Što i kako o jelima pišu nama dragi engleski književnici?
Hrana je imala veliku ulogu ne samo u romanima socijalno osviještenog i osjetljivog Charlesa Dickensa, već i u životu koji je tako vjerno prenio na papir. Bilo je u njegovom životu i gladi. Sjećate li se "Olivera Twista" (Oliver Twist; or, The Parish Boy's Progress, 1837. ), Dickensonovog slavnog (i drugog po redu) romana i kaše nad kojim su u sirotištu izmolili zahvalu, a onda dječarac, "očajan od gladi i neoprezan zbog bijede" ustane od stola i pred ogromnim stolom za kojim sjedi gospodin Bumble i njegova gospođa kaže "Molim vas, gospodine, želim još malo". (Please, sir, I want some more). Ta rečenica koja vam slomi srce, taj izgladnjeli dječačić dotaknuo je duše mnogih čitatelja i to uspješno radi već skoro 200 godina. Znamo li da je Dickens opisao vlastito iskustvo, tim je bol jača. Ali, Dickens je prvi koji je uopće prodavao veliku pažnju detaljima baš kad je opisivao hranu.
Kad Pipova sestra u "Velikim očekivanjima" (Great Expectations, 1860.) na kruh maže maslac, sam opis jednostavnih radnji poput rezanja kriški, uzimanja maslaca na nož i razmazivanja natjera vam vodu na usta. Dickens je volio Božić pa ne čudi da je u atmosferi bi scenografiji važan dio i hrana – pudding od guščjeg mesa i šljiva. Pio se Gin Punch, naravno, Smoking Bishop, kuhano vino i punch s portom o čemu smo već pisali.
I Jane Austen piše o hrani. Gospođa Bennet je s hranom željela impresionirati goste (osobito ako su to bili bogatiji i potencijalni zetovi), Emma je tako pokazivala brigu i ljubav prema voljenom ocu, a Marianne Dashwood s glavom je u oblacima pa joj hrana nije važna. No, važna je njezinoj majci koja ipak, tajeći to od Elinor, slugi kaže da kupi teletinu iako je to meso koje si osiromašene sestre Dashwood ne mogu priuštiti.
Kad gospođa Bennet, nekada lijepa, ali praznoglava žena koja se sretno udala za seoskog gospodina, želi ostaviti dojam ne nekoga, misli to učini hranom. Pozove gospodina Bingleya na "obiteljski ručak". Sve se vrti oko plesova i stola – tako se upoznavalo, družilo, razmjenjivalo vijesti i kovalo planove. U Georgijansko doba jela bi posluživali odjednom u prvoj "rundi" iznijeli bi juhu, ribu, pečenja, slatke i slane pite, kremasti fricassee, mesne ragoutse (rague), možda i razrijeđeni salmagundi (jelo je zapravo francusko i to je sezonsko meso kuhano s povrćem, no Englezi su pod istim imenom posluživali pladanj prepun povrća složenog u slojevima, geometrijski složen, pokapan s umakom). Sve bi to natrpali na stol, pa bi u drugoj "rundi" sluge iznijele slatka i pikantna jela, opet zajedno. Onda bi došao niz od slastica – voće, orah i slatkiši.
"Divljač je pečena savršeno - i svi su rekli da nikada nisu vidjeli tako debeli but. Juha je bila pedeset puta bolja od onoga što smo imali kod Lucasovih prošli tjedan, a čak je i gospodin Darcy priznao da su jarebice izuzetno dobro napravljene, a on, pretpostavljam, ima barem dva ili tri francuska kuhara" rekla je (naravno preglasno) gospođa Bennet. Njoj je svako pojavljivanje van kuće prilika da se popne na društvenoj ljestvici, uda bar jednu kćer i naravno, usput ih sve dobro osramoti. Volimo gospođu Bennet, ali ne bismo da nam je majka. Nije ona loša gospodarica: ne maltretira kuharice ni sluge, kod nje su i divljač i jarebice na jelovniku ("Dođite u lov i možete poubijati sve naše ptice kad pobijete svoje") i ne poslužuje jela iz neke fancy francuske kuharice već ide na kvalitetu. Ona na francuske kuhare gleda podozrivo s jedne, a sa zavišću s druge strane: ne vjeruje im, ali oni jesu dio statusa ljudi koji nemaju novčanih problema. Za pohvalu je da gospođa Bennet drži do dobro i ukusno pripremljenog sezonskog voća i povrća.
U "Emmi" se dosta toga vrti oko hrane. Gospođa Elton u vječnoj je panici oko hrane kojom želi naglasiti svoj status. Nije ona visokoga roda, ona je dobrostojeća jer se njezin otac nedavno obogatio, a udajom za gospodina Eltona misli da je bolja od mnogih – stigavši u Highbury ona je šokirana nedostatkom leda na zabavama i s tim "sramotnim pokušajima rout-cakesa, kolačića s narančinom korom, vodicom od narančina cvijeta, kupinama i alkohola poput brandyja. Nepošteno, jer su za led u kućanstvu trebali imati "ice house", a kako su kolačići bili jednostavni za izradu njezin je komentar tim više zao. Ona dolazi na svoje pri svakoj večeri, čak i na pikniku u Box Hillu ili branju jagoda na Donwell Abbeyju pa ne samo da izbaci Emmu iz (satenskih) cipelica već i smirenog gospodina Knightleyja. Ali, kad uvrijedi gospođicu Bates, Emmu gospodin Knightley tako "opere" da to zapravo nagne djevojku da dobro promisli i da se promijeni – na bolje. S druge strane, Emma je dio starog bogatog sloja – smiješna, vulgarna i naporna Eltonova je nouveau riche, novopečena bogatašica s 10 000 funti u banci, ali su kompleksi od Woodhouseovih i ostalog "starog novca" tim veći - a da o neuspješnoj prošnji i ne govorimo. Njezin je muž ipak prije nje zaprosio Emmu.
U "Emmi" se zaista sve vrti oko hrane – ona nosi hranu siromašnim rođakinjama, na svim je okupljanjima u sporednoj ulozi, a i staromodni tata Woodhouse zove svoje vršnjake na brizle sa šparogama, kamenice s mljevenom piletinom i pite od jabuka i to od svježih jabuka a ne "škodljivih"… Emma pazi da se muffini nude gostima, da se polovica buta pošalje siromašnim rođakinjama, da je sve priređeno i lijepo servirano.
U "Razumu i osjećajima" udova s tri kćeri shrvana bolom nevoljko jede. Tuga je potpuno obuzela obitelj nakon smrti muža i oca. S imanja koje će naslijediti njegov sin iz prvog braka (i pogaziti obećanje koje je dao ocu na samrtnoj postelji) moraju otići i prihvate poziv daljnjeg rođaka Sir Johna. On i njegova punica gospođa Jennings gostoljubivi su, dobrodušni, veseli ljudi pa Dashwoodove kod njih ručavaju svaki dan, jede se i mnogo voća, a često će prirediti i zabavu u vrtu s naravno, prepunim stolovima hrane. "Ljeti bi Sir John priredio večernje zabave pa bi jeli hladnu piletinu i šunku…. Kad srednjoj kćeri Marianne Dashwood pukne srce gospođa Jennings je želi utješiti maslinama, rijetkom i skupom delicijom, a gotovo je šokirana što djevojke ne vole bakalar već losos. Marianne ne jede, ona je slomljena i nije joj do ničega. Čak ni do "ices" koji je hit bogatih zabava i koje Fanny, Edwardova sestra naglašava kao nešto što bogataši rado jedu. U "Uvjeravanju" zaista iritira proždrljivost Anneine udate sestre Mary koja je podjednako izjelica i hipohondar, a u "Mansfield Parku" Fanny je sretna jer se izvukla od moljakanja dječaka za toast sa sirom – nju pak uvijek utješi tart od ogrozda Jane dobro piše kad piše o hrani. Stvarno vam ide voda na usta…
Zgodno je kako neke stvari pamtimo iz knjiga – kolač od maka koji s Jane Eyre i njezinom prijateljicom Helen podijelila Miss Temple u Lowoodu; , opsjednutost Edmunda u "Lav, vještica i ormar" s rahat lokumom, butterbear (pivoslac) koji ispijaju Harry, Ron i Hermione ili kruh lembas iz "Gospodara prstenova".
