Sve što je ostalo nerečeno – Susanne Abel – obiteljski roman začinjen suvremenom poviješću

Kakav roman i kakav nastavak romana o Greti i njezinim godinama ljubavi i sjećanja!
Nastavlja se uzbudljiva i dirljiva priča o ljubavi, gubitku, drugoj prilici i eksplozivnoj snazi šutnje i skrivanja istine, kao i pitanju što drži obitelji na okupu. Dugo iščekivani nastavak romana "Greta, godine ljubavi, godine sjećanja" bavi se drugim temama, ali da bismo kao čitatelji dobili širu sliku ove priče, ovi romani jednostavno pripadaju jedan drugome, a da bismo bolje razumjeli glavnog junaka Toma Monderatha.

Volim tkako njemačka spisateljica Susanne Abel vješto spaja fikciju i povijesne događaje i pretače ih u nezaboravne priče. Ali, dodaje još jedan sloj obiteljskoj priči koja se vrti oko teme umjetne oplodnje. U tom kontekstu Susanne postavlja etička pitanja i istovremeno podsjeća na nacističke zločine poput eutanazije, pokusa na ljudima i prisilne sterilizacije. U 1960-ima se dono-gena oplodnja još uvijek smatrala nedostojnom statusa, što se promijenilo u 1970-ih. Međutim, a to je ponovno potvrđeno 1986., darivatelj sperme ne smije biti liječnik koji liječi. Biolog, fiziolog i istraživač spola Berthold Wiesner (1901. - 1972.) vjerojatno se nije pridržavao ovog pravila, jer mu se "pripisuje" 600 djece. Znanje o nečijim genetskim roditeljima može biti od središnje važnosti za sliku osobe o sebi. U siječnju 1989. Savezni ustavni sud jasno je rekao da je "pravo na poznavanje vlastitog podrijetla" dio općeg osobnog prava. Susanne Abel više puta umeće upečatljive povijesne činjenice, ali ne opterećuje njima roman. Spominje tako i nacističko spaljivanje knjiga 1933., Kristalnu noć 9. studenoga 1938., propovijed o eutanaziji Clemensa Augusta von Galena 3. kolovoza 1941., televizijski program koji je vodio Robert Lemke jesam li ja", Contergan – lijek koji je oštećivao fetuse, pa izgradnju Berlinskog zida, film Oswalda Kollea "Čudo ljubavi - seksualnost u braku, počeci ultrazvučne dijagnostike" kod dr. Manfreda Hansmanna u Sveučilišnoj bolnici u Bonnu, ispovijesti 374 žene, neke od njih istaknute, u magazinu "Stern" 6. lipnja 1971.: "Imale smo pobačaj". Spominje i posljedice silovanja žena na području bivše Jugoslavije i dr. ginekologije Moniku Hauser osnivačice Medica mondiale, međunarodne organizacije za pomoć djevojkama i ženama i koja je osnovala prvi krizni centar za žrtve silovanja u Bosni, pa sve do fatalne nesreće princeze Diane u Parizu... Sve je povezano...

Fascinantno je koliko je za ovaj roman Susanne Abel istraživala. Nikada nisam čitala tako dobro istražene priče, a stvarni događaji  sjajno su isprepleteni kroz roman u prošlosti i sadašnjosti. Ali daje nam i važnu poruku: s ovim romanom postaje jasno kako nekontrolirana šutnja i zataškavanje može uništiti obiteljske odnose. Istovremeno ta šutnja može biti jedini mogući način da ljudi nastave dalje, što daje novu perspektivu životu i omogućuje opraštanje. Ne smijemo zaboraviti, ali moramo govoriti i pamtiti.

No o čemu je riječ u romanu "Sve što je ostalo nerečeno"? Naizmjence pratimo Konrada, Tomova oca, a Gretinog muža, kroz flashbackove, od djetinjstva i do Toma u sadašnjosti. Priča pomalo izgleda kao mentalno praćenje troje ljudi – Konrada, Toma i Grete. Posebno mi je "mali Konrad" jako prirastao srcu kroz dirljive opise njegova djetinjstva i mladosti. Rođen je 1928. godine, vrlo rano je ostao bez oca, a u ratu je izgubio cijelu obitelj, uključujući i svoju voljenu mlađu sestru Lizzy koja je imala trisomiju 21 (mongoloidnost) i koja je umrla na stravičan način. Zbog stvarne pozadine ovaj dio priče posebno mi je bio težak za podnijeti.
Kasnije pratimo Konrada kada upoznaje i zavoli Gretu. Bilo mi je vrlo dojmljivo kako je Susanne uspjela opisati Gretu iz druge perspektive. Svjedočimo koliko Konrad voli Gretu, ali s njom ne nalazi ispunjenje.
Važna poruka knjige je što se događa kada ne razgovaramo jedni s drugima i zašto toliko volimo zataškavati stvari i događaje. To uzrokuje toliko nepotrebne boli i rana u srcu. No u nastavku je po meni fokus na odnosu između djece i njihovih roditelja. Važnu vijest saznajemo odmah na početku romana, a to je da Tom ima polubrata Henka koji živi u Nizozemskoj.
Ne želim vam previše prepričavati, jer morate sami otkriti što se događa, ali reći ću da se pojavila meni potpuno neočekivana tema o kompleksnosti očinstva, koja je dodatno zakomplicirala pitanje Tomovog i Henkovog porijekla. Iako mi dok sam "gutala" stranice rješenje postalo jasno nakon nekog vremena, svejedno je bilo uzbudljivo čitati kako se istina otkrivala u sadašnjosti.
A onda kada je došao kraj ovoj divnoj knjizi ,izmamio mi je veliki osmijeh na lice. Kakav trijumf života nad svim strahotama ratova i gubitaka!

Od mene imate najveću preporuku za ovu knjigu. Ako niste čitali "Gretu", prvi dio ove obiteljske priče, svakako to učinite. Bit će vam lakše, jasnije, a doživljaj potpun.