Tvoje su ruke bile pune života – Suad Ali – priča koju je trebalo napisati - o identitetu i raseljenosti, o gubicima i novim počecima

Ovu je priču trebalo ispričati! Debitantski roman Tvoje su ruke bile pune života Somalijke Suad Ali zavoljela sam na prvu i pročitala u dahu. Roman nije mogao doći u bolje vrijeme, a Suad je napisala prijeko potreban i važan roman koji otvara oči i tjera nas da vidimo život iz drugačije perspektive. Migrantska kriza, neprekidni ratovi na Srednjem i Bliskom istoku i u Africi, tjeranje i raseljavanje ljudi iz njihovih domova aktualna su tema već više desetljeća o kojima slušamo i čitamo, ali kakvo je iskustvo žene u tim previranjima? Ovaj roman nudi upravo to - pogled na izbjegličko iskustvo jedne žene i njen put od rodne Somalije do Švedske. Dok junakinju Noru pratimo u njezinu životu u Somaliji saznajemo mnogo toga a zahvaljujući odlično opisanim klasnim podjelama u somalijskom društvu, pa potresnom opisu njezinog strašnog bijega i konačno njen "novi" život u Švedskoj gdje je sigurna, ali osjeća da je izgubila sve.

Nora je privilegirana mlada žena koja dobro i ugodno živi u u Somaliji, odrastajući u dobrostojećoj obitelji s ocem liječnikom koji se školovao u Rimu i majkom koja je domaćica. Žive u prekrasnoj, otmjenoj kući s poslugom u gradu Baidoe. Surađuju s kolonijalnom vlašću. Nora je slovila za ljepoticu i da od majke nije naslijedila crnu kožu mogli bi pomisliti da je Talijanka jer su njenu ljepotu određivale bjelačke crte lice koje je naslijedila od oca. Nakon Baidoe Norina obitelj se seli u Mogadišu gdje otac dobiva bolji posao u velikoj bolnici. Ali tih se 1990-ih sve brže zahuktava građanski rat. Nora zbog nekritičkog odnosa prema režimu nije svjesna nepravde i rastućih klasnih podjela u somalskom društvu sve dok ne upozna svog budućeg muža Ahmeda koji je, igrom slučaja, osnivač revolucionarnog, protuvladinog časopisa "Warjire". On je odvede u izbjeglički kamp izvan grada gdje ona po prvi puta vidi ogromnu bijedu što je šokira. Njeni su roditelji sve više protiv njezine veze s muškarcem iz niže klase, kao da slute da to neće dobro završiti. Ali na kraju, iako je Ahmed iz nižerangiranog klana, iako je revolucionar, obitelj pristaje na njihov brak. Čak i žive zajedno u obiteljskoj kući. No kako je Ahmed među najtraženijim kriminalcima u zemlji, on i Nora na kraju moraju pobjeći i to je tek početak tragedije...

Roman obiluje poetskim formulacijama i oštrim jezikom, a Suad Ali je prava majstorica portretiranja i slikanja riječima. Vrlo vješto piše i prikazuje kako je tržnica u Mogadišu bila prekrasna prije rata, kako su se mogli osjetiti mirisi raznih začina, devina mlijeka, manga, guave i grejpa, vidjeti sve vesele boje i čuti radost u glasovima. Ali prča postaje neugodna u zadnjem dijelu jer je prikaz švedske izbjegličke svakodnevice srceparajući, tragičan i uznemirujući. Precizno i nemilosrdno Suad Ali prikazuje različite oblike rasizma s kojima se Nora i kćer Sagal suočavaju zbog svog izgleda i podrijetla. Kakav je to osjećaj biti uspješna i razmažena mlada žena iz više klase i završiti na dnu društva u stranoj i neprijateljskoj zemlji. Nora je od talentirane učiteljice u Mogadišuu postala čistačica u školi u Sandvikenu, ovisna o državnoj birokraciji i nekim Šveđanima koji očekuju zahvalnost "podanika" kad pružaju privatnu pomoć. Nora je ponosna i ne želi biti u nepovoljnom položaju, želi živjeti pod jednakim uvjetima i koristiti sve svoje vještine da bi dala doprinos u svojoj novoj domovini.

Ovaj roman može dobro poslužiti za raspravu knjiškog kluba. Ima mnogo toga za razmišljati i raspravljati. Meni su najsnažnije iskustvo čitanja bili dijelovi o životu u Somaliji i bijegu. Suad se odlučila usredotočiti na žene, a kontrast između različitih života često se opisuje u smislu gorkog nedostatka stvari koje imaju veze s domom i ljepotom: više ne mogu brinuti o svojoj kosi i koži i ne mogu biti lijepe i njegovane, prisiljene su kupovati rabljeni namještaj ili ne mogu napraviti pravu mješavinu za čaj.
Bilo je to uzbudljivo čitanje. Nisam očekivala sretan kraj u kojem će svi živjeti sretno do kraja života, ali kad sam zatvorila knjigu, osjećala sam se kao da još uvijek imam toliko neodgovorenih pitanja o tome što se dogodilo. Pitanja koja se postavljaju u knjizi su i što se događa s osobom koja je prisiljena ostaviti sve? Što čovjeku napravi žrtvovanje svega da bi preživio? Kako se odnosite prema onima koje ste bili prisiljeni napustiti? Kako se odnosite prema sunarodnjacima u novoj zemlji? Kako se nositi s posve različitom kulturom?
Potresna je ovo, ali i lijepa i zadivljujuća priča o ljudima – posebno ženama – u bijegu i teškoćama, da od privilegiranih, "normalnih" ljudi izgube sve. Što onda? Umjesto da odustane, Nora pokušava ustati i nastaviti živjeti na mjestu gdje se možda nikada nećete osjećati kao kod kuće.
Ukratko - dirljiv i snažan roman o Somaliji, o zemlji o kojoj nisam puno znala. Svidjeli su mi se snažni opisi somalijske svakodnevice i života, toliko vjerni da sam osjećala kao da sam tamo otputovala. ovo jer roman koji je vrijedan vašeg vremena i vaše pažnje.
Moja preporuka: čitati!

Peti roman iz serije knjiga "Ženski glasovi u europskoj književnosti" pod projektom je kojeg financira Europska unija. Projektom "Nadilaženje granica: ženski glasovi u europskoj književnosti" izdavačka kuća Iris Illyrica predstavit će šest književnica rjeđe zastupljenih jezika u hrvatskoj prijevodnoj književnosti: katalonskog, švedskog, danskog i norveškog jezika. Odabrane knjige doslovno i metaforički nadilaze granice između europskih zemalja i kultura, ali i nadilaze granice u ljudskim umovima, šire horizonte i vode ka boljem razumijevanju svijeta i toleranciji. U fokusu projekta je žensko iskustvo i u povijesti i u suvremenosti, problemi na koje žene nailaze u europskim društvima i šire, integracija žene kao imigrantice. Osim feminizma i ravnopravnosti spolova ovim projektom se zagovara učinkovit multikulturalizam i podiže ekološka svijest o promjenama koje se događaju oko nas.

Obitelj Suad Ali pobjegla je od građanskog rata u Somaliji početkom 1990-ih. Prvo su završili u izbjegličkom kampu Dadaab u Keniji, pa dobili azil u Švedskoj. Suad je došla u Švedsku s tri godine, odrasla je u Åtvidabergu i Linköpingu i druga je najstarija od jedanaestero braće i sestara. Suad je politologinja, radila je na pitanjima migracija za Agenciju Ujedinjenih naroda za izbjeglice UNHCR, u Ministarstvu vanjskih poslova Švedske, i za Švedsku agenciju za migracije. Godine 2018. Ali je uvrštena na Forbesovu listu 30 ispod 30 za Zakon i politiku. Napisala je tri romana, uz ovaj i "Submission" i "Plåsterströssel".

Građanski rat počeo je krajem 1980-ih u istočnoafričkoj državi Somaliji. Početak dugotrajnog sukoba bio je tzv. Somalijski ustanak, dvadesetogodišnji gerilski rat islamskih ekstremističkih skupina protiv komunističke vojne hunte s diktatorom Siadom Barreom. Unutardržavni sukob intenzivirao se 2006. s djelovanjem združenih islamističkih snaga Al-Kaide i Islamske države protiv mirovnih misija Afričke unije i međunarodnoga savezništva na čelu sa SAD u sklopu Svjetskog rata protiv terorizma. Netrepeljivost većinskog muslimanskog i arapskog stanovništva prema vjerskim i etničkim manjinama, napose etiopskim kršćanima, i granični i međudržavni sporovi sa susjednim državama (pitanje Somalilanda i drugih samoproglašenih teritorija), Arapsko proljeća, uspon Islamske države i radikalnog islamskog terorizma neki su od uzroka. Između 1991. i 2011. prema procjenama je poginulo između 350 i 500 000 vojnika i civila, a raseljeno je i prognano više od milijun ljudi, pretežno Somalijaca i Etiopljana.