Ženski krug dame Tan – Lisa See - portret dame, liječnice i žene koja će generacijama koje dolaze biti uzor

Kakva fascinantna, zadivljujuća, prosvjetljujuća i vrlo nijansirana knjiga o Tan Yunxian, liječnici koja je toliko riskirala da izliječi žene koje muškarci nisu bili u stanju liječiti. Mnogo je razloga, ne samo zato što muški liječnici nikada nisu fizički pregledali niti imali pogled na mnoge žene za čije su dijagnosticiranje bili odgovorni, već iz zato što je Tan bila odlučna da u životu želi, iako je žensko, raditi ono što voli, o čemu sanja, za što je stvorena. Liječenje i pomaganje drugim ženama bila je njezina životna svrha. I uspjela ju je ostvariti bez obzira na mnogobrojna stroga ograničenja koja su nametnuta u tim patrijarhalnim i surovim vremenima.

Temeljen na istinitim događajima ovaj bogato izmišljeni povijesni roman bilježi živote dviju žena iz dinastije Ming i vodi nas u Kinu u 15. stoljeću u petoj vladavini cara Chenghuae, kada je Tan Yunxian imala osam godina. Tan je s pedeset godina zaista objavila zbirku o kineskoj medicini tog vremena, "Raznovrsni zapisi žene liječnice", a mnogi se od recepata koje je Tan navela u svojoj knjizi koriste i danas. Njezina knjiga još uvijek se može nabaviti i to ne samo na kineskom, nego i na engleskom. Sve to nadahnulo je autoricu romana povijesne fantastike Lisu See koja je do sada izdala niz uspješnica koje se uvijek temelje na stvarnim događajima i ljudima s područja Azije (Kine, Koreje, Japana).

Glavna tema romana je zapravo dramatična priča o neraskidivom ženskom prijateljstvu između Tan Yunxian i Meiling, dvije djevojke iz vrlo različitih sredina. Tan je rođena u elitnoj obitelji u kojoj se već naraštaji bave liječenjem i medicinom. Meiling potječe iz siromašne obitelji i mora proći težak put kroz opasni svijet bavljenja primaljstvom. Zašto opasan? Jer nekoliko teških porođaja ili smrti mogu dovesti da "babice" izopće iz društva bez sredstava za uzdržavanje i da ih okrivlje za pogrešan ishod porođaja. Ono što im je još zajedničko je nesloboda. U to vrijeme žene su, kao i životinje, bile vlasništvo muškaraca, žene postoje da bi muškarcima dale nasljednike, da ih hrane, odijevaju i zabavljaju.
Međutim, obje djevojke dijele nekoliko zajedničkih stvari. Obje su rođene u godini Metalne zmije, ljubav prema medicini daje im snagu, a prijateljstvo je neraskidiva veza koja ih nosi kroz toliko razočarenja, izdaja, gubitaka, smrti, društvenih nestabilnosti i neodobravanja.
Jer, "prijateljstvo je ugovor između dva srca. S ujedinjenim srcima, žene se mogu smijati i plakati, živjeti i umrijeti zajedno". A kad djevojke postanu punoljetne, udaju se za muškarce iz različitih sredina i u skladu s tradicijom. Međutim, nešto gore i strašno ih osobno razdvaja i zbog smrtonosnog izbijanja boginja obje trpe gubitak i izolaciju u Vrtu mirisnih užitaka. Kroz to tragično vrijeme, i bez lijeka za ublažavanje tjeskobe zbog tako okrutnog gubitka djece, Tan počinje primjetno stvarati svoj "krug žena". Nakon što je otkrila zavjeru koju je smislio doktor Wong, ona dobiva dugo očekivanu podršku i odobrenje za liječenje žena, i po prvi put je priznata kao doktorica u kućanstvu svog supruga.
Puno se spominju načela yina i yanga, a prijateljstvo Tane i Meiling sa svim svojim preokretima i trenucima nesporazuma je ono što je savršeno prikazalo yin i yang života. Kroz cijelu knjigu događaju se borbe dobra i zla, ljubavi i mržnje, časti i sramote.

Nevjerojatna priča kombinira činjenice s fikcijom kako bi prikazala portret dame, liječnice i žene koja će generacijama koje dolaze biti poznata po svojoj medicinskoj dominaciji u liječenju žena i svojim odvažnim akcijama liječenja i bilježenja svoje dijagnoze i nalazima. Osim toga, Tan je bila i majka, i supruga i kći, najdivnija prijateljica i unuka, uzor svim generacijama i svim krugovima žena.
Uživala sam u ovom romanu, uvukao me u sve te priče o ljudima, odnosima, drevnim kineskim običajima, ženama koje preživljavaju bez obzira na slabe šanse. Knjiga vrvi moćnim i strastvenim likovima koji čine razliku, ali tu su i priležnice, sluge, eunusi, plemstvo... nevjerojatna šarolika galerija likova.

Posebno su mi se svidjeli izuzetno dobro istraženi, vrlo detaljni opisi o medicinskim znanjima, opisi prekrasnih krajolika, fascinantnih odnosa u domovima bogatih ljudi. Mnoge su me činjenice začudile, ponekad rastužile i ljutile prisjećajući se kulturnog konteksta. Bila sam zgrožena društvenim statusom žena, idejom ljepote koja se uvijek kombinirala s fizičkim bolovima i dominacijom njihovih očeva, braće i muževa kao što je to često bio slučaj u povijesti diljem svijeta. Ova je knjiga velika inspiracija i potvrda svima nama da je važno raditi ono što volimo, ono za što smo rođeni. Važno je boriti se za sebe i ne dati se zaustaviti bez obzira na društvene norme, zabrane i prepreke. Knjiga mi je dala nevjerojatnu snagu, pokazala da se i dan danas mnoge od nas nose sa sličnim problemima iako danas neupitno imamo više sloboda i izbora! Posebno me fascinirao koncept medicine povezan i s filozofijom i odnos sa psihologijom.
Vrlo zanimljiv, uvjerljiv i nezaboravan roman! Moja preporuka!
Zanimljivo je da su mnogi od pomno razvijenih prirodnih lijekova dame Tan i dan danas u upotrebi. Dvanaest biljaka koje je Tan Yunxian koristila u svojim lijekovima, a od kojih su mnoge uobičajene u praksi tradicionalne kineske medicine sve do danas su: anđelika, atractylodis (podsjeća na čičak), forzicija, ginseng, medonosno voće bagrema, korijen sladića, ljupčac, pelin, gljiva poria, sjemenke rotkvica, rehmannia (kineska lisica), korijen bijelog božura.

News Tribune je napisao: "U svojoj srži ovo je mnogo više od priče o liječniku pionirki. To je priča o trajnom prijateljstvu i učinku koji ono može imati kako u ovom trenutku, tako i stoljećima nakon. Jer, bilo je mnogo drugih liječnica u drevnoj Kini, ali nisu ostavile nikakav zapis ili zapis nije sačuvan. Žene liječnice povremeno se spominju u studijama slučajeva koje su napisali muškarci ili u drugim vrstama literature pa je rukopis dr. Tan Yunxiana važan jer nam pomaže razumjeti izazove i bolesti s kojima su se suočavale žene plemena Ming.

Tan Yunxian rođena je 1461., a umrla je 1554.s 93 godine. Tanina je baka bila kći liječnika, a jedan od razloga zašto je Tanin djed oženio njezinu baku bio je da i sam nauči medicinu, a i dva su sina, od kojih je jedan Tanin otac, položili jinshi ispite. Djed i baka su Tan prenijeli svoje medicinsko znanje jer je bila izuzetno pametna djevojčica. Tan Yunxian kasnije se udala, podigla četvero djece i bavila se medicinom na ženama. Medicinska praksa Tan Yunxian bila je usmjerena na liječenje žena. Prvo je liječila svoju djecu, uz bakino vodstvo, a kako bi sa sigurnošću potvrdila svoje dijagnoze. Zapisi u Taninoj knjizi otkrivaju slučajeve 31 pacijenta koje je liječila. Žene s kojima je radila obično su imale kronične, a ne privremene bolesti,mnoge su imale "ženske tegobe", kao što su menstrualne nepravilnosti, ponovljeni pobačaji, neplodnost i postporođajni umor. Drugi pacijenti koje je liječila imali su kašalj, nesanice, osip, otekline, proljeve ili mučnine. Tan je svojim pacijentima često propisivala biljne lijekove, bavila se i moksibustijom (spaljivanje mokse, pelina na određenim točkama na tijelu, što je bilo slično akupunkturi, što je, vjerovalo se potiče cirkulaciju Qija (čija). Kako je liječnik morao fizički dodirivati pacijenta, muški liječnici nisu mogli izvoditi taj tretman na ženama pa je Tan je pomagala ženama. Različiti izvještaji pokazuju Tanine zaključke da su te žene imale bolesti zbog teškog rada. Iako se Tan Yunxian mogla baviti ginekologijom, pedijatrijom i opstetricijom, njezino iskustvo u drugim područjima bilo je ograničeno. Mogla prakticirati medicinu u zemlji samo među svojim prijateljima ili poznanicima, a čak ni nakon što je napisala knjigu nije je mogla objaviti i morala je zamoliti sina da joj izreže tiskarske blokove. U drevnoj Kini žene nisu usavršavale svoje vještine učeći kod majstora, nisu mogle otvoriti svoju "praksu", jer je obiteljsko obrazovanje bilo standardni način učenja, a iako su žene bile vješte, rijetko su davale bilo kakve teorijske spise, knjige, radove, pa je znanje bilo prenošeno usmenim putem. Zapravo sui medicinsku naobrazbu dobile da bi pomogle muškarcima u svojoj obitelji, a žene u Ming Kini nisu mogle pitati muške liječnike o zdravstvenim problemima.