Kako je izgledala Jane Austen?

Opće je poznata istina da je jedina autentična slika Jane Austen koju imamo majušni akvarel iz 1804. na kojem sjedi okrenuta leđima.

Kapa joj pokriva lice, a djelo je to njene sestre Cassandra. Kako njeno lice nije vidljivo, desetljećima se svako toliko postavlja pitanje kako je izgledala Jane Austen, a kako je to gotovo pa vječno pitanje moramo se zapitati - je li nam doista to važno znati ? Nije samo stvar znatiželje njenih fanova već i marketinga jer se jedna kompanija koja je željela staviti njenu sliku na svoj proizvod potužila da Jane nije bila baš lijepa. Onda je na banknoti iz 2017. trebao biti Janenin portret povodom 200 godina njene smrti, pa se povela mala bitka oko toga kako je Jane izgledala. Jer ono što se pokazuje kao njen portret zapravo uopće ne sliči "pravoj" Jane. Znamo li kako je izgledala?

Danas postoji barem desetak portreta Jane Austen naslikanih za njena života i u njenoj prisutnosti, od ranih 1870-ih do 1816., dakle od kad je bila tinejdžerica, kad je imala 40 godina i godinu prije smrti. A imamo i one koji su nastali nakon njene smrti.

Najraniji je portret (nazovimo ga Godmersham ) iz oko 1783. iz kista nepoznatog slikara.

Svijetu ga je otkrio katalog aukcijske kuće Christie, a u sklopu prodaje predmeta iz Godmersham Parka, imanja koje je Janenin brat naslijedio nakon što ga je posvojila i službeno obitelj Knight. Ako vas je "ubola" u oko riječ "posvojila", da, to je bila normalna praksa toga doba – da bogati parovi bez djece posvoje muškog nasljednika. Na toj su slici par Knight i četvero djece Austen: Edward, Francis, Cassandra i Jane. Edward u zraku drži grozd grožđa – heraldički simbol sreće – a kasnija će u kućici (cottage) u Chawtonu Jane dovršiti svoja glavna djela. Chawton je na jednom od imanja koje je Edward naslijedio od Knightovih. Neki misle da su to tata Austen, Cassandra koja zaštitnički drži ruku na Jane, Edward koji drži grozd i Francis, te tata Austen. Na portretu nema tri sina Austenovih - James je bio u školi, Henry više nije bio kod roditelja, a malenog se Charlesa, kao novorođenče nje stavljalo na portret.

Svi koji su se bojali da Jane nije bila dražesna, odahnuli su kad se pojavio "portret Rice".

Njega je naslikao Ozias Humphry 1788. kad je 13 godišnja Jane bila u posjetu praujaku Francisu Austenu koji je naručio njen portret kod tada slavnog slikara. Sliku je 1883. kupio izvjesni Rice pa otud i popularni naziv. Prihvaćen je kao portret mlade Jane koja nosi haljinu od muslina, ima suncobran i zlatni medaljon oko vrata. Portret je 1930-ih željela otkupiti Nacionalna galerija portreta (National Portrait Gallery) od obitelji, ali su Riceovi odbili. Da je Jane na Riceovom portretu kasnije su neki osporavali navodeći da je haljina s portreta ušla u modu tek kad je Jane imala 30, a ne 13 godina. NPG nisu odustajali u namjeri da pribave portret slavne književnice pa su kupili skicu, nepotpisanu i zapravo nedovršenu, na kojoj je Jane prekriženih ruku. Datirali su ga oko 1819., a nacrtala ga je Cassandra u Chawton cottageu. Kad je "portret Rice" ipak ponuđen NGP odbili su ga, a nije prodan ni na dražbi u Americi 2007.

Od preostalih slika dovršenih za Janeina života, sve se" bore" da ih se proglasi autentičnima. Iz kataloga Godmershama iz 1983. su i dvije siluete (popularno slikanje profila za potomstvo u Janeino doba), a jednu je napravio knjižničar princa regenta – James Stanier Clarke – 1816., otprilike kad je Austen posvetila "Emmu" (gotovo prisilno) budućem kralju Georgeu IV.

Što je naslikano je naslikano, no nakon smrti Jane Austen počeli su se pojavljivati novi portreti sa željom da se neki od postojećih "prihefta" Jane, ili da se stvori nešto ispočetka. Možda je i najzloglasniji akvarel koji je dovršio profesionalni umjetnik James Andrews iz Maidenheada 1869. i gravura koju je sljedeće godine proizvela iz njega škotska tvrtka Lizars.

Dobili su narudžbe od jednog od Janeinih nećaka, Jamesa Edwarda Austen-Leigha, koji je pripremao Memoare Jane Austen. Austen-Leigh je rekao Andrewsu da "lijepo uredi" Cassandrinu "razočaravajuću" skicu ( koju će Nacionalna galerija portreta kasnije otkupiti), ali nakon što je dodatno 'poboljšana' gravura nastala, jedna od Janeinih nećakinja (Cassandra) je komentirala: "Priznajem, ne mislim da je baš sličan originalu; ali to javnost neće moći otkriti." Bank of England se svakako nadala da, gotovo 150 godina kasnije, to još uvijek slučaj, jer se njihov prikaz koji se pojavljuje na novoj novčanici od 10 funti temelji isključivo na Lizars gravuri na čeliku. Dakle, kad god vidite sliku Jane Austen koja je valjda i najčešća - to nije Jane.

Nije to jedina svinjarija. Tu je bizarno netočan prikaz Jane Austen koja na ruci ima vjenčani prsten na gravuri napravljenoj posebno za Duyckinckovu Galeriju portreta uglednih muškaraca i žena Europe i Amerike (1873.) – a nikada se nije udavala.

Centar Jane Austen u Bathu predstavio je "forenzični" portret po voštanoj figuri koju su naručili od Melisse Dring 2002. Ona je naime forenzička umjetnica, školovana na Kraljevskoj akademiji u Londonu kao slikarica portreta, pa kao policijska forenzičarka pri FBI-u u Washingtonu - portret je napravila po akvarelu iz 1810. s detaljnijim suvremenim iskazima očevidaca o Janeinim crtama lica.

Tu je i "portret Byrne" za koji se mislilo da spada u kategoriju posthumnih slika, ali njegova vlasnica, autorica Pauli Byrne uvjerena je da pokazuje Jane. Portret, skicu, kupio joj je za dar muž, stručnjak za Shakespearea Jonathan Bate. Vodila se kao "imaginarni portret Jane Austen", na poleđini slike piše 'Miss Jane Austin', navodno je dovršen oko 1815., a autor nije poznat. Na njemu je Jane u svojim 30-ima za stolom. Kritičari kažu da je ta slika imaginarni portret, nastao nakon Janeine smrti - i ništa više. Ima ih još... no možda pravog Austenita treba smetati što se i šalice i dnevnici i bookmarci i posteri temelje na nečemu što je "fake".

Jane nije bila povučena kao Emily Dickinson, ali nije se ni "naslikavala". Austenovi nisu bili bogati da bi si mogli priuštiti plaćanje portreta. Danas je i dalje Cassandrina slika najbliže što imamo, i, naravno, dražestan Riceov portret koji je daleko laskaviji nego li lažna gravura.