Košarica
Izbornik

Sretno vam Valentinovo s nekim lijepim mislima književnika (i jednog skladatelja) i njihovim ljubavnim pričama

Sretno vam Valentinovo s nekim lijepim mislima književnika (i jednog skladatelja) i njihovim ljubavnim pričama

Možda ima nešto u tome da pjesnik možeš biti ako si zaljubljen ili jadan, no i pisci su krvavi ispod kože - zaljube se, izgube glavu, ljubav im nije uzvraćena pa pate, baš kao i svi ljudi... Tako su i nastali neki od najljepših i najnježnijih stihova ili misli pa evo nekih. I da, sretan vam dan zaljubljenih

Percy Byshee Shelley

Držali su ga za prelijepog i talentiranog pjesnika. Imao je, jasno, biran ljubavni život. U zaljubljenosti se oženio s kćeri krčmara - njezini su misli da će im to pomoći da se uspnu na društvenoj ljestvici jer je Percy bio plave krvi, najstariji sin Sir Timothyja Shelleya. Brak se ubrzo raspao, ali nije bilo razvoda. Shelley se zaljubio u Mary Goodwin i s njom pobjegao zbog čega su oboje ostali bez obiteljske potpore. Preljubi i bježanja, selidbe i na rubu siromaštva - njihova se bajka brzo pretvorila u težak život. Kad se njegova prva žena utopila, a bila je trudna s drugim, pojavila su se govorkanja da smrt nije slučajna. No ona je bila uvjeran da je njen ljubavnik pobjegao i bacila se u jezero pa je njena smrt zaključena kao nesretan slučaj. Sada je Percy mogao oženiti Mary koja je već bila trudna, a na sudu se morao boriti za skrbništvo nad djecom iz prvog braka. Život Shelleyjevih bio je težak i prepun nevjerojatnih događaja - uglavnom tužnih. Mary je bila mlada, često trudna, a od sve djece koju je rodila preživio je samo jedan sin. Kad se Shelley utopio, Mary je do kraja života brinula o njegovim djelima - zato ih danas i poznajemo. Ono što je na početku izgledalo kao velika ljubavna priča sa sretnim krajem, postala je drama prepuna tuge i jada.... Svejedno, ovo je jedna od ljepših rečenica o ljubavi...

Edgar Allan Poe

Prva Poeova zaručnica bila je pjesnikinja Sarah Helen Whitman. Razmjenjivali su strastvene pjesme i pisma, no duboko u sebi Poe je patio za svojom prvom ljubavi - Elmirom Royster, koju je poznavao od djetinjstva. Ona se udala se za drugog dok je Poe bio na Sveučilištu u Virginiji. Pokušavajući zaboraviti Elmiru Poe je nemilosrdno udvarao Helen Whitman, a ona je mislila da je prestara za njega (bila je gotovo deset godina starija). U jednom pismu mu je napisala:"Mogu ti samo reći da imam mladost, zdravlje i ljepotu, živjela bih za tebe i umrla s tobom. Sada, kad bih si dopustio da te volim, mogao bih uživati samo u kratkom blistavom satu zanosa i umrijeti." Njihovo udvaranje trajalo je nekoliko mjeseci prije nego što ju je Poe zaprosio. Helen je isprva odbila, ali ju je Poe uvjerio da prihvati njegovu ruku. Zaruke nsu dugo trajale - Helen je raskinula zaruke. On je umro je dvije godine kasnije. Tada je Helen postala najvatrenija braniteljica njegovog lika i djela: svima koji su klevetali Poeov lik i kritizirali njegovo pisanje stala je na kraj. Nakon što je pročitala posebno klevetničku Poeovu biografiju koju je objavio jedan od njegovih najvećih kritičara, čovjek koji je plasirao Poeov alkoholizam, Helen je uzela stvari u svoje ruke. Napisala je mnogo komplementarniju Poeovu biografiju, hvaleći njegov život i književna postignuća. Poe je spomenuo propale zaruke u pismu Nancy Richmond, ženi proizvođača papira u Massachusettsukoju je upoznao 1848. kada je predavao u Lowellu. Iako je njihov odnos ostao platonski, osjećali su privlačnost. Poe je nazvao Richmondovu "Annie" i napisao joj pjesmu "Za Annie". Nakon što joj je muž umro 1873. i više od 20 godina nakon Poeove smrti, Nancy Richmond je zakonski promijenila ime u Annie, a kopije Poeovih pisama dala je biografu Johnu Henryju Ingramu koji ih je objavio protiv njezine volje.

Elmira Shelton, Helen Whitman i Nancy Richmond dijelile su predanost Poeovoj ostavštini i njima možemo zahvaliti za neke od najuvjerljivijih i najosobnijih zapisa o Poeovom životu i ljubavi. A onda je tu i tragedija s 13-godišnjom Virginijom Elizom Clemm s kojom se oženio kad je imao 27 godina. Kažu da tada to nije bilo toliko čudo, ni jaz u godinama ni što mu je bila prva rođakinja. Iako je njihov brak bio pun ljubavi, neki biografi sugeriraju da su jedno drugo gledali više kao brata i sestru. U siječnju 1842. dobila je tuberkulozu, koja se pogoršavala pet godina. Umrla je s 24 godine u obiteljskoj kućici, u to vrijeme izvan New Yorka.

Victor Hugo

Iako se za svoju Adele oženio iz ljubavi, Hugo je imao nevjerojatan seksualni poriv. Spavao je s više od 200 žena u manje od dvije godine. Tvrdio je da je prve bračne noći sa ženom Adèle Foucher. vodio ljubav devet puta i ona je, nakon pet trudnoća u osam godina, proglasila prestanak odnosa. Hugo se okrenuo pariškim bordelima. U njegovom dnevniku zabilježena su 83 slučaja vođenja ljubavi, u četiri  mjeseca, ali ne kad je bio u naponu snage već malo prije nego je umro u 83. godini života. Zapisi govore da je Hugov seksualni nagon bio toliki da je imao višestruke spolne odnose. puta u danu s više partnericaa - mogao je biti s mladom prostitutkom rano ujutro, s nekom glumicom prije ručka i poznatom kurtizanom navečer. Kad je umro, svi su bordeli u Parizu bili zatvoreni, jer je svaka prostitutka u gradu tugovala za gubitkom odanog klijenta.

Charles Dickens

Dickens nije volio dugo svoju ženu Catherine; oženio ju je zbog druženja. Volio je Mariju Beadnell, koju je upoznao 1830. kada je imao samo 18 godina - energičnu, ambicioznu i siromašnu, poput mladog Ebenezera Scroogea i ona je nadahnula lik Dore u "Davidu Copperfieldu". No njezini su roditelji njihovoj ljubavi brzo stali na kraj što je Dickensu slomilo srce. Njegova u početku lijepa žen nikada nije razumjela njegovo pisanje, a nakon trudnoća je izgledala mnogo starija nego li je bila, bila je strašno zapuštena i pretila pa ga je to odbijalo. Kad je imao 45 godina upoznao je Ellen Ternan - imala je 18 godina i s njom je napokon pronašao ljubav.

Emily Brontë 

Samo jedan roman, ali kakav! "Orkanski visovi" gotički je roman koji opisuje ljubavnu opsesiju Heathcliffa prema prevrtljivoj Cathy. Užasnuta sestrinim pisanjem (i uspjehom) Charlotte se nakon Emilyne smrti trudila da postati poznatija i bolja. Njen je roman o gospođici Eyre danas hvaljen, ali su "visovi" bili roman koji je izazvao brojne polemike. Do dans se o njemu raspravlja - na primjer, koliko je Heathcliffova ljubav prema Cathy - normalna. Emily je prikazivana kao buntovnica, neprilagođena i najčudnija od "čudnih sestara". Kako se veza Catherine Earnshaw i Heathcliffa smatra jednom od najstrastvenijih priča u engleskoj književnosti, je li moguće da je kći svećenika mogla to napisati, a da nije iskusila romansu iz prve ruke? Film "Emily" sugerira da je strastvena, ali tragična veza između Emily i lokalnog kurata, Williama Weightmana bila inspiracija za Cathy i Heathcliffa - romansa je prikazana kao žestoka, a seksualna napetost para uznemiravala je Weightmanova vjerska uvjerenja. Weightman je bio pomoćnik njihovog oca, Patricka Brontëa, u crkvi Svetog Mihaela i svih anđela u Haworthu između 1839. i 1842. i prijatelj cijele obitelji Brontë. Unatoč priči u filmu, nema dokaza da je Emily imala ikakvu vezu s Weightmanom. Ona je, dapače, jedina sestra Brontë koja nije romantično povezana s Weightmanom - i Anne, mlađa, i Charlotte, starija sestra, navodno su bile zaljubljene u njega, jer ih je šarmirao i igrao se njihovim osjećajima. U veljači 1840. Weightman je otkrio da ni sestre ni Charlotteina najbolja prijateljica, Ellen Nussey, nikada nisu primile čestitku za Valentinovo, pa im je šaljivo svima poslao po jednu, hodajući deset milja do pošte kako bi poslao anonimno napisane čestitke. Povijesno gledano, Weightman je zapamćen jer je bio jako popularan i iznimno zgodan, a kako je Charlotte nacrtala njegov portret, znamo kako je izgledao. Weightman je umro od kolere u rujnu 1842. Anne je napisala pjesmu "Neću te oplakivati, ljepoto". Neki su biografi nagađali da je – uz Annein prikaz kustosa Edwarda Westona u "Agnes Gray" (1847.) -  pjesma dokaz da je Anne bila zaljubljena u Weightmana i da joj je on uzvraćao ljubav.

Karen Blixen

Karen se udala za za Brora Blixena, brata blizanca čovjeka u kojeg je bila zaljubljena i odselili su u Afriku - to je bio uvjet pristanka roditelja na njihov brak. Vrlo je brzo shvatila da je Bror nevjeran, a prenio joj je sifilis od kojeg se liječila, a zbog tadašnjeg tretmana lijekovima, rekli su, neće nikada biti majka. U Africi je nakon slomljenog srca u radu i građenju farme pronašla svoj mir, smisao i - ljubav života. Denys Finch Hatton, sin grofa od Winchilsea, jedan od velikih lovaca koji je kasnije s princom od Walesa pokrenuo ono što danas znamo kao parkove prirode i zaštićena područja u Africi, u želji da se "Big Five" i svijet životinja zaštiti od mahnitih lovaca koji su ubijali sve što se micalo. Karen je s Denysom  provela sretne godine, a on je bio najdulje s njom nego li ikojom ženom. No Denys nije vjerovao u brak i društvena pravila. Misli se da je ostala trudna no dijete nije mogla roditi - ako je to točno misle da je dijete izgubila zbog lijekova koje je uzimala, a koji će je kasnije dovesti do neprekidnih bolova i praktički gladovanja. Nije poznato da je Finch Hatton imao ozbiljne veze prije nego što je upoznao barunicu Blixen. Dok je Denys ratovao brak Blixenovih se raspao, Karen Blixen razdvojila se od muža, Bror je zatražio razvod (koji mu je nevoljko dala) i ponovo se oženio. Denys je 1925. uselio u njezinu kuću i počeo voditi safarije za bogate sportaše. No kad je Karenina farma kave propala, morala je sve prodati i vratiti se kući u Dansku - s Denysom je veza bila "na stajanju" no inzistirao je da s njim odleti do luke... nejasno je bi li pošao s njom... Ujutro 14. svibnja 1931. poletio je iz zračne luke Voi, dvaput kružio oko nje, i pao na tlo. Avion se zapalio, a Finch Hatton i njegov Kĩkũyũ sluga Kamau živi su izgorjeli. Neki misle da je pao namjerno jer nije želio biti bez Karen, ali ni bez Afrike... kako je želio, pokopan je u brdima Ngong, nekih pet milja zapadno od današnjeg Nacionalnog parka Nairobi. Karen je odabrala to mjesto. "Bilo je jedno mjesto na prvom grebenu u rezervatu za divljač, koje sam ja osobno, u vrijeme kad sam mislila da ću živjeti i umrijeti u Africi, pokazala Denysu kao svoje buduće grobno mjesto. Uvečer dok smo iz moje kuće gledali u brda, rekao je da bi i on sam volio biti ondje pokopan. Od tada, ponekad kad smo se vozili u brda, Denys je rekao: "Odvezimo se do naših grobova"...

E. M Forster

Neki od najljepših romana na engleskom oni su iz pera E. M. Forstera. Nikad se nije oženio jer je bio otvoren o svojoj homoseksualnosti bliskim prijateljima, ali ne i u javnosti. Imao je ljubavnike, a njegova je ljubav bio Bob Buckingham, oženjeni policajac. Osim romana "Soba s pogledom (1908.), "Howards End" (1910.) i "Put u Indiju" (1924.) tu je i prekasan roman "Maurice" kojeg je pisao 1913–1914., no kako opisuje ljubav dva mladića, objavljen je 1971. godinu dana nakon njegove smrti. Umro je, omiljen i slavljen kao humanista, veliki pisac i genij riječi s 91 godinom. Danas se raspravlja i koliko je bio gey...

Edith Wharton

Roman "Doba nevinosti" raznježit će vas i slomiti vam srce. Edith je dobro poznavala pravila visokog društva svog New Yorka i o tome napisala ovaj sjajan roman. Ona je pak bila neudana u dobi od 23 godine i približavala se statusu "stare cure" pa se 1885. udala za Edwarda Robbinsa (Teddyja) Whartona. Iako nisu odgovarali jedno drugom, par je rane bračne godine ispunio putovanjima, kućama i - psima. No zaljubila se u Williama Mortona Fullertona, američkog novinara, pisca i inozemnog dopisnika The Timesa koji je danas najpoznatiji po aferi s dobiitnicom Pulitzera, Edith. Upoznali su se dok su živjeli u Parizu, a on iako se kretao u sofisticiranim krugovima, nije bio osobito značajan. Samo je bio šarmantan. Ali imao je sumnjivu reputaciju i željan uspinjanja na društvenoj ljestvivi. Imao je nezgodnu naviku - zavodio je sve i sva, a onda - nestao.

Stefan Zweig

Friderike Maria von Winternitz (rođenu Burger) bila je udana kad je upoznala Zweig. S Felixom Edlerom von Winternitzom, državnim službenikom imala je dvije kćeri, a Zweiga je upoznala 1908. Četiri godine kasnije započeli su vezu kad je ona imala 30 godina i još uvijek bila u braku. Nisu se mogli vjenčati jer razvod nije bio moguć u katoličkoj Austro-Ugarskoj - vjenčali su se tek 1920. nakon što je uspostavljena Austrijska Republika. Preselili su u malu kuću u Salzburgu, a ona je preuzela  ulogu domaćice za brojne Zweigove književne prijatelje, odigrala je veliku ulogu u podupiranju muževljevih umjetničkih nastojanja: pomagala mu s prijevodima i uređivala tekstove, te bila podrška za njegovih napada depresije i tjeskobe. Ipak, udaljili su se i razveli su se 1939.. Pomogao je Frederike da emigrira u SAD 1940. i pobjegne pred nacistima. Frederike je umrla u Stamfordu, Connecticut, 1971., a kao Friderike Zweig objavila je knjigu i slikovnicu o svom bivšem mužu nakon njegove smrti. U kasno ljeto 1939. Zweig se pak oženio svojom tajnicom Elisabet Charlotte "Lotte" Altmann u Bathu u Engleskoj. Zajedno su otišli u Brazil...

W. H. Auden

Auden je oženio njemačku židovsku glumicu i spisateljicu Eriku Mann, kćer romanopisca Thomasa Manna, 15. lipnja 1935. isključivo kako bi ona dobila britansku putovnicu i da ne bi ostala bez državljanstva kad su joj ga nacisti poništili. Erika je pitala Christophera Isherwooda bi li je oženio kako bi mogla postati britanska državljanka no on je odbio, i predložio da se obrati Audenu koji je spremno pristao. Nikada nisu živjeli zajedno, ali su ostali u dobrim odnosima za života i još uvijek su bili u braku kad je Mannova umrla 1969. Oporukom mu je ostavila malu ostavštinu. Auden je upoznao 1936. glumicu Therese Giehse, Erikinu ljubavnicu s piscem Johnom Hampsonom i oni su se vjenčali kako bi Giehse mogao napustiti Njemačku. No Auden koji je želio biti voljen nije uspio ostvariti takvu vezu s muškarcem u kojeg je bio zaljubljen - želio je vjernost koju mu ovaj nije želio dati... Njegov "Pogrebni blues" postao je široko poznat u svijetu nakon filma "Četiri vjenčanja i sprovod".

Ludwig van Beethoven

Iako se nikada nije ženio, Beethoven se često zaljubljivao u žene koje su, najčešće, već bile u vezi. Neke od njegovih najljepših skladbi bile su posvećene ženama. "Mjesečevu sonatu" napisao je za Giuliettu Guicciardi, a Sonatu za glasovir br. 24 za Therese von Brunsvik. Iako je skladatelj, a ne pisac, njegovo je ljubavno pismo jedno od najljepših, a kako je u knjigama najljepših ljubavnih pisama, zaslužuje biti na popisu, zar ne?

Pretraga