Brdo - Ivica Prtenjača

U ovoj godini ovo mi je već četvrta pročitana knjiga domaćih autora što je za mene svojevrsni rekord. Kao i prve tri - "Bez ljubavi i mržnje", "Damenkapric", "Zovem se nebo" i knjiga "Brdo" me oduševila. Prve tri su napisale žene i možda su mi zbog toga posebno dobro legle. "Brdo" je, za promjenu, napisao muškarac, pjesnik i prozaik Ivica Pretnjača koji je za ovu iscjeliteljsku knjigu dobio nagradu (vrijednu 100.000 kuna) VBZ-a i Tisakmedija za najbolji neobjavljeni roman.

Topao, naivan i neodoljivo simpatičan roman govori o glavnom junaku bez imena koji bježi iz Zagreba nakon što je dobio otkaz (ili potaknuo dobivanje otkaza) kao PR stručnjak u izdavačkoj kući i Muzeju suvremene umjetnosti. On zapravo doživljava klasični i danas rasprostranjen tzv. "burn out" i odlučuje iz korijena promijeniti život i presložiti svoje životne prioritete. Treba mu mir i sloboda od svakodnevnih problema. Nada se da će nakon svega pronaći, i toliko svima nama upitan, smisao života. Mnogima to stanje danas može zazvučati poznato. Mnogi se od nas mogu lako identificirati s glavnim likom. Tko od nas u ovom ludom tempu života i rada to već nije doživio? Ja prva. Dakle realno, BRDO se može dogoditi bilo kome od nas. Osim poraza na poslu doživljava i raspad kratkog braka s Katarinom. Nakon što je, stanujući preko puta Traumatološke bolnice, svjedočio šokantnom dovoženju stradalih vatrogasaca s Kornata odlučuje napustiti građansku egzistenciju, kojekakve promocije, govorancije i isprazna druženja na otvorenjima. Izabire jedan jadranski otok (bez imena pa postaje Otok) na kojem se osamljuje preko ljeta i penje u napuštenu vojnu karaulu na vrhu brda iz koje namjerava čuvati otok od požara. Društvo mu prave jedan pas i magarac Viskonti.  Povremeno susreće turiste koji se muvaju i gube po Otoku, bajkere, čudljive stanovnike Otoka i bivše branitelje koji boluju od PTSP-a, lovce i krivolovce i naravno zmije. Roktanje divljih svinja u noći jedina mu je smetnja kao i supovi koji se hrane lešinama životinja koje lovci nisu pokupili. U toj, za njega savršenoj samoći, on se odlučuje na služenje i potpuno siromaštvo. Sam peče kruh (kojeg usput dijeli slučajnim prolaznicima) koji ga  podsjeća na djetinjstvo i oca koji je bio pekar. Na brdu vrlo brzo doživljava određene spoznaje, blagoslovljeni mir, nestaje uobičajene mješavine svakojakih osjećaja i misli, obveza i planova. Odjednom je sve samo BRDO. Mora da je zaista dobar osjećaj osjetiti kako konačno pripadaš sebi i samo o sebi brineš, daleko od ustaljene svakodnevice, toliko prodorne toliko proračunate. Oštra kritika društva i priča o besmislu svega onoga čemu danas stremi prosječan čovjek, obogaćena je i dozom potrebnog humora  koji ne dozovljava da ovu knjigu doživite kao pesimističnu. Knjigica koja se brzo čita, ali duže pamti.  

Ivica Prtenjača zanimljiv je lik. Rođen je u Rijeci 1969. gdje je studirao kroatistiku na Pedagoškom fakultetu. Od 15 je godine radio kao dostavljač sladoleda, očitavao i naplaćivao plin, skladištar, građevinski radnik, galerist, serviser vatrogasnih uređaja, bio je trgovac i knjižar, radio kao radijski novinar, kolumnist ,voditelj marketinga u jednoj izdavačkoj kući, glasnogovornik. Živi i radi u Zagrebu. Piše i pjesme, drame, prevođen je do sada na dvadesetak jezika a debitantski roman "Dobro je, lijepo je" iz 2006. toplo preporučujemo. Objavljuje od 1999. kada je izašla knjiga poezije "Pisanje oslobađa", slijedi "Nitko ne govori hrvatski", "Okrutnost" a za "Uzimaj sve što te smiruje" zbirku pjesama dobio je Kiklopa za pjesničku knjjigu godine 2006.a za "Okrutnost" Kiklopa je dobio 2010. Izdao je i zbirku priča "Kod Yvesa". Dobio je još nagradai uvršten je u više antologija. Piše lijepo, nježno i snažno, duhovito!