Madame Curie – Susanna Leonard – spomen na izuzetnu ženu, znanstvenicu, buntovnicu, ljubljenu suprugu i majku

Poznato je da je Marie Curie prva žena koja je dobila Nobelovu nagradu i jedina žena koja je dva puta dobila tu, u znanosti najveću nagradu. Često sam se pitala tko je zapravo bila ta skromna Poljakinja Marie Sklodowska udata Curie, čiji je rad uzdrmao temelje patrijarhata? Kakva je bila osoba, odakle njezin gotovo fanatični entuzijazam za područje kemije, fizike i matematike i kako se uspjela probiti kroz ono što je tada bilo čisto muško područje i pri tome dobiti zasluženo poštovanje?
Marie je bila prva žena kojoj je dopušteno predavati studentima oba spola na prestižnoj Sorbonnei u Parizu. Njezino gotovo neoprezno rukovanje radioaktivnim tvarima može se danas smatrati vrlo kontroverznim, no svatko joj mora odati veliko priznanje za njezinu požrtvovnu spremnost za znanost i njezin napredak. Marie Curie je nesvjesno svojim radom postigla značajan iskorak za međunarodni ženski pokret i ravnopravnost.

Oduševio me je ovaj povijesni roman s kojim sam putovala kroz vrijeme i koji me odveo u drugi svijet. Našla sam se Poljskoj krajem 19. i početkom 20. stoljeća u kojoj su se mlade žene morale boriti za obrazovanje kako bi pronašle svoj put. Marie je još kao dijete sanjala o tome da jednog dana pobjegne izvan granica svoje domovine Poljske koju je okupirala Rusija. Dvadeset godina kasnije njezin se san ostvario. Marie je dozvoljeno studirati na Sorbonnei, a u tome joj je financijski pomogla starija sestra Bronislawa, koja je živjela i radila u Parizu. Tada žene u svijetu znanosti nisu bile dobrodošle, no Marie je bila uporna, čvrsta i s jasnim ciljem što želi u životu i unatoč svim neprijateljstvima, bacila se na istraživanja i na život. Nije odustajala od svojih snova. Kad je upoznala šarmantnog kolegu fizičara osam godina starijeg Pierrea Curieja, njezinoj sreći nije bilo kraja. Vjenčali su se 1895. Pierre je postao njezina velika ljubav iz uz njega je postigla revolucionarne uspjehe. No cijena za to bila je visoka, a Marie nije mogla slutiti kakve će joj sve tragične udarce sudbine život spremiti - i za nju i za njezinu obitelj.

U ovoj fikcionalnoj, vrlo informativnoj biografiji autorica Susanna Leonard uvelike se usredotočuje na Marieno djetinjstvo i adolescenciju, što znači da je Marienin susret s Pierreom Curiejem opisan tek u drugoj polovici romana, a njen život nakon muževljeve smrti (umro je 1906. sa 46godina) samo je kratko opisan. Ne spominje se mnogo ni veliki psihološki pritisak "jezivog i okrutnog" tiska. Marie Curie nije sebe vidjela kao aktivisticu za ženska prava i drugi su je radije koristili kao instrument za to. Tečan, šaren i zadivljujući stil pripovijedanja vratio me u prošlost kako bi naučila nešto o životu te izuzetne žene.

Leonard se vrlo precizno orijentirala na činjenice i "nacrtala" sliku žene željne znanja i samopouzdanja koja se bori protiv muškog svijeta kako bi dokazala da su i žene i te kako sposobne za proučavanje kompliciranih znanosti tj. da posjeduju inteligenciju za velike stvari. Marie Curie je morala ploviti dolinom zanemarivanja, ismijavanja i nepravde kako bi postigla svoje ciljeve. Nijedno odricanje nije bilo preveliko za nju da bi mogla provesti svoje istraživanje. Njezina hrabrost i upornost su gotovo legendarni, jer nikada nije prestala vjerovati u sebe. Ovaj krasan roman izvrsno uspijeva približiti čitatelju ovu nesvakidašnju ženu i dati do znanja da se za ono što se voli vrijedi boriti. Tome najviše pridonosi izvrsna povijesna istraženost i osjetljivosti autorice prema Marieinom doprinosu čovječanstvu. Svo vrijeme imala sam dojam da sjedim za stolom s Marie Curie i slušam njezinu priču. Uz to su likovi "opremljeni" ljudskim karakteristikama, djeluju autentično i realistično. Imate dojam da sjedite za stolom s Curie i slušate njezinu priču. Apsolutna preporuka za čitanje!

"Madame Curie" je uspjela pokazati ne samo kakva je Marie Curie bila velika žena u znanosti, već i kakva je divna osoba bila, i sestra i supruga i majka. Mariena priča pravi je primjer da se za svoje snove vrijedi boriti i nikada ne odustati.
Zanimljivo je da se moja majka zvala Bronislawa (zvali su je Bronica). Vrlo rijetko ime i tek sada sam saznala da je to poljsko ime, iako moja majka nije imala nikakve veze s Poljskom. Zanimljiv sinkronicitet.

A što je ona rekla o sebi?
"Toliko sam toga učinila! Podignula sam dvoje djece kao udovica, odredila sam atomsku masu polonija, osnovala Institut za radij pri Sorbonni, pješačila sam Engadinom s Albertom Einsteinom, švedski kralj mi je poljubio ruku i objesio zlatnu medalju oko vrata kad sam dobila drugu Nobelovu nagradu, onu za kemiju, a uvijek sam pritom sjedila na toj klupi i pitala Pierrea kada će se konačno vratiti kući... Pokušala sam započeti novi brak s Paulom Langevinom, položila sam vozački ispit za teretna vozila i transportirala sam rendgenske uređaje na bojišta tijekom rata s Nijemcima, nakon oslobođenja Poljske osnovala sam Institut za radij u Varšavi koji sve do danas vodi moja sestra Bronia, u Americi sam prikupljala novac za radij i doručkovala s američkim predsjednikom, a uvijek sam istovremeno sjedila na ovoj klupi u našem vrtu, slušala kako pada kiša i čekala Pierrea da se konačno vrati kući..."

Jer nakon smrti Pierra, Marie je sama podizala djevojčice - Irène i Eve. Irène je krenula stopama roditelja: bila je kemičarka, fizičarka i političarka, udala se za francuskog fizičara Frédérica Joliot-Curiea (spojili su prezimena) i zajedno su 1935. dobili Nobelovu nagradu za kemiju za otkriće inducirane radioaktivnosti, čime su postali drugi bračni par u povijesti (nakon njezinih roditelja) koji je osvojio Nobelovu nagradu, i  naslijeđe obitelji Curie je pet Nobelovih nagrada. Bila je jedna od prve tri žene koje su bile članice francuske vlade, podtajnica za znanstvena istraživanja pod Narodnom frontom 1936. Umrla je od zračenja s 58 godina. I njeno su dvoje djece Hélène i Pierre bili istaknuti znanstvenici, ali su izbjegli prokletstvu zračenja: Hélène je bila nuklearna fizičarka (umrla je s 95 godina), a sin Pierre Adrien, ugledni biolog, doživio je 90 godina. Mlađa kćer Curiejevih, Ève Denise Curie umrla je u dubokoj starosti od 102 godine i jedina se nije bavila znanošću - bila je spisateljica, novinarka i pijanistica. Nije imala djece. 

Znate li da su bilježnice i kuharica Marie Curie i danas toliko radioaktivna da su zaštićeni olovom i smije ih se gledati samo sa sigurnosnom opremom? Vrijeme poluraspada radija može, naime, trajati i do 1600 godina.

Susanna Leonard odrasla je u Karlsruheu i Parizu i još uvijek voli francuski savoir-vivre. Njezino divljenje hrabrim ženama i ljubav prema Parizu dali su joj ideju da napiše roman o jednoj od najpoznatijih ličnosti koje su radile u Parizu: Marie Curie. Objavljivanjem "Madame Curie i snaga jednog sna" ispunio joj se san.