Jutro i večer – Jon Fosse – jutro života i večer smrti, veličanstveni roman o snu u kojem je život imao smisla

Očarala me ova knjiga. Na prvu tanka, sramežljiva i skromna knjiga od 120 stranica, koja se lako čita jer je napisana 'laganim' riječima. Ali samo na prvu. Jer to je itekako duboka knjiga. U središtu romana, bolje reći novele "Jutro i večer" je jednostavan čovjek: Johannes čiji je skroman život karakterizirao naporan rad. Kao i život knjiga ima samo dva poglavlja – život i smrt.

U prvom, kraćem poglavlju, pratimo rođenje Johannesa, drugog djeteta ribara Olaia, prvog sina, u kući koju je sam sagradio. On je uzbuđen jer su dugo čekali na drugo dijete, a kad maleni ugleda svijet, Olai je uvjeren da mu je Bog konačno ispunio želju za sinom i nasljednikom. Životni put dječaka kao da je zacrtan od rođenja. Ime je dobio po Olaijevom ocu, Johannesu, bit će ribar i nastaviti obiteljsku ribarsku tradiciju.

Da je tako postajemo sigurni u drugom dijelu kada upoznajemo Johannesa koji se oprašta od života. U svojim uobičajenim svakodnevnim ritualima, Johannes razmišlja o životu, sve više uočava da nešto nije u redu, da se gubi i da je došlo vrijeme za odlazak pa i njegova percepcija postaje sve iskrivljenija. Uz samoću koja u skromnoj svakodnevici ribarskog mjestašca dolazi do izražaja, tu je i središnja tema života: ljubav! Ljubav prema živopisnom mjestu, Johannesovoj voljenoj domovini koja mu se predstavlja u svom najljepšem sjaju dok ga na posljednjem putu prati njegov najbolji životni prijatelj Petar. No nije ga oblikovala samo prijateljska ljubav: ima sedmero djece sa svojom voljenom ženom pa se nakratko pojavljuju sjećanja na prvu romansu, a i druženje s jednom od kćeri. Sve što je volio ostaje, a drugo blijedi i nestaje. Posebno je istaknuta ljubav prema poslu jer, kada se više ne može baviti ribarenjem i onim što je radio čitav život, dio Johannesa umire...

Dvije točke ljudskog života, ulazi u srž rađanja i umiranja između kojih je život za koji se čini da je uvijek isti, a uvijek je i tako različit. Fose piše sažeto i oštro o pojedinostima života, od misli Johannesova oca za vrijeme porođaja, do misli Johannesa koji umire.

Fosseove riječi nisu velike, već šture priče iz života i u kontrastima što je jasno već iz dvaju poglavlja o rođenju i smrti. Vječni ciklus života je kao vječna rijeka. A u ovom romanu nijedna rečenica nema kraj - sve rečenice su bez točke i nema interpunkcija.

Zanimljivo, neusporedivo djelo koje, prije svega, sadrži utješne aspekte o smrti. Fosseov jezik jednostavnim sredstvima doseže ljudsku dubinu i uvijek je razumljiv, a vodi nas istovremeno u prekrasnu, srceparajuću mistiku. Ovo je priča za razmišljanje o smislu života. Što i tko mi je doista bio važan? Rođenje kao jutro i smrt kao večer života je kao skok iz rođenja u smrt. Praktički u djeliću sekunde kada okrenete novu stranica potiče vas na razmišljanje o prolaznosti vremena i o tome kako zapravo nemamo vremena. Fosse je za mene pravo otkriće. Ova knjiga je poziv na život.

Jon Fosse, rođen je u obalnom gradu Haugesund u Norveškoj 1959., odrastao je u Strandebarmu u obitelji kvekera i pijetista, kojoj pripisuje zasluge za oblikovanje njegovih duhovnih pogleda. Sa sedam godina doživio je nesreću koja ga je dovela ga je blizu smrti, a to je iskustvo značajno utjecalo na njegovo pisanje. Počeo je pisati oko dvanaeste godine, unatoč tvrdnjama da ga knjige nisu previše zanimale. Kao tinejdžer želio je postati rock gitarist, a kad je odustao od te ideje, počeo je pisati. Svirao je violinu, a veći dio tinejdžerske prakse pisanja uključivao je stvaranje tekstova za glazbena djela. Za odrastanja bio je pod utjecajem komunizma i anarhizma i sebe je opisao kao "hipija".
Danas je on jedan od najznačajnijih autora suvremene skandinavske (i svjetske) književnosti, posebice na području kazališta. Studirao je književnost na Sveučilištu u Bergenu, a na Sveučilištu u Hordalandu predavao je kreativno pisanje, te povremeno radio kao novinar i urednik. Piše prozu, poeziju, drame, eseje, kratke priče i knjige za djecu. Debitirao je 1983. godine romanom "Crveno, crno", prva drama "I rastati se nećemo nikada" premijerno je izvedena 1994. Napisao je više od četrdeset drama koje su prevedene na pedeset jezika i danas je jedan od najizvođenijih svjetskih dramskih pisaca i najpoznatiji norveški dramatičar nakon Henrika Ibsena. Dapače, njegova se djela smatraju modernim nastavkom tradicije koju je uspostavio Ibsen u 19. stoljeću. Sam Fosse spominje Samuela Becketta, Georga Trakla i Thomasa Bernharda kao svoje izborne rođake, a ostali autori i knjige koje su utjecale na njegov život i rad su Olav H. Hauge, Franz Kafka, William Faulkner, Virginia Woolf i Biblija.
Njegov tanki, a snažan i moćan roman "Jutro i večer", prvi je put objavljen u Norveškoj 2000., a 2023. dobio je Nobelovu nagradu za književnost "za svoje inovativne drame i prozu koja daje glas neizrecivom".