Najpopularniji likovi britanske književnosti

Bez obzira tko ih je izmislio, postoje u engleskoj književnosti likovi, bilo da su junaci ili antijunaci, koje stvarno volimo. Neke - jer su dragi i divni, neki nas fasciniraju, neki su obilježili književnost. A neki nas plaše, ali svima je zajedničko jedno: nezaboravni su. Evo koje su Englezi odabrali.

Long John Silver ili Dugi John Silver, "Otok s blagom", Robert Louis Stevenson, Treasure Island, 1883.

Long John Silver ili Dugi John Silver glavni je junak danas već klasika, romana "Otok s blagom" i često ljudi pitaju, osobito sada kad su gusari i pirati ponovo popularni, je li doista postojao. Nije - osim u mašti sjajnog pisca Roberta Louisa Stevensona. Silver je jednonogi kuhar, i podčasnik-kormilar te piratski kapetan zloglasnog (također izmišljenog) kapetana Flinta. Ali, ovaj je izmaštani britanski pirat uvelike utjecao na modernu ikonografiju pirata i kako ih zamišljamo – s drvenom nogom, papagajem na ramenu i ponekad s povezom preko oka. Odmah da pojasnimo – razlika je između gusara i pirata. Gusari, na engleskom corsairs ili privateers, morski su pljačkaši, ali ne iz vlastitih interesa, već su plaćenici pod okriljem država koje bi legalizirale i tražile njihove pljačke. Gusari nisu smjeli napadati, pljačkati i ubijati koga im se svidjelo, već su napadali ratne protivnike države za koje su radili. Dobili bi i posebne potvrde kako ih se ne bi, uhvate li ih, pogubilo pa ih se zato tretiralo kao ratne zarobljenike. Dio plijena su morali davali državi-poslodavcu. Pirati su pak bili pljačkaši, prljavi, smrdljivi, bradati i krvožedni morski lopovi koji bi napadali svaki brod koji je imao peh da im se nađe na (plovnom) putu. Nisu marili za zakone i red, bili su pravi odmetnici, svi su ih se bojali i mrzili ih, a ako i kad bi pali u zarobljeništvo, bili bi istog trena pogubljeni. Kako je piratski život bio opasniji, mnogi su se "preobratili" u gusare, a nakon primirja neki bi gusari krenuli u lov na pirate, kolege koji su "radili na crno". Kod nas se to često miješa. Dakle, Long John bio je pirat, opasan i opak. Silver ima papigu Flint koju je nazvao – u čast ili iz podsmjeha – po svom bivšem kapetanu. Tvrdio je kako je služio u Kraljevskoj mornarici. Visok je i snažan, lice mu je "veliko poput šunke", ali sasvim obično, blijedo, inteligentno i često nasmijano. Silver je marljiv i simpatičan, no kako se zaplet u romanu "Otok s blagom" produbljuje, on pokazuje i svoju zlu stranu. Mladi Jim Hawkins, pripovjedač i glavni junak romana isprva je očaran Silverovim pričama, ovaj mu postaje gotovo očinskom figurom, ali čitajući osjećamo laganu jezu… ima nešto zlokobnog u Silveru. Saznajemo i da je u braku sa ženom afričkih korijena s kojom planira miran umirovljenički život, a ona brine o njegovom novcu. Ali daleko je to od uobičajene obitelji…

Alice - "Alice u Zemlji čudesa", Lewis Carroll, Alice's Adventures in Wonderland, 1865. i "Iza ogledala",  Through the Looking-Glass, 1871.

Glavna junakinja dvaju romana Lewisa Carrolla stvorena je kad je povučeni matematičar Charles Lutwidge Dodgson zabavljao pričama djecu svojih prijatelja Liddella dok su veslali na rijeci Isis. Mala ga je Alice Liddell zamolila da priče koje su ona i sestra slušale bez daha i zapiše, pa je za Božić od stričeka Dodgsona dobila rukom napisanu knjigu, ono što će postati slavna "Alice u Zemlji čudesa". Ali, knjige će povučeni matematičar objavljivati pod pseudonimom Lewis Carroll. Alice je djevojčica koje živi u Engleskoj viktorijanskoga doba, a njene pustolovine započinju 4. svibnja kad ona ima, misli se, sedam godina. U nastavku romana ima sedam i pol, a tada se sve događa 4. studenog. Iako Alice pamtimo kao djevojčicu plave kose Carroll nije u knjizi opisao fizički izgled djevojčice – znamo tek da je imala stariju sestru, brata i mačku Dinah, guvernantu s kojom je svakoga jutra od 9 sati učila. Kako nije napisao ništa više, misli se da je Alice iz srednje klase, iako neki spominju da je ona zapravo dio buržoazije, a neki tvrde da je iz bogate obitelji. Carroll je kasnije, 1887., Alice opisao kao nježnu i blagu, prema svima pristojnu, lakovjernu i jako znatiželjnu djevojčicu koja je ponekad nestrpljiva, ali uživa u životu jer zapravo i ne poznaje tugu. Kako je ipak riječ o jednoj od najpoznatijih djevojčica svjetske književnosti, razne su i tvrdnje kakva je zaista Alice. Dok je jedni karakteriziraju kao nevinu, maštovitu, introspektivnu, dobro odgojnu djevojčicu koja je uz to kritička prema autoritetima, no svakako pametna, drugi joj spočitavaju da je često neljubazna u razgovorima sa životinjama iz Zemlje čudesa, da je nasilna kao u slučaju Billa Lizarda kojeg je šutnula u zrak... Tvrde i da je puna predrasuda, da je plašljiva i djetinjasta, da su njezine suze zapravo prenemaganje, da je neznalica puna neosnovanog samopouzdanja, licemjerka, da je nemoćna i zbunjena te kukavički spremna da odustane od svojih borbi . Ipak, mnogi čitatelji još uvijek gledaju na Alice kao mitsko utjelovljenje kontrole, upornosti, hrabrosti i zrelosti male djevojčice. A onda je tu i vječno pitanje: je li Carroll napisao lik po malenoj Alice Liddell ili nije. Carroll je nakon milijun pitanja napokon izjavio kako lik nije bio zasnovan ni na jednom stvarnom djetetu, već je u potpunosti - izmišljen.

Harry Potter, serijal, J. K.  Rowling

Harry Potter je u svom svijetu najpoznatiji dječak i budući mali čarobnjak, a kad smo ga upoznali 1997., gotovo preko noći, nakon prve od sedam knjiga ("Harry Potter i kamen mudraca", Harry Potter and the Philosopher's Stone) postao je najpoznatiji dječak na svijetu. Harry James Potter rođen je 31. srpnja 1980. kad je čarobnjačkim svijetom vladalo zlo. Opasni i zli čarobnjak Voldemort ubio je njegove roditelje Jamesa i Lily Evans s namjerom da ubije dječaka za kojeg je vezano proročanstvo koje ne odgovara planovima zlog, ali briljantnog čarobnjaka. Ali Harry, kojem je od strašnog udarca čarobnim štapićem na čelu ostao ožiljak u obliku munje je - preživio. Kako ga Voldemort nije uspio ubiti Harry mora napustiti čarobnjački svijet (u kojem ga zovu "Dječak koji je preživio") pa ga kao jednogodišnje djetešce Rubeus Hagrid odvede majčinoj sestri Petuniji koja je "bezjakinja", civil, građanka bez ikakvih čarobnjačkih moći i znanja i koja nema dodirnih točaka sa svijetom u koje su njezinu sestru pozvali kao talentiranu čarobnjakicu što ova nikada nije preboljela. To što Harry živi s tetom zapravo je njegova zaštita koja ga čuva od ostatka Voldemortove vojske, ali i njega samog. Harry nema sretno djetinjstvo – crnokos i zelenook dječak raste nevoljen u sobičku ispod stepeništa u kući Dursleyjevih, nikada nije dobio komad nove odjeće već nasljeđuje onu svog (pretilog) bratića, nikad se nije slavio njegov rođendan, nikad nije dobio dar, ni trun ljubavi, a kamo li zagrljaj ili poljubac. On ne zna da je Voldemortovo tijelo uništeno, ali da je duša i dalje živa, ne zna da postoji Hogwarts, čarobnjački internat u kojem su se upoznali njegovi roditelji. On nema pojma ni da je čarobnjak. To će saznati kad i mi, na svoj 11. rođendan: u kuću prvo počnu stizati pisma s pozivnicom iz Hogwartsa kojim ravna Albus Dumbledore, s najezdom sova - poštara, da bi na kraju po njega stigao impresivni Hagrid. U Hogwartsu će Harry saznati neke stvari o svojoj prošlosti, roditeljima, ali i steći dvoje prijatelja, Hermione Granger i Rona Wealseya. Čekaju ga mnoge, mnoge avanture, uglavnom opasne po život. U seriji knjiga u kojima ništa nije kako predviđate cijela je galerija likova bez kojih bi naši životi bili pusti. Spomenut ćemo Siriusa Blacka, Remusa Lupina, Lunu Lovegood i naravno Snapea…

Matilda, Roald Dahl

Matilda Wormwood glavna je junakinja bestselera iz radionice fantastičnog Roalda Dahla. Riječ je naravno o knjizi "Matilda". Ta izrazito zrela i pametna šestipolgodišnjakinja strastveno čita knjige, a da je briljantna odmah nam je jasno. Njezini roditelji ne prepoznaju Matildinu veliku inteligenciju i ne pokazuju nikakav interes za nju, osobito njezin otac, trgovac polovnim automobilima koji Matildu često strašno vrijeđa. Matilda je sama naučila čitati i to s tri godine, a otkriva da ima psihokinetičke moći koje može koristiti u svoju korist. Kad krene u školu, Matilda će imati dvije učiteljice – prekrasnu i milu gospođicu Jennifer Honey koja prepoznaje djevojčicu kao izuzetno pametnu i ne može shvatiti zašto njezini roditelji ne vide to bistro, drago i pametno dijete – i noćnu moru u obliku gospođice Trunchbull koja disciplinu u školi održava nasiljem. Ona mrzi djecu toliko da tvrdi kako nikada nije bila dijete, a kako je nakon smrti Jenniferinih roditelja postala stvarateljicom te drage djevojke, ali i vlasnicom imanja Honey, ona je alfa i omega u školi. Nakon što je Jennifer završila školu za učiteljice Trunchbullova je "zaposli" kod sebe, ali joj odmah uzme plaću i pretvori je u osobnu sluškinju. Nama se kao čitateljima implicira da je Trunchbullova ubila Jenniferinog oca kako bi se domogla imanja i novca. Okrutna je, djecu mlati, baca, ali ima i ona svoji slabih točaka koje će Matildi pomoći da zlicu zauvijek otjera…

Recimo i da je lista omiljenih knjiga male Matilde sjajna: Tajni vrt, Velika očekivanja, Nicholas Nickleby, Oliver Twist, Jane Eyre, Ponos i predrasude, Tess d'Urbervilles, Kim, Wellsov Nevidljivi čovjek, Starac i more, Krik i bijes, Plodovi gnjeva, Brighton Rock, Životinjska farma, Moby Dick, Ivanhoe, Crveni pony, Wendy i Peter … a većinu je pročitala kad je s četiri godine neprekidno čitala šest mjeseci…

Gospođica Marple, serijal, Agatha Christie

Jedna od likova iz pera Agathe Christie je - po nekima omiljenija od Belgijanca Herculea Poirota - Jane Marple, stara usidjelica koja živi u selu St. Mary Mead i amaterska je detektivka. Prvi se puta njezin lik pojavio u kratkoj priči "The Tuesday Night Club" objavljenoj u magazinu The Royal Magazine u prosincu 1927., a koja će kasnije postati prvo poglavlje romana "Trinaest problema" (The Thirteen Problems, 1932). Njezina prva knjiga u kojoj je glavna junakinja je "Ubojstvo u vikarijatu (The Murder at the Vicarage,1930) gdje je opisana drugačije nego li ćemo je tako dobro zapamtiti (starica sklona tračevima i nimalo draga koju suseljani vole, ali im je naporna jer svugdje zabada svoju nos i uvijek u svima traži nešto loše). Zadnja knjiga u kojoj je dražesna gospođica Marple je "Usnulo ubojstvo" (Sleeping Murder, 1976). Ona Miss Marple koju volimo draga je i mila starica koja s lakoćom rješava ubojstva jer je izuzetno britke pameti, a u životu se nagledala ljudi koji su počinili mnogo zla. Zato je tekući slučaj uvijek podsjeti na neki iz prošlosti i iako možda zamara sugovornike usporedbama, uvijek je u pravu jer ona poznaje pravu prirodu zločina i zla. U nekoliko priča može se osloniti i na dobrog poznanika Sir Henryja Clitheringa, umirovljenog zapovjednika policije. Nikad se nije udavala i nema bliskih rođaka, njezin je nećak poznati pisac Raymond West koji debelo precjenjuje sebe, a još više podcjenjuje tetine sposobnosti. Miss Marple će kod sebe zapošljavati djevojke iz obližnjeg sirotišta (tu su Clara, Emily, Alice, Esther, Gwenda i Amy) koje podučava vođenju kućanstva nakon što je njezina dugogodišnja domaćica Florence otišla u zasluženu penziju. Koliko znamo, Miss Marple nije radila, živi od svojih novaca, a kasnije joj pomaže nećak West. Nije aristokratkinja, ali dobro se snalazi u tim krugovima, poznaje dobro njihova pravila i običaje. Jako je temeljito obrazovana, ima umjetničko zaleđe i dobra je poznavateljica ljudske anatomije, i – jedna od najomiljenijih likova iz svijeta detektiva.

"Čudnovati slučaj dr. Jekylla i gospodina Hydea", Robert Louis Stevenson, Strange Case of Dr Jekyll and Mr Hyde, 1886.

Doktor Jekyll i gospodin Hyde iz gotičkog romana "Čudnovati slučaj dr. Jekylla i gospodina Hydea" (Strange Case of Dr Jekyll and Mr Hyde), Roberta Louisa Stevensona prvi puta objavljenog 1886. godine, par je koji se često spominje u svakodnevnom govoru kad želimo opisati dvostruku ličnost. Ugledni londonski ljekar dr. Henry Jekyll eksperimentira sa serumom koji bi ga trebao izliječiti od zlih nagona koji su, uvjeren je, u njegovom karakteru. Misli da lijekom to može spriječiti. Kako to već s eksperimentiranjem bude, konzumacije ga pretvara u tjelesno deformiranog, nasilnog i izopačenog  "gospodina Hydea". Dr. Jekyll je visok, zgodan muškarac u 50-im godinama. Edward Hyde je niži, mlađi, nemilosrdan i okrutan lik kojem nijedno zlo nije strano. Dok Jekyll ima mnogo prijatelja jer je omiljen i drag čovjek, Hyde je usamljenik i nevjerojatno je nasilan. S vremenom je Hyde sve snažniji pa Jekyll mora piti serum kako bi svog zlog dvojnika držao pod kontrolom što mu je sve teže. Nakon ubojstva Hyde se ne može vratiti na staro, a Jekyll svakim gutljajem napitka jača sve dok potpuno ne preuzme tijelo i um svog domaćina. Priča je nakon objavljivanja doživjela ogroman uspjeh i prevedena je i adaptirana na niz jezika. I danas predstavlja najpoznatije Stevensonovo i jedno od najpoznatijih djela horror i SF književnosti.

 Robinson Crusoe, Daniel Defoe, 1719.

Roman u kojem je glavni junak brodolomac Robinson Crusoe koji nam i priča što se dogodilo danas je klasik. Kazuje nam svoju veliku životnu pustolovinu kad je nakon brodoloma živio potpuno sam na otoku na kojem upoznaje domorodca Petka (Friday). Za inspiraciju je Defoeu po svemu sudeći poslužila sudbina mornara Alexandera Selkirka koji je živio četiri godine na nenaseljenom južnopacifičkom otoku Más a Tierra (kasnije su, Čileanci 1966. ime otoka promijenili u Otok Robinsona Crusoea) i koji je postao prilično poznat u svijetu nakon što ga je jedna ekspedicija spasila. Defoe nikada nije potvrdio ni zanijekao da ga je Selkirk nadahnuo. Crusoeovo prezime je iskrivljeno njemačko Kreutznaer i znamo da je mladić protivno volji svojih roditelja isplovio 1651. jer nije želio biti pravnik. Iako je preživio brodolom, njega su mora i dalje vukla pa se ponovo ukrcao na jedrenjak. Zarobili su ga pirati i dvije je godine bio rob jednog Maura. Ni tada nije odlučio ostati na kopnu. Tu sad počinje dio života koji poznajemo. Ukrcao se na brod koji je iz Afrike trebao dovesti crne robove, no brod se nasukao nedaleko otoka pa je prisiljen živjeti na, kako su ga nazvali, Otoku očaja, od 1659. Vidio je na otoku pingvine i foke, a s njim su samo troje preživjelih – kapetanov pas i dvije mačke. Kad se oporavio od šoka, sam je izradio alate, pokupio je sve s broda i počeo graditi život. Ogradio je komad zemlje nedaleko jame koju je sam iskopao, napravio je kalendar, lovi, uzgaja ječam i rižu, suši grožđe u rozine, uči kako napraviti lončariju i uzgaja koze. Usvojit će i malenog papagaja, čita Bibliju i postane religiozan i zahvaljuje bogu što je živ i što mu ništa, osim ljudi, ne nedostaje. Nakon mnogo godina otkrit će da su na otoku i kanibali koji povremeno dolaze provjeriti tko se nasukao kako bi ga pojeli, ali im otima jednog od predviđenih ručkova, i nazove ga Petko. Novog će prijatelja naučiti engleski i kršćanskom nauku. Nakon raznih preokreta i avantura Crusoe će doći kući…

Oliver Twist, Charles Dickens

Oliver je siroče čija je majka umrla na porođaju. Otac je mrtav i Oliver Twist, prvo dijete-junak u engleskom romanu, poput milijuna engleske i londonske djece, završi u sirotištu. Znamo daje rođen 1820-ih, ali ne znamo gdje i u kojem gradu. Znamo i da medaljon koji mu je majka stavila oko vrata (i koji skriva tajnu njegovog podrijetla) uzima Stara Sally i umjesto da ga dȃ djetetu, uzima i njega i majčin prsten. Ubožničku rađaonu vodi Mr. Bumble koji malenome daje ime Oliver Twist i šalje ga u sirotište u kojem će živjeti devet godina sve dok ga ne vrate Bumbleu da bi radio za njega. Gdje god da se Oliver nađe vlada glad i bijeda, a hrabri i gladni mali dječak traži repete za vrijeme obroka i izazove strašan bijes hladnih i bešćutnih (i dobro ugojenih) ljudi. Šalju ga u šegrtovanje kod pogrebnika, no ni to nije sretna priča, kao ni sve što će kasnije dogoditi u Londonu gdje će upoznati neke drage, ali i jako opasne i krvoločne ljude, osobito Fagina, vođu bande…

Peter Pan J. M. Barrie

Peter Pan nije u kazališnom komadu opisan kako bi svaki čitatelj mogao zamisliti njegov lik, a kasnije u knjizi J. M. Barriea znamo samo da je nosio odjeću od lišća i paučine, da ima sve mliječne zube. Tek će mu kasnije dati 12, 13 godina. U kazalištu su Petera uvijek glumile žene sitne rastom, a kostim je bio prvo crvena, kasnije zelena tunika i zelene tajice. Ima panovske uši, može letjeti, sjajan je mačevalac, ima fenomenalan vid i sluh, sjajno oponaša i imitira glasove, a što zamisli može materijalizirati, i predviđa opasnost. Kasnije čujemo i legendu – djeca koja umiru on prati dio puta kako ne bi bila sama. Nitko ga ne smije dotaći, pa je onaj Wendyn poljubac (naprstak) Zvončica (Tinker Bell) zato i spriječila. Peter je hrabar i bezbrižan, a u knjizi simbolizira sebičnost djetinjstva. Prikazan je kao zabavan, nehajan, neustrašivo drzak kad je o opasnosti riječ, kao dječak koji ne mari za nikoga osim za sebe. Kad je Peter mislio da će umrijeti na Maroonerovoj stijeni, osjećao je strah, "ali samo jedan drhtaj". S tim bezbrižnim stavom on kaže: "Umrijeti, to će biti strašno velika avantura". Peter je nekada bio običan dječak s mamom i tatom, ali je pobjegao kad je imao samo sedam dana i s vilama se igrao u parku Kensington... To nam je objašnjeno u knjigama "Peter Pan u vrtovima Kensingtona" i "Peter i Wendy". Vratio se kući, ali su prozori bili zatvoreni, a u kući je bila nova beba pa je mislio kako ga roditelji više ne žele. Sakupio je i druge dječake bez roditelja - Izgubljenei dječke, Lost Boys, koji su ispali iz svojih kolica kao bebe dok su ih trebale čuvati dadilje i, ako ih nitko nije tražio sedam dana, poslali bi ih u Neverland, Nigdjezemsku, gdje je Peter Pan njihov kapetan. Nema Izgubljenih Djevojčica jer, kako je Peter objasnio, "curice su prepametne da ispadnu iz svojih kolica i kolijevki." Peter voli slušati priče koje djevojčica Wendy priča svojoj mlađoj braći, a kad je otac želi preseliti iz dječje sobe, ona ne želi odrasti i pristane odletjeti s Peterom (koji ponekad posjećuje ljudsku djecu) u Nigdjezemsku. No to je vrlo opasna avantura… Dodajmo i da je Pan po grčkoj mitologiji bog pastira, stada, šuma, njiva, zaštitnik lovaca, paše i stoke, voli glazbu i najbolji je plesač među bogovima. On je i zaštitnik prirode. Kod Rimljana je to Faun. Od Pana dolazi i riječ i pojam panika. Barrie je uzeo lik pana jer Peter svira frulu s vilama, jaše na kozi, on je slobodnoga duha, nema veze s civilizacijom.. Misli se da je lik Petera pisac temeljio na svom starijem bratu koji je poginuo kližući na smrznutom jezeru dan prije svog 14. rođendana. Ime junaka posudio je od Petera Llewelyna Daviesa, jednog od sinova ugledne engleske obitelji s kojom se Barrie zbližio. Nakon smrti roditelja postao im je skrbnikom. Barrie je o dječacima Georgeu, Johnu, Peteru, Michaelu i Nicu brinuo cijeli život, no i ti će odnosi biti ispunjeni trzavicama i tragedijama. Po Georgu koji je s 21 godinom poginu u Prvom svjetskom ratu, dao je ime Wendynom tati. Jack je imao sjajnu karijeru u mornarici, a Peter se bacio pod vlak sa 63 godine nesretan što ga svi gledaju kao Petera Pana. Michael kojeg su držali najpametnijim i najbriljantnijim utopio se s prijateljem, najvjerojatnije i ljubavnikom malo prije svog 21. rođendana (misli se da su se namjerno utopili), a najmlađi Nico imao je jedini koliko-toliko normalan život.

Mary Poppins, P. L. Travers, serija od osam knjiga od 1934. do 1988. (Mary Poppins, Mary Poppins se vraća, Mary Poppins otvara vrata, Mary Poppins u parku, Mary Poppins od A do Z, Mary Poppins u kuhinji, Marry Poppins u ulici Cherry Tree Lane i Mary Poppins i susjedi)

Serija od osam knjiga o sasvim neobičnoj guvernanti Mary Poppins napisala je P. L. Travers, australsko-britanska spisateljica od 1934. do 1988., a autorica ilustracija je Mary Shepard. Našoj je publici poznatija filmska Mary Poppins koja zasluženo drži svoje mjesto najbolje dadilje književnosti. Čarobna dadilja zapravo doleti u kuću obitelji Banks, na adresu Cherry Tree Lane br. 17 i preuzima brigu o Jane i Michaelu, djeci zanemarenoj od roditelja – tata dane provodi u banci, a mama je sufražetkinja i stalno je po demonstracijama. Mary ne priznaje svoje čudne i magične moći iako ima kišobran s kojim leti, torbu u kojoj je i ogledalo i biljka, a jesmo li rekli da je držak kišobrana zapravo glava papagaja koji govori? Gdje je bila prije i što je radila ne znamo jer se uvrijedi kad je pitaju za njene prijašnje avanture, no djeci je jasno da je Mary jako poznata u svijetu, i - jako cijenjena. Došla je s Istočnim vjetrom i odmah rekla da će biti s njima dok se vjetar ne promijeni, a kad je obavila posao, na kraju prve knjige otvara kišobran Zapadnom vjetru i odlazi... na sljedeći zadatak. U Disneyevom filmu iz 1964. glumi je Julie Andrews; a u onom iz 2018. Emily Blunt. Mary je prava londonska nanny, govori ispoliranim cockneyjem, "skoro je savršena u svakom pogledu", može se teleportirati kamo god poželi, nježna je i ljubazna, ali i stroga prema djeci, no nikada nepravedna. U knjizi brine o četvero (a kasnije i petoro) djece Banks. Tašta je jer se uvijek pogledava u ogledalima koja joj se nađu na putu, a djecu kori kad je pitaju o njezinim čarolijama koje tvrdi - nema jer je ipak ona a lady, dama. Nježnija je prema prijateljima npr. dimnjačaru Bertu. Ima mnogo rođaka od kojih svaki ima neku nadnaravnu vještinu, a ona osim čarolija poznaje i govor životinja. Pa je li Mary čarobnica? Ne, koliko se iz knjiga može iščitati - ona je obično ljudsko biće koje, doduše, zna čarolije kao i svako dijete – no djeca ih zaborave, a Mary se svega sjeća.

Tarzan, serijal, Edgar Rice Burroughs

Tarzan je, reći će, najpoznatije dijete u književnosti 1912. kojeg odgoje životinje, Rođen je kao John Clayton II, Vikont od Greystokea, ali u džungli jer je sin je britanskog lorda i lady koje su pobunjenici izbacili na atlantsku obalu s broda. Kad je bio beba umire majka, a oca je ubio Kerchak, vođa majmunskog plemena koje će kasnije usvojiti Tarzana. Lik Tarzana pojavljuje se 1912. ("Tarzan, kralj majmuna"/Tarzan of the Apes, 1912.) i dobit će 25 nastavaka, ali i nekoliko koji su autorizirani, ali koje nije napisao Amerikanac Edgar Rice Burroughs. Valja reći  da je u zbirci priča "Knjiga o džungli" Rudyard Kipling 1884. opisao život dječaka Mowglija kojeg odgajaju vukovi, a što je nadahnulo Burroughsa za stvaranje Tarzana kojeg će odgojiti majmuni. Tarzan je visok, atletski građen, zgodan, preplanuo, ima sive oči i dugu crnu kosu. Hrabar je, inteligentan, odan i postojan. Etičan je osim kad traži osvetu koja proizlazi iz tuge. Odan je i jako zaljubljen u svoju ženu Jane, ne reagira na flertanja drugih žena, uvijek se zauzima i brani slabije. S muškim je prijateljima rezerviran, ali odan i velikodušan.  Odrastao je u džungli pa nije čudno što se penje, prelijeće, skače vješto kao i bilo koji majmun, koristi grane i "putuje" džunglom pomoću lijana, snažan je i brz, izdržljiv, okretan, ima sjajne reflekse i osjetila. Borio se s ljudima, gorilama, lavovima, nosorozima, krokodilima, pitonima, morskim psima, tigrovima, pa i dinosaurom i ogromnim morskim konjicem. Vješt je tragač, a sluh mu je nevjerojatan. Sam je naučio čitati i pisati engleski iako ga do susreta s ljudima nije govorio. Iz slikovnica i knjiga koje su roditelji ponijeli sa sobom stekao je i obrazovanje - iz svjetske povijesti, geografije i opće kulture. Novi jezik može naučiti za nekoliko dana pa govori francuski, jezik velikih majmuna, finski, nizozemski, njemački, svahili, mnogobrojne Bantu dijalekte, arapski, drevni grčki i latinski, majski i jezike od Čovjeka Mrava i naroda zemlje Pellucidara. Za razliku od crno-bijelih filmova iz 1930-ih Tarzan / John Clayton vrlo je artikuliran, rezerviran i radije sluša i pažljivo promatra prije nego što govori, a ne govori "ja Tarzan, ti Jane". Može komunicirati s mnogim vrstama životinja iz džungle, a pokazalo se da je vješt oponašatelj, sposoban savršeno oponašati i npr. zvuk pucnjeva. Tarzanova je filozofija povratak prirodi i iako se jako dobro snalazi u civilizaciji, radije živi u divljini, spava na grani, jede sirovo meso životinje koju sam ubije i koju će zakopati dok ne omekša, a tu je njegovu primitivistička filozofija naišla na mnoge poklonike, pa i Jane Goodall. Tarzan je nazivan jednim od najpoznatijih likova iz književnosti koji su u više od 26 knjiga, a onda i filmova, serija, stripova ušli u naš svijet. I Englez je.

Bridget Jones, Dnevnik Bridget Jones, Na rubu pameti, Luda za njim i Drugo stanje Bridget Jones; (Bridget Jones's Diary 1996., Bridget Jones: The Edge of Reason 1999, Mad Anout the Boy 2013 i, Bridget Jones's Baby, 2016.), Helen Fielding

Od novinske kolumne do zvijezda, to je bio put Bridget Jones koju je izmislila Helen Fielding. Prvi je puta svjetlo ugledala 1995. u kolumni u The Independentu. Ženska opsjednutost s ljubavlju, brakom, romansama i dijetama učinila je Bridget Jones junakinjom mnogih, mnogih djevojaka i žena. Bridget naime piše dnevnik u koji zapisuje koliko je dana na dijeti, koliko je popila, koliko cigareta popušila, kakav joj je ljubavni status i izbacuje iz sebe ljutnju na stranice kojima se ispovijeda gotovo svaki dan. Radi u izdavaštvu pa na televiziji, nije najbistrija, sklona je debljanju, ali je djevojka zlatnoga srca. Ima i svoju obitelj – prijatelje: Jude je poslovna žena, gay Tom je prije mnogo godina imao jedan glazbeni hit, a Sharon je feministkinja koja ne propušta priliku da ponizi muškarce i sočno opsuje. Bridget živi u Londonu, sama, što je čini paranoidnom jer se užasava mogućnosti da će umrijeti i da će je pojesti psi (kojih nema...). Na poslu flerta s neodoljivim serijskim preljubnikom i ženskarom Danielom Cleaverom, ali to nije jedini muškarac koji se vrzma oko nje. Tu je i Mark Darcy, uspješan odvjetnik koji se, baš zgodno, preziva i kao lik iz romana "Ponos i predrasude" s kojim je Bridget opsjednuta, a kojeg je u tada novoj (i najboljoj) TV adaptaciji glumio Colin Firth i zaludio svijet u sceni u kojoj izlazi iz jezera u mokroj košulji te preko noći postao seks simbolom. Bridget ima i pravu obitelj – majka je sebična malograđanka, a otac dobrica. Bridget balansira, više ili manje uspješno, između svojih neuroza, flertova, obiteljskih kriza, naporne familije, zaljubljenosti, posla, ali i spremno progovara o svemu što nas muči. Ona je nepopravljiva romantičarka, najpoznatija solerica sve dok se ne pojavi taj zanosni muškarac. Jesu li oni dobar par? Čitajte, čitajte: zabavit će vas Bridget, bez sumnje.

Catherine Earnshaw, Orkanski visovi, Wuthering Heights, Emily Brontë, 1847.

Vjerojatno bi se Emily Brontë jako iznenadila kad bi saznala da je njen roman i jedna od najčitanijih i najomiljenijih knjiga, a da su Catherine Earnshaw i Heathcliff jedan od najomiljenijih parova svjetske književnosti (i filma). Ona je lijepa, slatkoga osmijeha, nezaboravnih tamnosmeđih očiju, duge kovrčave smeđe kose. Dražesna je, ali i divlja, svojeglava, strastvena, što kažu "sva vražja", kao dijete jako razmažena. Vesela je i bučna, priča, pjeva, ne staje ni sekunde, juri po vrištini. Ima starijeg brata Hindleya, ali je daleko bliskija s dječakom, malenim Romom kojeg tata Earnshaw dovede jedne noći iz Londona. Ona ga ne ponižava, za to je "zadužen" njen brat, i što vrijeme ide, sve je čudnija ta njezina veza s dječakom koji zapravo jedino i komunicira s njom. Kako je ovo ipak gotički roman, kombinira se i s time da je ono nadnaravno u djelu i oko Heathcliffa i da je on neka vrsta demona. On je zlopamtilo, prepun želje za osvetom i beskrajno okrutan. Jedino ga Catherine vrti oko malog prsta i možda je i jedina koja ga se nikada nije bojala… Tragedija je da se Catherine za njega neće udati jer nema status ni pedigre, a kad umire s 18 godina on je neutješan. Iza sebe ostavila je kćer, Cathy i Heathcliff ima strašan plan…

Elizabeth Bennet i Mr. Darcy, Ponos i predrasude, Pride and Prejudice, Jane Austen, 1813.

Elizabeth ili Eliza, ili Lizzie druga je po starosti od pet sestara gospodina Benneta koji je mislio da će ipak dobiti i sina pa nije štedio za stare dane. S njegovom smrću imanje Longbourn će naslijediti sin njegova brata. Zato je njegovoj ženi, lakomislenoj i napornoj gospođi Bennet u koju se zaljubio ne shvaćajući da je praznoglava ljepotica, jedina misija i glavni cilj poudavati svoje kćeri - što brže i što bolje. Lizzie ima 20 godina, inteligentna je mlada žena, brza na jeziku, ali nikada nepristojna. Ponosi se s time kako brzo i točno procjenjuje ljude iako se, kasnije, neće proslaviti s time. Ona je tatina miljenica, ali ne i majčina, jer Lizzie se ne uzrujava kad mama luduje, pada u nesvijest i viče kako je bolesna; nema se namjere pošto-poto udati; ne uređuje se pred ogledalom sto godina kao njezine mlađe i lakomislene sestre. Majci su najstarija i najljepša, srećom i dobra Jane i lakomislena i bedasta, ali privlačna Lydia daleko draža jer se nada da će se obje dobro udati... Lizzie je zgodna, lijepe figure, divnih očiju, smeđe kose, ali nije tipična djevojka toga doba. Nakon niza ishitrenih procjena, spremno će prihvatiti sudbinu – da će ostati usidjelica jer i to je bolje nego li udati se iz interesa ili za nekoga koga ne voli. A nakon nekog vremena shvatit će kamo je i kome vuče srce… Gospodin Darcy (a tek pri kraju romana saznat ćemo da je njegovo ime Fitzwilliam) zgodan je mladi gospodin, pomalo ukočen, no to ne smeta mnoge djevojke koje bi voljele da ih primijeti i oženi jer godišnji su mu prihodi famoznih 10 000 funta godišnje (2016. je to 600 000 GBP). On živi u Pemberleyu, velikom imanju u Derbyshireu, a Elizabeth će upoznati na balu gdje prijatelju kaže kako ona "nije dovoljno zgodna da ga dovede u napast". No, bio on ponosan ili ne, Elizabethino će ga ponašanje, pamet i ljepota smekšati, iako je i dalje prepreka razlika u njihovim statusima. On je čak i zaprosi, ali toliko arogantno da ga ona užasnuta odbije. Jedno će pismo njemu pokazati da je bio preponosan, a njoj da je imala predrasude i da je krivo procijenila Darcyja. No skandal u njezinoj obitelji između njih dvoje iskopat će dubok i možda nepremostiv jarak… 

Konj Crni ljepotan, Black Beauty, Anna Sewell, 1877.

Crni ljepotan konj je koji nam priča svoju životnu priču. Kako mijenja vlasnika, tako mijenja i imena pa ga zovu Darkie, Black Beauty, Black Auster, Jack, Blackie, Old Crony. Nevjerojatno je lijep, no na nozi ima ožiljak nakon nezgode i ljudima više nije savršen, pa od elegantnog konja za vuču laganih gospodskih kočija postaje radni konj i tako počinje njegov životni put. Neki su gospodari dobri, neki okrutni, a on uvijek nastoji služiti najbolje što može i zna… Anne Sewell je nakon nezgodnog pada slomila oba gležnja i dugo vremena provela u krevetu, ali se nikada nije oporavila: nije mogla stajati ni hodati. Nije se predavala već je vozila konjske zaprege i tako naučila sve o konjima što se naučiti moglo. Osim što je oca vozila svaki dan na posao i s posla, pisala je knjigu s kojom je željela ukazati na loš odnos prema konjima. Knjigu je prodala  izdavaču Jarrold & Sons za 40 GBP (današnjih cca 3,456 funta). Roman je postao pravi hit, oborio rekorde prodajom i postao šesta najprodavanija knjiga na engleskom ikad. Anne je kratko uživala u uspjehu – umrla je pet mjeseci kasnije, s 58 godina. Iako je tvrdila da nije napisala knjigu za djecu, ova "konjska autobiografija" imala je veliki utjecaj ne samo na mnoga djetinjstva već je stvorila generacije ljubitelja konja i životinja, ali možda i važnije – Anne je senzibilizirala javnost pa tako dovela do promjene zakona: čitatelji su tražili da se učini nešto i smanji okrutnost prema konjima, osobito londonskim zaprežnim. Ovaj je roman najutjecajniji roman koji govori protiv okrutnosti i to – najutjecajniji, kažu, svih vremena.

Mina Harker, "Dracula", Bram Stoker, 1897.

Wilhelima "Mina" Murray junakinja je jednog od klasika, "Drakule" Brama Stokera. Svi je zovu Mina i najbolja je prijateljica lijepe i bogate Lucy Westenra. Radi kao učiteljica, zaručena je za Jonathana Harkera, ambicioznog mladog pravnika koji odlazi kod važnog klijenta u Transilvaniju ne bi li šefu dokazao kako je sposoban i kako bi imao bolja primanja pa bi, tako, mogao oženiti Minu. Nakon što njezin Jonathan jedva preživi put do Transilvanije, sa skupinom prijatelja i pod vodstvom Abrahama Van Helsinga kreće u potjeru za vampirom koji joj je, neznajući, ugrizom prenio telepatske sposobnosti… Jer bogati transilvanijski plemić ima mračnu tajnu, a Mina je u njoj ključna točka. Zanimljiv je i nastavak romana, "Dracula Nemrtvi" u kojem Mina ima veliku ulogu, a kojeg su napisali po ostavljenim bilješkama Bramov prapranećak Dacre Stoker i Ian Holt. Minin i Jonathanov sin Quincy nema pojma što su njegovi roditelji preživjeli… Je li Drakula preživio i s kakvom je namjerom stigla u London grofica Báthory, nevjerojatno lijepa i nevjerojatno okrutna i sadistička žena koju su zvali "Krvavom groficom" i "Lady Dracula" i koja je doista živjela u Mađarskoj - pročitajte sami.

James Bond je rođen 1953. iz pera Iana Fleminga. Britanski je špijun, agent britanske obavještajne službe MI6, zgodan, šarmantan, spretan i pametan. Ima i dozvolu za ubijanje tzv. 007., a živio je u 12 romana i dvije zbirke kratkih priča. Prvi je roman "Casino Royale", a posljednji su "Octopussy i dah smrti" i "Čovjek sa zlatnim pištoljem". Taj vitak i privlačan Englez pojam je cool muškarca: visok oko 183 cm i ima dobro raspoređenih 76 kg. Zelenoplave oči i kratka crna kosa privlače ženske poglede, kao i ožiljak na desnom obrazu dugačak 7, 8 cm, no usne opisuju kao - okrutne. Zbog prošlosti, zbog onoga čime se bavi on djeluje mračno. Zatire kriminalce bez imalo oklijevanja, a to radi "za kraljicu i domovinu". Ima između 35 i 42 godine, (u Moonrakeru npr. ima 37), poliglota je, vrlo je snalažljiv. Imao je lijepo djetinjstvo, otac, Škot Andrew Bond od Glencoea, i majka Švicarka, Monique Delacroix iz kantona de Vaud imali su sretan brak. Tata je radio za veliku britansku tvrtku Vickers i puno su putovali, pa je James naučio, osim engleskog, i njemački i francuski. No kad je imao 11 godina, roditelji su poginuli nedaleko Chamonixa u planinarskoj nesreći. Od tada će siroče James živjeti sa svojom tetom, Charmain Bond u selu Pett Bottom. Odlazi na Eton otkud ga nevolje s djevojkom odvode u školu koju je završio i njegov tata, škotski Fettes College. Nevinost je izgubio kad je imao 16 godina u Parizu. Kratko studira u Genevi, u Kitzbühelu nauči skijati, baš kao i pisac Fleming... U vojsku se prijavljuje sam 1941. i dobrovoljac je u mornarici. Ili - o Bondu znamo sve i ništa. Znamo da Bond pije suhi martini (3 mjerice Gordon'sa, jedna votke, pola Kina Lillet, dobro protresti, jedna kriška limuna), znamo i koja je vina pio (Pouilly-Fuissé, Riquewihr i Marsala, često alžirska vina, 1953 Château Mouton Rothschild claret, Taittinger i Krug champagne i Babycham), a može i bourbon I. W. Harper ili whiskey Jack Daniel's, poneko pivo, scotch, votka, brandy… Ne voli čaj kojeg zove muljem, i radije će popiti jaku crnu kavu. Što se kuhinje tiče, kad je u svom Londonu pojest će roast beef s krumpir-salatom, jaja oeufs en cocotte, ali kad je na zadatku počastit će se – razlog je i što se 1953. u Engleskoj još uvijek racionalizirala hrana. Odijeva se manje mondiš nego li u filmovima; nosi već 1953. tzv. loafers, mokasine što je u Americi postala moda 1970-ih i 1980-ih pa eto, Bond je bio modni vizionar. Osim toga nosi često majice s kratkim rukavima… Pušač je i to opaki jer dnevno popuši 70 cigareta, i to mješavine balkanskog i turskog duhana kojeg je kupovao kod Morlanda. Strašno sposoban, cool, neodoljiv to je Bond, James Bond, najcool Englez možda i svih vremena.

Sherlock Holmes

Najslavniji detektiv nikada nije postojao, ali zaista mnogo ljudi vjeruje da jest i da je živio s prijateljem dr. Johnom Watsonom na slavnoj adresi Baker Street 221B u domu gospođe Hudson. Ali, Sherlock je lik iz mašte liječnika oftalmologa Arthura Conana Doylea, glavni junak četiri romana i 56 priča. Priče u kojima inteligentan detektiv rješava i najzamršenije slučajeve odvijaju se u Londonu i Engleskoj od 1878. do 1903. – posljednja je priča "Posljednji naklon" (His Last Bow), koja se događa 1914. Holmes je precizan i metodičan u istragama, ali nije super junak jer znamo (i čitajući saznajemo) da je jedan dan prepun energije, a drugi pada u melankoliju i da tada poseže za kokainom i morfijem. Majstor je prerušavanja, kad je na zadatku ne libi se zaobići pravila pa i prekršiti zakon, a neobične vještine pomažu mu zlikovce dovesti pred lice zakona. Jer, tko osim Sherlocka razlikuje duhan prema pepelu, a iz veličine otiska cipele u trenu određuje visinu počinitelja? O nekim stvarima nema pojma, na primjer, književnosti, astronomiji, filozofiji, ili politici. S druge strane poznaje sve vrste otrova, geologija mu je u malom prstu pa sve vrste tla prepoznaje u sekundi i sjajan je kemičar. Manje je dobar, ali ipak natprosječan poznavatelj anatomije i - britanskog prava… Zna sve što se na području užasa i kriminala dogodilo u njegovom 19. stoljeću. Vješt je boksač, sjajno barata mačem i štapom, i da, svira violinu. O tome kako je Sherlock nastao već smo pisali, no svakako je on i dalje podjednako intrigantan, zanimljiv i sjajan lik kojeg volimo i u 21. stoljeću. Doyleovi su nasljednici od Anthonyja Horowitza naručili nove romane pa su tu i Kuća svile (2011) i Moriarty (2014). Tu je i u nas prevođen serijal od devet romana Laurie R. King o Mary Russell koja upoznaje umirovljenog Sherlocka Holmesa i koji je u početku obučava za svoju pomoćnicu. Oni su zaista srodne duše… 

Winnie the Pooh, A. A. Milne 1926.

Jedan od najslavnijih medvjedića, Pooh Bear ili samo Pooh, potpuno neodoljiv već desetljećima žuti je medo Winnie Pooh. Prvu knjigu o družini koja živi u Stojutarskoj šumi napisao je A. A. Milne 1926., a po plišanim životinjama s kojima se u idiličnom komadiću svijeta igrao njegov sin Christopher Robin. Osim Pooha i njegovog najboljeg prijatelja dječaka Christophera Robina tu su i Praščić (Piglet), Tigger, Sova (Owl), magarac Eeyore ili I-a kako bi ga valjalo prevoditi, te Rabbit (Zec), Kanga i njen sin Roo… i ako ste ikada zaigrali Poohstick onda znate da je sve u ovim knjigama jednostavno. Djetinje čisto i lijepo… No ima mnogo životnih lekcija. I - jesmo li rekli da je medvjedić neodoljiv?

 Paddington, Michael Bond, 1958.

Englezi vole junaka pisca Michaela Bonda koji je smeđi medo. Prva knjigu "Medvjed zvan Paddington" osvojila je i malene i velike čitatelje. Prijateljski raspoložen medo u London je stigao iz Perua. Obožava marmeladu, nosi stari crveni šeširić i kofer. On je jako pristojan, jako je dobroga srca. Ostao je sam na svijetu kad su mu roditelji poginuli u potresu, pa o njemu brinu teta Lucy i stric Pastuzo, a onda jednog dana dolazi u Englesku i postaje dio obitelji Brown. Naravno, iz zgode u zgodu otopit će i najledenija srca. 

Jane Eyre, Charlotte Brontë, 1847

Istoimeni roman o jednoj nelijepoj, ali izvanrednoj djevojci Jane napisala je jedne od talentiranih sestara Brontë - Charlotte  - a znamo i točan datum kad je ovaj roman ugledao svijet - 16. listopada 1847. Jane je i naša pripovjedačica koja nam u 38 poglavlja daruje svoju priču. Pratimo njen život -  od djetinjstva u Gateshead Hallu gdje je zlostavljaju teta i rođaci s kojima i kod kojih živi nakon što su roditelji umrli od tifusa, preko školovanja u Lowoodu, do prvog poslu guvernante u Thornfield Hallu gdje se zaljubi u tajanstvenog poslodavca Edwarda Fairfaxa Rochestera. Tu je i njezin život u kući Moor kad će je zaprositi pošten, ali hladan rođak Rivers i na kraju.. Ne! Kraj koji onima koji još nisu pročitali ovaj roman nećemo otkriti. Jane nije ljepotica, ali njezina čar počiva u njezinom srcu koje nije otvrdnulo iako je život zaista nije štedio. Ona je strastvena, visokih principa, cijeni neovisnost i slobodu, ima snažnu savjest i predana je vjernica. Upoznajemo je kao desetogodišnjakinju i pratimo njezin život idućih desetak godina.

Hobit i Gospodar prstenova, Hobbit 1937. , Lord of the Rings. 1949., J. R. R. Tolkin

Nakon uspjeha knjige o malenom, ali hrabrom hobitu, profesor Tolkien počeo je pisati nastavak 1937. Tek 12 godina kasnije priča je bila gotova. U cijelosti je objavljena tek 1955. kad je Tolkien imao 63 godine i to je to slavno dvoknjižje, često objavljivano u tri knjige. Naravno to su i "Hobit" "Gospodar prstenova". Koja paleta likova! I kojeg odabrati kao najdražeg? Prvi hobitai kojeg upoznajemo je Bilbo Baggins, drag i pristojan i mirnom životu sklon. On, malen, nevješt ratovanju mora obaviti opasan zadatak koji će od njega tražiti mnogo više nego što sanja da ima u sebi. Uz čarobnjaka Gandalfa i skupinom od 13 patuljaka mora na važan put. Njegov nasljednik Frodo i njegova (nova) družina imat će još teži zadatak. Da, Aragorn, koji je jedan od najhrabrijih junaka koji može ubiti u tisuću orca u jednoj bitci, uvijek ima nadu, čak i u najmračnijim vremenima. Tu je i Gandalf, jedan od najomiljenijih čarobnjaka svih, a osobito engleske književnosti. A tek vilenjaci… ah, znate na koga mislimo… Frodo Baggins, Sam Gamgee, Merry Brandybuck i Pippin Took, ta družina malih hobita dobit će i pojačanje: Aragorn, Boromir, patuljak Gimli, vilenjak Legolas. I tko je najdraži, tko je najomiljeniji? Teško pitanje.

Georgea R. R. Martin , Pjesma vatre i leda; Igre prijestolja, serijal, George R. R. Martin

O fenomenu "Igre prijestolja", Game Of Thrones po književnom serijalu Georgea R. R. Martina "Pjesma vatre i leda" toliko je toga napisano da je teško rangirati najdraže junake u zaista velikom broju nevjerojatnih muškaraca i žena. No da imaju utjecaja na našu kulturu kao što su imale i neke druge skupine književnih junaka, to je činjenica. Tyrion Lannister jedan je od najomiljenijih, ali ne treba zaboraviti ni ostale. Od Neda Starka, Jona Snowa, Samwella, Brienne od Tartha, zanosne Daenerys i njezinog Khala Droga, a tu su i zmajevi i naravno odani Jorah Mormont.... A negativci su postali pojam poput Lannisterovih. A onda je krenula TV serija i čak i oni koji nisu čitali knjige postali su fanovi. Nije to čudno jer Martin zaista zna kako stvoriti sjajne likove i ne, nismo pobrojali sve koji to zaslužuju.

Priredila i napisala za Čitaj knjigu: Sandra Veić Sukreški