Kad su liječnici glavni junaci..

U književnosti su glavne junakinje i junaci raznih zanimanja i profesija. U zapletima romana to je ponekad važno, a ponekad - nije. Zanimalo nas je koliko ima liječnika i koji su najpoznatiji književni liječnici i oni dobri i oni manje dobri (a ponekad i potpuno ludi) - evo našeg odabira.

Frankenstein, ili Moderni Prometej, (Frankenstein, or The Modern Prometeus), Mary Shelley, 1818.

Roman koji je preko 200 godina na policama nije samo priča o čudovištu. To Mary Shelley nije bila namjera, već upozoriti ljude koliko je opasno igrati se boga. Frankenstein je liječnik, a njegov eksperiment oživljavanja mrtvaca priča je koja je i danas aktualna. Gotički roman nastao na krilima romantizma ujedno je i prvi pravi SCI FI roman. Čudovište, iako ga svi zovemo Frankenstein zapravo nema imena – Victor ga zove zloduh ili Demon. Dr Victor Frankenstein je talijansko-švicarski znanstvenik, rođen u Napulju u uglednoj staroj švicarskoj obitelji. Sin je Alphonsea Frankensteina i Caroline Beaufort koja je umrla od šarlaha kad je Victor imao 17 godina. Ima i dva mlađa brata, Williama i Ernesta, a tu je i usvojena "sestra" koja će kasnije postati Victorovom zaručnicom. Kao dječak zanima se za djela alkemičara Corneliusa Agrippe, Paracelsusa i Albertusa Magnusa,  žudi otkriti eliksir života, no izgubio je zanimanje za znanost nakon što je vidio ostatke drveta pogođenog gromom. Ali, na Sveučilištu u Ingolstadtu u Bavarskoj, Frankenstein razvija sklonost kemiji i postaje opsjednut idejom stvaranja života u neživoj tvari umjetnim sredstvima, sljedeći taj cilj dvije godine - nakon proučavanja kemijskih procesa i propadanja živih bića, stječe uvid u stvaranje života i daje život vlastitom stvorenju. Sastavi stvorenje kojeg se užasne i ostavlja ga. Zato se to čudovište počinje osvećivati… Victor se kasnije kaje što se svojim stvaranjem miješao u prirodu, jer nenamjerno ugrožava vlastiti, ali i živote svoje obitelji i prijatelja, jer mu se stvorenje nakon što mu odbije napraviti ženu - osvećuje. Uništit će sve i onda lutati vječnim ledom progonjen što je uništio svog tvorca…

Studija u grimizu/Grimizna studija, (A Study in Scarlet), Sir Arthur Conan Doyle, 1887.

Prvi roman o najboljem i zasigurno najpoznatijem detektivu (oprostite Monsieur Poirot), Sherlocku Holmesu, danas je klasik. Sherlock je sveznadar no njegov je prijatelj dr. John Watson koji je baš kad susreće Sherlocka umirovljeni vojni liječnik. Ako je mislio da je njegovim avanturama kraj gadno se prevario jer živjeti uz Sherlocka ne znači imati miran život. Watson je taj koji zapisuje slučajeve koje Sherlock rješava, on je biograf i pripovjedač. Upoznajemo ga kad se vratio iz Afganistana, sportski je tip, odan svom novom prijatelju i glas je razuma. Vjeruje se da je nastao po Doyleovom kolegi dr. Jamesu Watsonu. Sherlockov prijatelj služi mu i kao mentalni katalizator, a zgodno je da je imenom, John, u romanima spomenut samo četiri puta. On je John H. Watson, no čega je kratica H. - ne znamo. Recimo i da je dr. Doyle, pisac i liječnik svoj prvi roman napisao s 27 godina. To nije jedina veza s medicinom – lik Sherlocka osmislio je po nekoliko liječnika, najviše po svom mentoru Dr. Josephu Bellu, poznatom po hordi zadivljenih studenata kojima je uvijek naglašavao važnost opažanja. 

M.A.S.H, (M.A.S.H: A Novel About Three Army Doctors), Richard Hooker, 1968.

Dr. H. Richard Hornberger Jr, pod pseudonimom Richard Hooker objavio je roman o svom iskustvu – bio je liječnik pokretne bolnice za vrijeme rata u Koreji. I to je "M.A.S.H.", akronim za Mobile Army Surgical Hospital. Većina liječnika imala je 20ak godina i malo iskustva, u šatorima je ljeti bio pakao, zimi su se smrzavali, a iskustvo koje su stekli bilo je ogromno. Nakon rata Hornberger je radio s veteranima, a onda se povukao u Maine i otvorio svoju ordinaciju. Taj je odličan kirurg počeo pisati svoj slavni roman 1956. Doduše, trebalo mu je desetljeće da roman dovrši i to uz pomoć profesionalnog pisca, a nekoliko izdavača je odbilo rukopis. Kad je 1968. William Morrow objavio "M.A.S.H." roman je odmah postao mega hit. Snimljen je film koji je dobio Oscara za najbolji adaptirani scenarij, a TV serija koja je išla 11 godina jedna je od najpopularnijih čak i danas. Jer Hawkeye, Trapper i ostatak ekipe…. Sjajni. 

Koma, Coma, Robin Cook, 1977.

Susan Wheeler studentica je medicine i stažira u jednoj bostonskoj bolnici kad otkrije da veliki broj mladih pacijenata pada u komu za vrijeme rutinskih operacija. Istražujući što se događa shvatit će da šef kirurgije, genijalan i popularan liječnik organe nesretnika koje je odabrao prodaje na crnom tržištu. Cook, i sam liječnik napisao je triler koji je obarao rekorde čitanosti, a tako je nastao i pojam medicinskog trilera. Napisao je niz romana, sve redom uspješnice, a jednom rekao kako će se, prestanu li se romani prodavati, vratiti svom poslu, neurokirurgiji. Film je po romanu "Koma" režirao njegov prijatelj (i liječnik) Michael Crichton, a relativno nedavno snimljena je i TV serija. 

Jurski park, Jurassic Park, Michael Crichton, 1990.

Crichton je studirao biološku antropologiju i završio summa com laude, dobio je stipendiju i čak predavao godinu dana kao gost-predavač na antropologiji pri Cambridgeu. Upisao je i medicinu na Harvardu, ali je i pisao no pod pseudonimom jer nije želio da mu (ne)uspjeh baca sjenu na liječničko zvanje kojim se kasnio baviti. Četvrti roman koji je napisao medicinski je triler (A Case of Need, 1968) u kojem glavnu ulogu ima tehnologija. Nakon treće godine studija odbacio je pseudonim, a prvi roman koji je potpisao bio je Soj Andromeda (The Andromeda Strain, 1969) koji je postao hit, prava je za film prodao za 250 000 USD-a i – radio na bostonskoj klinici. Malo medicine, malo pisanja dovelo ga je do slavnog filma "Westworld" za kojeg je napisao scenarij i potpisao režiju, no medicina je za njega su bile nepresušan izvor zapleta. Kad je 1990. objavio Jurski park i dao nam jednog junaka-liječnika. Dr. Henry Wu je biotehnolog i šef odjela za genetiku famoznog Jurskog parka, šef tima koji je stvorio dinosaure. U romanu on je wunderkind kojeg je Hammond osobno odabrao za svoj projekt nakon što je Wu doktorirao. Dr. Wu je važna figura koja stoji iza cijelog projekta oživljavanja dinosaura, no ne pokazuje mnogo brige za ta bića i ne može se sjetiti koje je sve vrste napravio u laboratoriju. Predlaže i genetsko popravljanje dinosaura kako bi se njima moglo lakše upravljati jer se sve što se znalo i pretpostavljalo o ovim drevnim bićima pokazalo netočno. No, Hammond to nije odobrio. Rupe u genetskom kodu dinosaura popunio je genima sipe i žaba, zmije jamičarke…

Priča o doktoru Dolittleu, The Story of Dr. Dolittle, Hugh Lofting, od 1920.

Što bismo sve (sa)znali kad bismo razumjeli što životinje govore? Jedan liječnik imao je taj dar, izgubio većinu svog bogatstva i ljudskih prijatelja, a sve zbog ljubavi prema životinjama koje je i udomio. No kad ga je njegova papiga naučila životinjski jezik, život prepun avantura za doktora Dolittlea tek je počeo. Loftingova serija od 15-ak romana počela je 1920. kad je objavio prvu - "Priča doktora Dolittlea" (The Story of Doctor Dolittle) koju je posvetio, kako je sam napisao "Svoj djeci, djeci po godinama i djeci u srcu, posvećujem ovu priču ". Upoznajemo liječnika koji malo po malo odustaje od ljudskih pacijenata i prigrli one na dvije i četiri noge, s repom, krilima, kljunovima i njuškama. Kasnije postaje pravdoznanac jer mu razumijevanje životinjskog jezika pomaže shvatiti ne samo svijet životinja već i prirode. Otkud ideja Loftingu za ovaj omiljeni lik? Navodno je inspiraciju dobio iz života i djela škotskog kirurga Johna Huntera. Junak dr. John Dolittle rođen je u pismima koje je Lofting pisao svojoj djeci i ilustrirao ih. Pisma su bila predivna iako ih je pisao u ružnim i bolnim okolnostima – iz rovova Prvog svjetskog rata kad su prave vijesti, rekao je, bile ili previše dosadne ili prestrašne. On je svog junaka smjestio u rano viktorijansko doba, a doktor Dolittle živi u izmišljenom selu Puddleby-on-the-Marsh. Ima par ljudskih prijatelja Tommyja Stubbinsa i Matthewa Mugga, a životinjsku obitelj čine papiga Polynesia koja postaje gazdarica kuće, svinja Gub-Gub (Gic Gic se brine o vrtu), pas Jip (koji pere podove), guska Dab-Dab odnosno Pat- Pat koja čisti kuću, majmun Chee-Chee koji pere suđe, sova Too-Too (Tu-tu je zadužena za financije), i meni najdraži  Pushmi-pullyu (Gurni-me-povuci-ga) te bijeli mišić "Whitey". Tople i lijepe knjige oduševile su (i oduševljavaju) generacije, a nekako su postale sve aktualnije kako se svijet mijenja. 

Crveni zmaj, Kad jaganjci utihnu, Hannibal, Thomas Harris, 1981. do 2006. (plus Hannibal Rising)

On je bio sjajan forenzični psihijatar, ali i kanibalistički serijski ubojica - dr Hannibal Lecter utjerao je strah u kosti svima koji možda nisu čitali Harrisove knjige, ali su pogledali kino-hit s fenomenalnim Anthony Hopkinsom. Tako je Hannibala Kanibala 2003. Američki filmski institut izabrao ga je za filmskog negativca br. 1. "Kad jaganjci utihnu" šokirao je čitatelje i gledatelje, pa su posegnuli i za prvim romanom u kojem se ovaj briljantni luđak pojavljuje, "Crveni zmaj". U trećem i četvrtom romanu postaje protagonist, a zatim antijunak. Dr. Hannibal Canibal Lecter je jedan od najvećih negativaca, sociopata, čudovišta koji je od malih nogu bio jednostavno sadist. On je šarmantan, obrazovan, briljantnog uma, sofisticiran, poznavatelj gastronomije i glazbe. Ne podnosi grubijane i prostake, ugledan je član baltimorskog društva dok se otkrije njegova mračna tajna. Malen, okretan, nevjerojatne snage ima i urođenu manu – dupli srednjak na ruci, no taj će prst sam sebi otkloniti operacijom, kao i izvesti neke operacije na licu. Uz to ima nevjerojatan njuh, nevjerojatno pamćenje… Najgore je što je Harrisa za stvaranje lika Lectera nadahnuo stvarni ubojica kojeg je upoznao kao mladi novinar. Alfredo Ballí Treviño zvan Salazar bio je ugledni liječnik visokih krugova Monterreya, ali ima tu i Alberta Fisha, Sivog čovjeka, serijskog ubojice, silovatelja djece i kanibala koji je ostavio iza sebe barem stotinu žrtava; Andreja Chikatila, koji je divljao SSSR-om od 1978. do 1990. koji je priznao da je 56 ljudi ubio, zlostavljao, osakatio i jeo, te Čudovište iz Firence koji je od 1968. i 1985. ubio 16 ljudi. Tko je on nije otkriveno, pa neki tvrde da su on i Zodiac ista osoba. 

Dr. Abraham Van Helsing, Dracula, Bram Stoker, 1897.

Nizozemac van Helsing ima željezne živce i hladan je kao špricer, nevjerojatno odlučan, ima zavidnu samokontrolu te toliki prag tolerancije da je ponekad gotovo svetac. On je najljubazniji čovjek s najiskrenijim srcem i – lovac na vampire. Ugledan liječnik, stručan, bogatog znanja (nema titule koju nema) i iskustva nije poput kolega – njemu je jasno da se nešto zlo svijetom povlači. Tu je i dr. John "Jack" Seward koji upravlja ludnicom nedaleko Carfaxa, u koji će se u svoju netom kupljenu kućerinu doseliti tajanstveni rumunjski gost. Seward je dobar pripovjedač jer nam daje okvir priče – svog pacijenta snima fonografom, želi shvatiti poremećenost pacijenata i pomoći im. Najbolji su mu prijatelji Quincey Morris i Arthur Holmwood, a sva se trojica zaljube u lijepu Lucy. Iako odbije Jacka on je i dalje nesebično voli i potpuno se posveti njezinom liječenju. Lucy naime oboli od čudne bolesti. Zato i zove svog mentora dr. Helsinga…

Dr. Juri Andrejevič Živago, Dr. Zhivago, Boris Pasternak, 1957.

On je liječnik, on je pjesnik u brutalnom svijetu. Simbol je osjetljivosti usred rata i revolucija, liječnik okružen smrću i razaranjem koji u svom tom užasu pronalazi ljubav života iako je već oženjen. Prikaz je čovjekove krhkosti idealizma, principijelnosti i nekog dubokog misticizma. Jurij osjeća tu ogromnu samoću od malena – majka je umrla, a otac odmah potom ostavio malenog sina u siromaštvu. Ipak se školuje i završi medicinu i kao liječnik ima prilike živjeti normalan život ili – imao bi da u međuvremenu Rusija nije poslije revolucije postala SSSR i zagrezla u Prvi svjetski rat. Tonyu on voli i oženi – ona je mila i požrtvovna žena, no ljubav se obično dogodi kad se najmanje nadamo. Tako Jurij pronalazi svoju ljubav života na frontu – Lara Antipova čiji životni put saznajemo kroz roman. Koliko se god trudi da je ne voli, ljubav je jača. Muče ga prizori rata, ali više što je nepošten prema ženi, pa odluči sve priznati Tonyi i s Larom prekinuti. I baš tog dana otme ga paramilicija i s njima mora putovati stotine milja. Kad napokon dođe do doma, njegove obitelji nema – deportirani su. Vraća se Lari, ali ta ljubav ne može opstati… Muči ga i svijet kojeg upija poput spužve i raščlanjuje, osuđuje razmišlja o ljubavi i smrti dok se oko njega svi bore za neki položaj u novom društvu. Svakako treba reći i da je priča o pisanju i tiskanju knjige slično velika – nakon što je Pasternak pao u nemilost Sovjeta rukopis je prokrijumčaren iz Sovjetskog Saveza u Italiju i tamo prvi puta tiskan. Pasternak je dobio Nobelovu nagradu za književnost koju je morao odbiti. 

Madame Bovary, Gustave Flaubert, 1857.

Dr. Charles Bovary jednostavan je i običan čovjek, seoski je liječnik. No, nije baš dobar u poslu, ni u životu. Nije dovoljno kvalificiran da bi bio pravi doktor, već je više kao neki zdravstveni službenik. Charles je sretan sa svojim životom, druželjubiv je, prijateljski nastrojen, pamti ljude i imena,  i zovu ga da pruža prvu pomoć. To čini dovoljno kompetentno pa zaslužuje odanost i prijateljstvo pacijenata u Tôtesu. Kad preseli u gradić Yonville sabotira ga ljekarnik Homais. Charles ima veliku ljubav – obožava svoju ženu Emmu koju drži besprijekornom, u prkos očitim dokazima koji govore suprotno. Nikada ne sumnja u njene poslove, daje joj potpunu kontrolu nad njegovim financijama što će ga odvesti u propast. Unatoč Charlesovoj potpunoj privrženosti Emmi, ona ga prezire jer ga smatra oličenjem svega dosadnog i uobičajenog. A postoji i Charlesova strana priče. "Charles Bovary, seoski liječnik, portret jednostavnog čovjeka" napisao je Jean Améry i jedan je od najneobičnijih projekata u književnosti 20. stoljeća: roman-esej posvećen spašavanju siromašne šeprtlje Charlesa Bovaryja, patetičnog, smiješnog, rogonjastog muža gospođe Bovary iz pera Gustavea Flauberta. Kao nekoć perspektivni romanopisac kojeg su nacisti mučili i koji je preživio godinu dana u Auschwitzu, Améry je imao posebnu simpatiju prema doživljenom iskustvu ranjivosti, nevolje i patnje, a u ovoj knjizi utvrđuje moralne tvrdnje dr. Bovaryja. Rezultat je dirljiv pogled na humanost Charlesa Bovaryja i na vrhunsku vrijednost ljubavi.

Kuga, La Peste, Albert Camus, 1947.

Dr. Bernard Rieux ima 35 godina, srednje je visine, tamne puti i crne kose. Na početku romana saznajemo da njegova žena boluje već godinu dana i da odlazi u sanatorij. No, nešto se strašno dogodi i Rieux liječi prvu žrtvu kuge, i prvi koristi riječ kuga u opisu bolesti koja sve užasava. Poziva vlasti da poduzmu sve kako bi se zaustavila epidemija. Na početku mu se kao i ostalima opasnost s kojom se grad suočava čini nestvarnom, osjeća se nelagodno, ali ne shvaća do kraja ozbiljnost situacije. Čim shvati da je riječ o kugi, on upozorava vlasti i kaže im da bi, ako se odmah ne poduzmu koraci, epidemija mogla ubiti polovicu gradskog stanovništva od dvjesto tisuća i to  u samo nekoliko mjeseci. Za epidemije Rieux je na čelu pomoćne bolnice i dugo radi na liječenju žrtava - ubrizgava im serum i buši apscese, ali zapravo malo što može učiniti. Iscrpljen je, a kući se vraća kasno. Mora se distancirati od sažaljenja koje osjeća prema žrtvama jer inače ne bi mogao raditi. Posebno mu je teško kad posjeti žrtvu u kući neke osobe jer zna da mora odmah nazvati hitnu pomoć i ukloniti je iz kuće. Rođaci ga često mole da to ne čini jer znaju da svoju ženu, muža, dijete, brata, sestru možda nikada više neće vidjeti. Rieux radi na borbi protiv kuge jednostavno zato što je liječnik i njegov je posao ublažiti ljudsku patnju. Ne čini to ni za kakvu veliku, religioznu svrhu jer ne vjeruje u boga. On je praktičan čovjek, radi ono što treba učiniti bez ikakve larme, ali zna da je borba protiv smrti nešto u čemu nikada ne može pobijediti.  

Paviljon broj 6. ,  Палата № 6,  Anton Čehov 1892. godine.

Dr. Andrei Jefimič Ragin radi na psihijatrijskom odjelu, odjelu za duševne bolesnike jedne gradske bolnice. Želio je biti službenik, no tata je imao druge planove za svog sina pa je ovaj završio medicinu, specijalizirao psihijatriju. Ragin je inteligentan i pošten, ali nema nikakvih želja postati nekakav vođa, pokretač - želi raspravljati, učiti, razgovarati. I od svih mjesta na svijetu odličnog sugovornika pronalazi u svom pacijentu! Ivan Gromov pati od manije proganjanja i postat će doktorov drug u razgovorima iako ih dijeli Raginova bijela kuta. Ragin jest glavni liječnik malog grada, on bi trebao biti jedan od pametnih glava, uglednika, no on je stalno na odjelu sa samo pet pacijenata. Pacijent Ivan Gromov je pacijent na odjelu za mentalne bolesti, elokventan je i sposoban za intelektualni razgovor kakav je liječnik dugo tražio. Gromov osuđuje nepravdu koju svugdje vidi, a dr. Ragin tvrdoglavo ignorira nepravde i nikako da popravi stanje odjela. O tome se naravno priča pa je za stanovnike grada čudno što liječnik provodi višak vremena na odjelu "s luđacima". Kako to već biva, počele su kolati glasine o čudnom ponašanju liječnika, ali i pitanje – je li dobri doktor poludio? Građani osnuju vijeće, za čas proglase liječnika ludim, a novi liječnik Hobotov namami Ragina na odjel i zatvori ga kao pacijenta… Pripovijetka je prije objavljivanja imala dosta problema s cenzurom tadašnjeg carističkog režima, ali je ugledavši svjetlo dana izazvala veliku pažnju svojim brutalnim i uznemirujućim prikazom prilika u javnim institucijama, prije svega duševnim bolnicama. Znao je Čehov, i sam liječnik, o čemu piše. Ruski boljševički vođa Vladimir Lenjin kasnije je tvrdio da ga je upravo "Paviljon br. 6" potakao da postane revolucionar, te da je nakon čitanja osjećao kao i da je sam zatvoren u "Paviljonu br. 6". Znamo li malo o životu Čehova, jasno nam je da je ovaj pisac i liječnik zaista posvetio svoj život boljitku drugih.

Napisala: Sandra Veić Sukreški