Ptice, zvijeri i rođaci - Gerald Durrell - drugi dio genijalne trilogije koji će vas nasmijati i raznježiti

Nije obitelj bila sretna kad je Gerry objavio da je napisao knjigu. Slične su osjećaje mama, dva brata i sestra imali kad je najavio da piše i drugu. Istinabog, prisjetili su se anegdota koje je objavio u romanu Moja obitelj i druge životinje, ali i onih, nekima smješnijih, a nekima sramotnih koje nisu "ušle" u prvu knjigu. A bilo ih je.... A sada imamo i drugi dio, Ptice, zvijeri i rođaci. 

Ako niste pročitali "Moja obitelj i druge životinje", vrijeme je. Jer izašao je i drugi dio tzv. "Krfske trilogije" genijalnog Geralda Durrella, roman koji je objavio 1969. još uvijek poprilično šokiran uspjehom prvog. Odmah da dodamo, objavit će i treći. Uspomene s Krfa na koji je s majkom udovicom i braćom i sestrom doselio iz Indije u kojoj su svi rođeni, a nakon iznenadne smrti oca, i Engleske u kojoj se nisu snašli, od prvog dana do dana današnjeg oduševljavaju nove generacije čitatelja. Ako niste (još) među njima, pridružite im se.

Na grčkom je otoku, tada bez turista odrastao Gerald od 1925. do 1939. Prvi roman, autobiografski, dražestan, duhovit i zaista omiljen u svijetu objavio je 1956. Drugi, ovaj, napisao je s ciljem da sakupi novac za svoje ekspedicije. Jer ako je nešto Gerald volio to su bile životinje i pri tom nije birao – psi, mačke, ptice, stonoge, škorpioni, plamenci, ljenjivci... sasvim svejedno,
Sada upoznajemo i neke nove likove: Gerry s majkom putuje u London u posjet sestri Margo koja je tamo privremeno iz medicinskih razloga, Larry ima novu kolekciju jako, jako ekscentričnih prijatelja i poznanika koje, jasno, dovede u kuću Durrellovih. Osim toga tu je i jedno krfsko vjenčanje, jedan porođaj, stara grofica i... svašta.
Dijelom autobiografija, a dijelom vodič kroz prirodu, ispunjen šarmantnim zapažanjima, smiješnim anegdotama, sjećanjima i dječjim čuđenjem knjiga je za poželjeti. Zato ne čudi da je mnogo ljudi, nakon čitanja, potražilo putničke aranžmane i otputovalo na Krf da barem pokušaju vidjeti svijet koji oduzima dah gledan očima dječaka koji je bio poznati prirodoslovac. Uostalom, nije Gerry bio mačji kašalj - imao je jedinstven talent za komunikaciju sa životinjama pa je dobio nadimak "Dr. Doolittle s Krfa". Kako sve što je idilično završi, za početak djetinjstvo, i Durrellova su se djeca oprostila s Krfom kad je izbio Drugi svjetski rat... Neki su od Durrellovih kasnije navraćali na otok posjetiti prijatelje, pronaći inspiraciju, odmoriti se, prisjetiti se zapravo zlatnih, sretnih dana.

Gerald je imao deset godina kad je s majkom Louiseom, braćom Larryjem (koji će kasnije postati veliki pisac Lawrence Durrell) i Lesliejem te sestrom Margaret "Margo" iz kišne Engleske došao na otok prepun sunca (i životinja), okupan morem. Snašli su se relativno brzo. Taksi vozač Spiro, Spyros Americano Chalikiopoulos postao je prijatelj i zaštitnik obitelji, a dr. Theodore Philip Stephanides, grčko-britanski liječnik i polimat postat će ne samo prijatelj, već i mentor mladom Geraldu. Završio je Stephanides i u "Prosperovoj pećini" Lawrencea Durrella, i "Kolosu s Maroussija" Larryjevog prijatelja koji je, naravno, odsjeo kod Durrellovih, Henryja Millera. Stephanides je svaki tjedan provodio pola dana s Geraldom, šetajući selom i razgovarajući s njim o prirodoslovlju i zapravo, svemu. Imao je ogroman utjecaj na Geralda i potaknuo je i sistematizirao ljubav dječaka prema prirodnom svijetu. Gerald je skupljao životinje svih vrsta, držao ih u vili u posudama koje je mogao pronaći, ponekad izazivajući pobunu u obitelji kad bi otkrili vodene zmije u kadi ili škorpione u kutijama šibica. Stephanidesova kći, Alexia, koja je bila nešto mlađa od Geralda, postala je njegova najbliža prijateljica, pa su se obje obitelji nadale su se da će se njih dvoje jednog dana vjenčati. Nisu. Četiri su biološke vrste nazvane po dr. Stephanidesu. 

Durrell je dobio OBE 1982., a 1984. je osnovao Durrell Conservation Academy za obuku stručnjaka za zaštitu prirode i uzgoju ugroženih vrsta u zatočeništvu.To je smisao zooloških vrtova, mislio je. I dan danas veoma utjecajna institucija iznjedrila je tisuće diplomanata među kojima je bio i kasniji ravnatelj Londonskog zoološkog vrta, organizacije koja se nekoć jako protivila Durrellovom radu. Jer Gerry nije završio puste fakultete, njegov je put bio dug, težak, ali je uspio. Nisu ga razumjeli kad je rekao: "Ne možete početi očuvati bilo koju životinjsku vrstu ako ne očuvate stanište u kojem ona živi. Poremetite ili uništite to stanište i istrijebit ćete vrstu sigurno kao da ste je ustrijelili. Dakle, očuvanje znači da moramo sačuvati šume i travnjake, rijeke i jezera, čak i samo more." Znamo odavno da je bio u pravu, no danas su toga valjda svjesni svi. A on je ostvario svoj san – spasio je mnoge ugrožene vrste kao rani zagovornik očuvanja divljih životinja i osnovao je zoološki vrt Jersey, sada poznat kao Durrell Wildlife Conservation Trust, kako bi zaštitio ugrožene vrste još 1959.

Utočište za endemske divlje životinje Gerald Durrell, GDEWS osnovao je 1984. na zapadnom Mauricijusu. Područje je zatvoreno za javnost, u regiji Black River Gorge, gusto je pošumljeno i koristi se za uzgoj rijetkih, endemskih vrsta Mauricija. Među ugroženim vrstama u rezervatu je Mauricijusova vjetruša, nekoć najrjeđa ptica na svijetu sa samo četiri pripadnika. Danas se uspješno uzgaja i vrsta je spašena. Utočište je dobilo ime po prirodoslovcu Geraldu Durrellu, koji je bio povezan s Mauricijusovim pokretom za očuvanje prirode od početka 1970-ih, i koji je usvojio izumrlog mauricijskog dodoa kao logo svoje Zaklade za očuvanje divljih životinja Jersey, danas Durrell Wildlife Conservation Trust.
Danas utočište vode Nacionalni parkovi i služba za očuvanje i Zaklada za divlje životinje Mauricijusa, uz pomoć Durrell Wildlife Conservation Trusta, a oporavilo je i populaciju ružičastog goluba.
Geraldov je doprinos zoologiji pionirski koncept programa uzgoja u zatočeništvu za očuvanje ugroženih vrsta i zalaganje za zaštitu prirodnih staništa diljem svijeta. Spasio je tko alaotranskog nježnog lemura, kornjaču oranicu, telfairovog guštera, spomenutu Mauricijsku vjetrušu, patuljastu svinju, crnog lavljeg tamarina, žabu planinsku kokoš, crvenokljunu žabu. Da, ne baš atraktivne vrste, ali Gerry nije radio razliku. Studija koju su proveli Sveučilište Newcastle i BirdLife International pokazala je da je akcija očuvanja spriječila globalno izumiranje do 48 vrsta ptica i sisavaca od 1993. Od 60 visoko ugroženih vrsta koje su razmatrane u analizi, Durrell je vodio programe ili odigrao značajnu ulogu u naporima za očuvanje za njih 11 – što je ekvivalent od 18 posto. Tu su mala svinja, papagaj echo, ružičasti golub, Rodriguesova cvrkuta, madagaskarska zeba, mangrova zeba.... Postoje i vrste za koje je Durrell dao značajnu podršku, poput uzgoja u zatočeništvu, opsežne obuke ili dugoročnih tehničkih savjeta. Naime, zlatni lavlji tamarin, sejšelska svraka, sjeverni ćelavi ibis i balijski čvorak bez njega danas ne bi postojali.
Objavljujući svoja otkrića u časopisu Conservation Letters, međunarodni tim znanstvenika procijenio je broj vrsta ptica i sisavaca koji bi zauvijek nestali bez napora za očuvanje u posljednjim desetljećima. Dr. Richard Young, Durrellov direktor Conservation Knowledgea, kaže: "Ova velika studija pokazuje da očuvanje funkcionira i apsolutno je moguće spriječiti izumiranje vrsta. To pokazuje da Durrell igra ključnu ulogu u svjetskim naporima da se spasi najugroženija vrsta na Zemlji."

To je Gerry jako brzo shvatio, već na prvim ekspedicijama, kao i važnost dobrih i prostranih zooloških vrtova, dok je radio u njima kao pomoćni radnik. Imao je pune ruke posla, a stigao je napisati više od 35 fiktivnih i nefiktivnih knjiga o svojim ekspedicijama i životinjama. Umro je 1995. nakon što je proslavio svoj 70. rođendan, kremiran je, a njegov pepeo pokopan u zoološkom vrtu Jersey. Durrellova su sva tri romana iz Krfske trilogije, treći je Vrt bogova iz 1978., uvijek u tisku.

Nekoliko vrsta nazvano je po njemu, npr. Clarkeia durrelli, fosil brahiopoda iz doba gornjeg silura, kojeg su Gérard Laubacher i drugi nazvali "u znak divljenja Geraldu Durrellu čije je poštovanje prirodne povijesti učinilo ovaj svijet boljim". Žive životinje nazvane po Durrellu su Durrellov noćni macaklin podrijetlom iz arhipelaga Mauricijus ikoji je preživio samo na Okruglom otoku, koji su Edwin Nicholas Arnold i Clive G. Jones nazvali po Geraldu i Lee Durrell. Tu je i Durrellov vontsir, vrsta mesoždera srodna smeđerepom mungosu, iz jezera Alaotra, Madagaskar, nazvana po Geraldu "inspirativnom piscu i konzervatoru". A Espadarana durrellorum, staklena je žaba iz obitelji Centrolenidae iz istočnog Andskog podnožja Ekvadora, koju je u čast Geraldu nazvao Diego Cisneros-Heredia "zbog njegovog doprinosa očuvanju globalne bioraznolikosti". Dječak koji je oduvijek volio životinje, koji je na Krfu pronašao raj, svoj je život, ne uvijek sretan ili sređen, posvetio očuvanju prirode i životinjskih vrsta. Za to je dobio priznanja, a do posljednjeg se uzdaha borio za spas i očuvanje prirode. Zbog toga, zbog njegovih šarmantnih i duhovitih knjiga jedan je od najomiljenijih prirodoslovaca i dan danas.

Nije bio jedini pisac. Margot je napisala knjigu u kojoj je opisala svoje kasnije zgode: kako je kupila veliko imanje preko puta mamine kuće u Bournemouthu i pretvorila ga u pansion, zgodna je to i čitka knjiga koja opisuje klasični durrrellovski kaos čemu je svoj obol dao i Gerry kad je nešto životinja smjestio u stražnji vrt i garažu. Njezina je knjiga tiskana - nakon što je rukopis pronađen - nakon njezine smrti na tavanu. A Lawrence je onaj Durrell, pisac i diplomat, autor čuvene tetralogije "Aleksandrijski kvartet", poznat po poeziji i putopisima. Leslie opsjednut oružjem i pucanjem nije imao sretan život, ali je i on napisao knjigu za djecu, "Where the Rivers Meet", koja je ostala neobjavljena.

I sada, nakon što su desetljećima čitatelji uživali u Durrellovim krfskim danima, možete i vi. Ovo je pozivnica i nemojte je ignorirati. Jer koliko puta u životu naiđete na knjigu koja mora biti u vašoj biblioteci - voljet ćete je vi, vaši mlađi, vaši stariji, i vraćat ćete se jer lijepo je znati da imate knjigu koja će vas odvesti na sunčani otok, u jednu šašavu obitelj kojoj se stalno nešto događa. Uz to ćete se sjetiti svojih savršenih ljetnih dana dok ste bili djeca, jer djeca svijet vide drugačije, čišće, ljepše, sve im je čudesno. A to mi, veliki, znamo zaboraviti.

Sandra Veić Sukreški