Lijepo je živjeti dvaput – Sharon Stone – od djetinjstva do karijere u filmskoj industriji – knjiga za ranjene i preživjele
Oduvijek mi se sviđala Sharon Stone. Ima ono "nešto", karizmu i neku samozatajnost. Mislim da je bila nedovoljno cijenjena glumica i previše kritizirana jer je - i pametna i lijepa. Žene su zbog toga diskriminirane, njihov je izgled objektiviziran, a inteligencija proglašena snobovskom. Sharon je imala dosta izazova u svom životu: teško djetinjstvo, probleme sa zdravljem, neuspjele veze, dugo godina neostvarenu želju za majčinstvom, pa čak i privremeno oduzimanje skrbništva nad sinom kojeg je imala s Bronsteinom nakon njihova ružnog razvoda, ali je u inat tome ostala svoja što je vrijedno divljenja. Sharonina autobiografija nije kronološki traktat o životu glumice, već odražava životna iskustva i stavove o životu zvijezde Hollywooda.
Odmah, na prvim stranicama daje nam do znanja da se njezin životni stav uvelike promijenio nakon teške bolesti 2001. godine. Priča i počinje s njenim iskustvom na rubu smrti u rujnu 2001. kad su joj liječnici dali jedan posto šanse za preživljavanje nakon izljeva krvi u mozak i moždanog udara. Ona odmotava svoj život (ili dva života). "Lijepo je živjeti dvaput" književno je ponavljanje dugog puta obilježenog bolnom potragom za ljubavlju i vrlo je dirljivo.
Prije te kobne godine Sharon je bila vrlo ambiciozna glumica, a nakon bolesti morala je stati na loptu, dobro se odmoriti, oporaviti, glumu staviti sa strane. Više se angažirala kao aktivistica za ljudska prava kroz svoj rad za oboljele od AIDS-a i za beskućnike, a njezina je zaklada za AIDS/HIV prikupila milijune i milijune dolara. Priznajem da me je u ovoj autobiografiji tu i tamo zasmetalo što je ponekad pomalo samosažaljiva i stječe se dojam da se kroz djetinjstvo često osjećala nepravedno tretirana. Voljela bih da je malo više strukture u tom njezinom životnom pregledu. Puno se preskače i skače i nekako se gubi nit i povezivanje, ali ovo nije tipična ni kronološka autobiografija.
Ona bilježi napore da ponovno izgradi svoj život i svoj polagani put do cjelovitosti i zdravlja. U industriji koja ne prihvaća neuspjeh, u svijetu u kojem je previše glasova ušutkano, Stone je pronašla snagu da se vrati, hrabrost da progovori i volju da promijeni živote žena i djece širom svijeta. Na stranicama govori o svojim ulogama, prijateljstvima koja su joj promijenila život (Rock Hudson, Jeanne Moreau) , najgorim razočarenjima i najvećim postignućima i kako je iz djetinjstva prožetog traumom i nasiljem ušla u posao koji je na mnogo načina odjeknuo istim napadima, a sve pod okriljem novca i glamoura. Opisuje snagu i smisao koje je pronašla u svojoj djeci i u svojim humanitarnim naporima i dijeli s nama kako se borila da bi pronašla ne samo svoju istinu, već i pomirenje i ljubav svoje obitelji.
Odrasla je u radničkoj obitelji kao jedno od četvero djece i uz majku koja je bila hladna. U drugom razredu osnovne i nju ii njezinu sestru seksualno je zlostavljao djed po majci. Kao učenica predškolskog razreda osnovne škole Brookhauser, Sharon je (s pet godina) bila jedna od sedam odabranih nakon individualno provedenih ispita inteligencije za ulazak u program za nadarene. Školske godine 1966./67. prvi je put naime program za darovite ponuđen učenicima ruralnih osnovnih škola u sjeverozapadnoj Pennsylvaniji, a Sharon je dobrano premašila traženi prag od 130 IQ-a i smjestio je u gornju polovicu jednog postotka, onog iznad 150 IQ-a. Njen je IQ 154. S 15 je upisala Pennsylvania’s Edinboro University. Kaže da su je poslali na college "i da je maknu od brata koji je bio diler". Završila je kreativno pisanje i likovnu umjetnost 1970-ih, ali nije diplomirala jer je otišla u New York da nastavi karijeru modela (kasnije je dobila počasni doktorat filozofije 2007.) i s 19 godina potpisala ugovor s agencijom Fordom. A onda je snimila prvi film s Woodyjem Allenom. Dobila je mnogo uloga, manjih i, kako sama kaže "glupavih", tipiziranih gdje je bila lijepa, "femme fatales" ali uporno je išla dalje sve do "Total Recalla" sa Schwarzeneggerom. Uspjeh filma od nje je učinio zvijezdu. A onda je stigao "Basic Instinct", "Sirove strasti" oko kojeg je nastala prava histerija. Osobito je jedna scena podigla mnogo prašine...
Iako je nakon "Sirovih strasti" snimila stotinjak filmova, prva je asocijacija uz njeno ime dugo bila baš ta scena kada prekriži noge. Verhoevenov film, erotski triler napravio je od nje zvijezdu. Glumila je Catherine Tramell, briljantnu biseksualku i navodnu serijsku ubojicu. Nekoliko glumica odbilo je ulogu prije nje zbog golotinje koja se zahtijevala. Sharon too nije smetalo jer je vidjela potencijal uloge i dala je "star-making performance". Kritičarka Shannon J. Harvey iz The Sunday Timesa nazvala je film "jednim od najboljih filmova ranih 1990-ih koji je napravio više za osnaživanje žena nego bilo koji feministički skup. Stone je – u svojoj zvjezdanoj glumi – zgodna i seksi..." Za ulogu je dobila nominacije za Zlatni globus za najbolju glumicu u filmskoj drami, četiri nominacije za MTV Movie Awards, i neke strukovne, film je postao jedna od financijski najuspješnijih produkcija 1990-ih, sa zaradom više od 350 milijuna dolara u svijetu. Činilo se da ima sve, ali iza svjetla reflektora druga je priča. Naličje slave je da ta glamurozna ljepotica ima astmu, dijabetes, autoimune bolesti i endometriozu zbog čega je imala devet (!) spontanih pobačaja i jedno mrtvorođenče. Zato nije čudno da je uspoređuju (i zbog talenta i ljepote i pameti) s Marilyn Monroe. Marilyn, još jedna u nizu lijepih i sexy glumica koje su stavljane u kalupe i glupave uloge, nije stigla usvojiti djecu. Druga su, možda mrvu bolja vremena, a žene svakako danas imaju glas. Sharon zna kako ga koristiti i to glasno. Što se obitelji tiče, ispunila je i svoj dan - ima veliku obitelj, kuću punu smijeha i ljubavi.
Ima jedan detalj iz knjige tj. njezinog života. Sharon Stone je nakon objavljivanja nominacije 1996. za Oscara za najbolju glumicu u filmu "Casino" doživjela ismijavanje i porugu. kao da joj nisu mogli oprostiti što je dobro glumila i naporno radila da bi došla do uloge u kojoj je sjajna i što je na kraju i nagrađeno Akademijinom nominacijom, dakle nagradom filmskih radnika. No, morala je otrpjeti prezir i negodovanje i neke publike i nekih kolega. To objašnjava njezin bijes i osjećaj povrijeđenosti. No usprkos svega ne smijemo zaboraviti da je ona velika kao čovjek, kao glumica i da će biti zapamćena i u 2300. godini. Ona je žena kakva se teško zaboravlja.
Nije lako biti svjetski poznat, nije lako postati simbol, osobito seks simbol. Sharon daje neke primjere i istinite priče o bremenu slave. Zamislite da ste toliko slavni, kao što je Sharon Stone, da posvuda u javnosti bljeskaju fotoaparati. Zamislite da u novinama i na društvenim mrežama čitate poluistine, izmišljotine i tračeve Teško je poznatim ljudima imati uspješnu ljubavnu vezu, a čak su i prijateljstva upitna jer, kako znati je li vaš prijatelj dobar prema vama samo iz ljubavi i prijateljstva ili je to zbog slave? Kome zapravo slavna osoba može vjerovati? Zamislite da ste toliko slavni da kamo god idete i sve što radite svi prate, svi gledaju. Ljudi vas mole za autogram. Sigurnosne nevolje i troškovi se gomilaju iz dana u dan. Nema mjesta za "običan dan" - filmske zvijezde uvijek moraju biti u top formi, izgledati fantastično, ako se udebljaju koji kilogram ili ako jedna fotografija od stotinu snimljenih nije laskava, mogu završiti u tisku kroz porugu i ismijavanje. Filmske zvijezde ne mogu navući traperice i istrčati kasno navečer bez šminke po pola kruha. Umjesto toga, uvijek moraju biti lijepe, dobro odjevene u javnosti i nikada se ne smiju žaliti na svoj život jer većina to neće razumjeti, jer će misliti "što se ona žali, ona je bogata i slavna". Jer, ne može se odustati od slave. Najteže od svega, ne možeš znati kako je biti svjetski poznat dok nisi svjetski poznat, a onda više nema povratka.
Bilo bi šteta Sharon Stone pamtiti samo po ulozi u filmu "Basic Instinct" i toj seksi sceni o kojoj su godinama brujali mediji i ljubitelji filma. Ona je mnogo više od toga. Snimila je još sjajnih filmova, i odradila mnoga dobrotvorna djela. Na kraju krajeva, što se branše tiče, dobila je četiri nominacije za Zlatni globus, osvojila je jedan Zlatni globus za "Casino" i nominaciju za Oscara, dobila je i Primetime Emmy Award. Dobitnica je i visokog francuskog odlikovanja Viteza Reda umjetnosti i književnosti.
No znamo li doista tko je ova žena? Život joj nije bio lak i uvijek se morala borit - kao dijete za sebe, za svoje obrazovanje, za svoju karijeru, za svoj život i opstanak. Nije svaka odluka u životu dobra, ali uvijek nekamo vodi i na kraju ima smisao i skrivenu vrijednost koja je uvijek važna.Nakon čitanja autobiografije još više poštujem ovu veliku ženu i sada ću je gledati na potpuno drugačiji način. Važno je napomenuti da je knjiga napisana bez ghostwritera (pisca iz sjene) i s velikim stilskim samopouzdanjem. Ono što je iz toga proizašlo vrlo je čitljiva i iznenađujuće duboka autobiografija. Brutalno iskrena, nemirna i u potrazi, Sharon se hrabro i iskreno bori s vlastitim nesavršenostima. Kako je objasnila, ovo je autobiografija, no i "priča kako žene poprimaju više likova kad postanu vrlo slavne, a onda se bore da ih drže pod kontrolom."
U industriji koja ne prihvaća neuspjeh, u svijetu u kojem je previše glasova ušutkano, ona je pronašla snagu da se vrati, hrabrost da progovori i volju da promijeni živote žena i djece širom svijeta. To je slavlje ženske snage i otpornosti, svođenje računa i poziv na aktivizam. To je dokaz da nikad nije kasno podići glas i progovoriti.
Uz to, ona je i odlična je slikarica, danas sretno živi sa svoja tri sina, Roanom Josephom Bronsteinom, Lairdom Vonneom i Quinnom Kellyjem Stone koje je usvojila kao samohrana majka u kući koju je nekada imao Montgomery Clift.
Ne čudi da je knjiga zauzela mjesto bestselera kao "veličanstvena, otvorena, iskrena, smiješna i šokantna u isto vrijeme", da je "spektakularan podsjetnik na njenu slavu iz 1990-ih i zašto je više nego zaslužna za poštovanje koje uživa danas", te da pokazuje i koliko je "topla i graciozna, osobine koje se na kraju čine prilično čudesnima". Sharon se zalaže za jači pravni sustav, za obradu kompleta za silovanje na policijskim policama, za bolju obuku učitelja i pedijatara. kaže da je "žensko zdravlje i blagostanje prepušteno brizi muške ideologije postalo je u najboljem slučaju mlitavo, zapravo ignorantsko i nasilno ugnjetavačko." I diže svoj glas.
Iznad svega, nudi pogled pun nade na život izvan traume. Knjiga je to "koja obećava mogućnost poboljšanja ili iskupljenja, suosjećanja i razumijevanja, življenja pošteno". A takve nam uvijek trebaju.
