Knjižnica na obali mora – Roisin Meaney – feel good knjiga koja osvaja naslovom, likovima i emocijama
Ovaj me je roman osvojio nakon par stranica, i naslovom i atmosferom, prava feel good knjiga koju ne možete pustiti iz ruku. Teško sam prihvaćala činjenicu da sam je pročitala i još uvijek razmišljam o Tomu, Lil, Olivi i Beth. Zamišljam malo primorsko mjesto Fairweather u Co. Kerryju koje je tijekom godina pretrpjelo nekoliko tragedija i gubitaka. Osjećala sam kao da sam bila tamo, kao da sam se družila sa svim tim toplim i dragim ljudima čije su živote promijenili okrutni udarci sudbine. Osobito sam se poistovjetila s Beth, vrlo aktivnom stanovnicom Fairweathera koja je osnovala i vodila lokalni knjiški klub u svojoj preuređenoj drvenoj kućici na samoj litici nad morem. Beth prima donacije knjiga iz raznih izvora i tako je stvorila malu knjižnicu koju je otvorila svima – lokalnom stanovništvu i turistima. Ostvarila je san kojega i ja sanjam.
Fairweather se mijenja kada u priobalni gradić dođe stranac – Tom McLysaght. On mi se posebno uvukao pod kožu. Preko oglasa je unajmio kuću unutar Bethinog imanja na šest mjeseci za relativno male novce. Više ni ne bi mogao ni platiti. Čitajući o njemu odmah sam shvatila da se radi o izgubljenoj i duboko razočaranoj duši, nekome tko želi pobjeći od ljudi, od života, od svega. Život ga je s razlogom doveo u ovo posebno mjesto i svi odgovori koje traži mogli bi biti tamo ako ih dovoljno duboko traži. Beth poštuje Tomovu privatnost, ali cijelo mjesto ipak postavlja pitanja. Postavlja ih i Tom – osim o sebi i gdje je u životu pogriješio puno razmišlja i o Beth i njezinoj nijemoj unuci Lil. Zašto je tako povučena, zašto šuti i ne govori, gdje su ostali članovi obitelji? Očito je da Tom ima tajnu koje se srami i koju želi zadržati duboko zakopanom, ali tajne imaju i oni oko njega. Napustio je naoko savršen život u Londonu, odlično plaćen posao, raskošan stan i sve prijatelje, ali i obitelj. No može li nastaviti dalje dok svoju tajnu tako grčevito čuva za sebe? Očajnički sam željela saznati što mu se dogodilo da je odlučio napustiti posao i život u velikom gradu. Tek s vremenom dobivamo odgovore i svidjela mi se dinamika priče jer nije se razvlačilo niti je pripovijedanje bilo na brzinu. S druge strane, željela sam saznati može li se Beth ikada pomiriti s najvećom tragedijom u svom životu? Hoće li unuka Lil ikada progovoriti i otvoriti sva svoja "zatvorena vrata" kako bi svjetlost ušla u njezin život ili će zauvijek ostati u mraku? Sviđa mi kako je roman, koji se na prvu čini usredotočenim na knjiški klub i malu čitateljsku zajednicu, zapravo vrlo dirljiva i poučna priča o prebolijevanju bolnih iskustava, i o tome da se, koliko god je teška prošlost, uvijek može početi iznova. Jer opraštanje uvijek omogućuje još jednu priliku za nove početke i ništa nije tako bolno kao ostati zaglavljen.
Autorica Roisin Meaney za mene je pravo otkriće jer stvara sjajnu sliku male zajednice. Živopisno prikazuje postavu od sedmero različitih osobnosti koje se polako otkrivaju čitateljima kroz poznate situacije i karaktere s kojima smo se svi u jednom trenutku u životu susreli. Carinik, umirovljeni učitelj, vlasnik trgovine, dostavljač, roditelji usvojenog djeteta…. sve to živopisnim jezikom oživljava, uz prekrasne opise prirode, obale, mora. Važnost lokalne zajednice i pomaganja jedni drugima vrlo je važna tema u ovoj knjizi, jer veliki gradovi te jednostavno pojedu i samelju pogotovo kada zapadneš u veće probleme. Naši užurbani životi doveli su do toga da se susjedi jedva prepoznaju, nesvjesni međusobnih tjeskoba, briga i tuge. Stoga ova knjiga nije tužna. Dapače, radi se radosnom štivu, s povremenim puštanjem suza i mnoštvom ohrabrujućih trenutaka koji ostavljaju čitatelja omotanog u ugodnom zagrljaju s osmijehom na licu.
Velika preporuka za čitanje. Ova knjiga će vam potvrditi da kad god se jedna vrata zatvore, druga se kad tad otvore.
A od izdavača očekujem da će nam prevesti još koji naslov ove odlične spisateljice.
Prevela: Ana Knežević
Roisin-Meaney
