"Veliki Gatsby" postaje TV serija

Kao bomba je odjeknula vijest da će se klasik, "Veliki Gatsby" postati TV serija i to u raskošnoj produkciji! Studio A + E  i ITV Studios America udružili su se s piscem Michaelom Hirstom u stvaranju televizijske serije za koju je namijenjen ogroman budžet. Riječ je o klasiku, velikom američkom romanu "Veliki Gatsby" F. Scotta Fitzgeralda. Koproducenti planiraju seriju emitirati putem premium kabelske televizije i streaminga. Hirst kojeg pamtimo po serijama "Elizabeth", "Tudori" i "Vikinzi" napisat će scenarij i primiti se producentskog posla zajedno s Michaelom Londonom iz Groundswell Productions (filmovi "Sideways"/"Stranputice" i "Milk"). Fitzgeraldova zaklada uključena je u projekt, a njezina voditeljica i praunuka Scotta i Zelde Fitzgerald, rockerica Blake Hazard bit će konzultantica. Izvori kažu da A + E Studios desetljećima ima prava na kultni roman, još od televizijskog filma iz 2000. godine, u kojem je Paul Rudd glumio Nicka Carrawaya, Toby Stephens Jaya Gatsbyja, a Mira Sorvino Daisy. Taj je film bio koprodukcija s BBCjem i emitiran na kanalu A&E. Inače, prava na knjigu od ove godine su svjetsko dobro pa zapravo - nema prava.

Na adaptaciji je Hirst s ekipom radio najmanje tri godine,. "Čini se da sam s Gatsbyjem živio većinu svog života, čitajući ga prvo kao školarac, kasnije predavajući o Fitzgeraldu na Oxfordu 1970-ih, a svako malo ponovo čitam roman", rekao je Hirst. "Kao što je kritičar Lionel Trilling jednom napisao: '"Veliki Gatsby" još je uvijek svjež kao i kad se prvi put pojavio, čak je dobio na težini i relevantnosti.' Danas, kad se Amerika pokušava ponovno izmisliti, savršen je trenutak da novim očima pogledamo ovu bezvremenu priču, istražimo njezine poznate i ikonske likove kroz moderni pogled u pitanju spola, rase i seksualne orijentacije. Jer, Fitzgeraldova duboko romantična vizija ne prijeći ga da istraži i razotkrije mračniji dio američkog iskustva, što je razlog zašto priča govori i o tragediji i nadi i zašto i dalje odzvanja danas. U skladu s novim zaokretom u Americi. Hirstov će Gatsby istraživati  newyoršku crnačku zajednicu 1920-ih kao i glazbenu supkulturu. Profesorica engleskog i komparativne književnosti i afroameričkih studija Sveučilišta Columbia sa Sveučilišta Columbia Farah Jasmine Griffin također će biti savjetnica u seriji. Na drami će raditi izravno s Hazardom i Hirstom. Serija će dublje kopati u skriveni život svojih likova kroz modernu leću slomljenog američkog sna, a istovremeno će zabilježiti puno veličanstvo Fitzgeraldove bezvremenske vizije. "Dugo sam sanjao o raznovrsnijoj inkluzivnoj verziji Gatsbyja koja bolje odražava Ameriku u kojoj živimo, koja bi nam svima mogla omogućiti da se vidimo u Scottovom jako romantičnom tekstu", rekao je Hazard. "Michael u projekt unosi duboko pijetet prema Scottovom radu, ali i neustrašivost u vezi s oživljavanjem tako ikonične priče na pristupačan i svjež način. Drago mi je što sam dio projekta." Hirst ima dugogodišnju vezu s A + E. Stvorio je Vikinge, koji su poslužili kao prva povijesna scenaristička serija. Priprema i seriju Godina kuge za Hustory. Hirstov nastavak "Vikinga", "Valhalla", prešao je s A + E / A & E na Netflix kao originalna serija MGM Television. Malo je priča u panteonu američke književnosti koje nadilaze vrijeme poput "Velikog Gatsbyja", rekao je Jossen. "Zajedno s partnerima u ITV Studios America i Groundswell Productions, A + E Studios ima privilegiju oživjeti ovo moćno, složeno djelo pod budnim okom neusporedivog Michaela Hirsta i blagoslovom člana obitelji Fitzgerald gđice Blake Hazard. Kao što dokazuje u svojoj biblijskoj seriji, Michael ostaje vjeran Fitzgeraldovom romanu, nadovezujući se na to naslijeđe s modernom vizijom koja će više odražavati Ameriku i tada i sada, uključujući pojačano istraživanje ženskih likova. Trenutno smo u potrazi za režiserom i uzbuđeni smo što ćemo seriju donijeti na svijet." Gatsby je do sada nekoliko puta adaptiran za film. Prva verzija snimljena je 1926. (Warner Baxter), potom 1949. (s Alanom Laddom), a možda je najpoznatija ona režisera specijaliziranog za adaptacije književnosti na film Jacka Claytona iz 1974. (Robert Redford, Mia Farrow, Karen Black i Bruce Dern). Posljednja je bila ona Buzza Luhrmanna iz 2013. (s Leonardom DiCapriom). Iako nijedan nije potpuno oduševio čitatelje i iako prevladava mišljenje da je čitanje "Velikog Gatsbyja" neuporedivo ljepše iskustvo, recimo i ovo. Alan Ladd kao Jay Gatsby dao je sjajnu ulogu, kao i Sam Waterston koji je daleko najbolji Nick Carraway. Prva verzija iz 1949. traje 91 minutu, ona s Redfordom 149, a televizijski film 90 minuta. Luhrmannov musical traje 142 minute.

Naravno da se priča i o odstupanjima od romana. Problem je boja kose krhke Daisy, ili kad Tom kaže Georgeu otvoreno da je Gatsby pregazio njegovu ženu u verziji s DiCapriom. Toga nema u knjizi. Prošlost Jaya Gatsbyja svakako je jedan od važnih dijelova priče, no njih nećete pronaći u posljednjem filmu gdje je naglasak na ljubavi. Verzija s Alanom Laddom zapravo je film noir, a pokazuje slojevitost koju Jay Gatsby svakako ima, fokus je na kriminalu i uspinjanju Jaya. Zbog Laddove uloge vrijedi pogledati film, ali i tu je mnogo jeodstupanja. Ostatak postave je slab osim sjajne Shirley Winters kao Myrtle.

Drugi pokušaj Hollywooda da snimi dobar film po sjajnoj knjizi verzija je s Robertom Redfordom tzv. Redfordov Gatsby. Mnogo se više radilo s idejom da se knjizi da dostojan film. Budžet je bio ogroman, doveli su i Coppolu da radi na scenariju, kostimografija je sjajna, a glumačka imena bila su snažna. Naravno da se i toj verziji prigovaralo, jer Jay i Daisy prvi se puta vide nakon mnogo godina jednog kišnog dana. Da se predivni kostimi Theoni V. Aldredge, najnagrađivanije kostimografkinje američkog kazališta ne bi uništili, dan u filmu je - sunčan. Coppolin je scenarij vjerniji romanu, ali zamjerke idu na račun energije i strasti. Kritike na račun Redforda su dvojake – palac gore za dualitet šarmantnog Jaya Gatsbya i jadnog Jaya Gatza po nekima, po drugima palac dolje. Ali Redforda su ionako kasnije hvalili za sve uloge. No svakako je Sam Waterston sjajan Nick Carraway u svoj svojoj naivnosti i optimizmu. Daisy u ulozi Mie Farrow postala je slika lika u našoj kulturi, iako ima plavu kosu i tzv. figuri waifish izgledu; krhka, ogromnih očiju i tanka. U knjizi je Daisy opisana kao tamnokosa, nalik je Ginevri King i Fitzgeraldovoj ženi Zeldi Sayre. Sve u svemu, ovo je uglavnom vjerna adaptacija knjige s prekrasnim scenografijama, kostimima i nekim dobrim ulogama. Oduševljen je bio Tennessee Williams na primjer. Ovo je vjerojatno najbliža filmska adaptacija, a nedostaje energije, pameti i duhovitosti kojima roman obiluje. Scottie Fitzgerald Smith, Zeldina i Scottova kćer koja je prodala filmska prava, primijetila je da Mia Farrow na snimanju izgleda kao očeva Daisy (i prikazala "južnjački stav"), a Robert Redford je tražio savjet želeći biti onakav kakvog je Gatsbya zamislio Scott -  kako bi se podudarao sa likom Scotta Fitzgeralda, no njezin je otac, primijetila je, bio više u liku pripovjedača Nicka.

Pristojno točna je TV verzija iz 2000. ali je prekratka, pa je zakinut zaplet, a ima i nekoliko neobičnih dodataka. Film je bio produkcijski siromašniji pa nema eskapistički osjećaj Redfordovog i Luhrmannovog filma, a scene zabave posebno su rijetke. Na kraju tu je i raskalašena verzija iz 2013. Buzza Luhrmanna koji je nekim poklonicima romana bio pravi šok. Sjajni vizuali, plesne scene, nabijena energiju i velika produkcija, po tome je Luhrmann poznat. Ova adaptacija ima svu onu energiju i entuzijazam koji je nedostajao prethodnim dvjema adaptacijama. Međutim, ovdje postoje prilično velika odstupanja. Na primjer, potpuno je drugačiji sklop - Nick je ogorčen, institucionalizirani alkoholičar koji se sjeća ljeta provedenog s Gatsbyjem, a nije samo razočarani bivši prodavač obveznica kao u romanu. Tom Buchanan je puno otvoreniji zlikovac jer vidimo kako otvoreno govori Georgeu da je Gatsby ubojica i čovjek koji spava s Myrtle. Vizualno je Buzz pretjerao. Scena u kojoj su predstavljene Daisy i Jordan, koje leže u bijelim haljinama dok bijele zavjese vijore oko njih, vjerna je scena, ali je suptilnije izvedena u filmovima iz 1974. i 2000. Kod Luhrmanna, CGI zavjese protežu se skroz preko sobe, a mi dobivamo 15 sekundi Daisy i Jordan kako se kikoću dok Nick Tobeyja Maguirea gleda zbunjeno. Općenito Toby je loš Nick. Unatoč odstupanja od zapleta i pretjerivanju, uloge Lea DiCaprio i Carey Mulligan kao Gatsbyja i Daisy hvaljene su (iako je Daisy ovdje lošija od one savršeno prozirne žene bez kičme i petlje koju je dala Mia Farrow). Jordan koju ovdje glumi Elizabeth Debicki možda je i najbolja na filmu do sada, jer ne nestaje u pozadini scena, već je energična i angažirana, pa oživljava sve scene u kojima se nalazi. Film iz 2013. dobro je pogledati želite li ekstra snažnu verziju ekstravagancije Jazz Agea. Da, gledat ćemo "Velikog Gatsbyja" koji je neupitno izazov svakom režiseru. Ali ćemo odmah pročitati (još jednom) knjigu To predlažemo i vama - čitajte, pa gledajte sve verzije. Jer pogledate li samo jedan film i preskočite knjigu, propustit ćete potpuno veću temu koju knjiga jasno i divno pokazuje. U tome je i veličina "Velikog Gatsbyja" - pokazuje lažne nade u tzv. "američki san", sporne rasne odnose 1920-ih godina ili nemogućnost istinskog vraćanja prošlosti. Iako se film mora usredotočiti na samo jednu ili dvije teme da bi bio koherentan, knjiga daje mnogo više. Vidjet ćemo što će nam dati serija.