početi razumijevati i opraštati. „Kaktus“ iznenađuje zaokretima koji romanu stalno daju novi smjer. Bilo mi je zadovoljstvo čitati kako se Susan mijenja, raste zajedno s izazovima i kako "bodljikava financijska stručnjakinja" postaje još svojeglavija, ali mnogo otvorenija, suosjećajnija i mekša. Iako je ovo ujedno i ljubavni roman, nema mega happy enda uz vatromet. Ali, ima hrpu ugodnih iznenađenja. Na kraju sam zatvorila knjigu zadovoljna i s velikim osmijehom na licu. "Kaktus" osim bodlji ima mnogo sjajnih poruka. Nije čudo da je knjiga osvojila čitatelje diljem svijeta.
