James – Percival Everett - nova verzija Twainovog "Huckleberry Finna"

Percival Everett napisao je jedan je od najvažnijih romana našeg vremena - James - nečuvenu provokaciju koja udara u same temelje američkog mita. Prepričava priču o Huckleberryju Finnu i robu Jimu. Klasik okrenut naglavačke koji nas potresa i pita: Kako danas čitamo? Roman je zadivljujuć, smiješan i provokativan. Za mene je najbolja knjiga koju sam pročitala u svibnju, a sigurno će biti među prvih pet najboljih u 2025.
Bilo bi preopasno kad bi bijelci znali koliko je Jim inteligentan i obrazovan, da zna čitati i da ga zanimaju klasici i dobra književna djela u kojima se raspravlja s Rousseauom, Voltaireom i Lockeom o etici, ropstvu, rasi i povrh svega o albinizmu, s Montesquieuom koji kao i on smatra da su svi jednaki bez obzira na boju kože, jezik ili običaje. Jim zna što je hipotenuza, što je ironija i zna kako se piše retribucija. Ali, to je opasno i zato se Jim pravi glup. Kao i svi ostali robovi, on samo u prisutnosti bijelaca govori glupi "robovski sleng",pa bijelcima djeluje glupo. Djeca moraju naučiti ovaj jednostavan jezik, ali robovi ne govore tako među sobom. Osim tog,a Jim se ne smije napadno smijati niti upasti bilo kojem bijelcu u oči, kako ovaj ne bi pomislio da je "crnjo" sretan i da mu ide dobro. To bi ga koštalo života. "Uvijek vrijedi dati bijelcima ono što žele", jer "što se bolje osjećaju, to smo sigurniji". Izjava koja i danas odjekuje, kada crni roditelji uče svoju djecu kako se ponašati u blizini bijelih policajaca kako ne bi slučajno bili ubijeni za vrijeme policijske kontrole. I ta referenca na našu sadašnjost odmah ocrtava dubinu i dvosmislenost ovog romana. Everett definitivno nije napisao jednostavan povijesni roman. Ovo je suvremena književnost koja koristi povijesno okruženje ne samo da bi demonstrirala životno opasnu stvarnost za crnce u prošlosti, već i da bi više puta upućivala na sadašnjost i osuđivala tekuće probleme.
Kad Jima pokušaju prodati u New Orleansu, on bježi na sjever s Huckom, u slobodu. Postaje bjegunac, a polusiroče Huck, "mrtav" dječak. Jer Huck bježi od svog oca koji pije i zlostavlja ga. Rađa se duboko prijateljstvo između dva stranca, a otkriva se i Huckova tajna. Jim želi stići do slobodne države, tamo zaraditi novac i pronaći način da kupi slobodu svoje žene Sadie i kćeri Lizzie. Na njihovom opasnom putovanju niz rijeku Mississippi, jedna avantura slijedi drugu, od poplava i oluja do susreta s prevarantima i drugim opasnim ljudima. Jim mora paziti ne samo na sebe, već i na mladog Hucka. Mora doslovno žonglirati svojim crnačkim identitetom kako bi spasio sebe i svog prijatelja tinejdžera. Dok se roman Marka Twaina na kraju završava humorom i zadovoljstvom, "James" postaje napet triler i kampanja osvete.
Zbližavala sam se s Jimom za vrijeme njegovog putovanja, njegovih misli i snova. Osjećala sam koliko je jaka njegova želja za slobodom i željenim životom za sebe i svoju obitelj. Jim kroz to opasno putovanje postaje svoj čovjek i počinje se zvati James: ime koje je konačno pripadalo samo njemu.
Roman je, s jedne strane, zaista očaravajuć i uzbudljiv, ponekad urnebesno smiješan, ali, s druge strane je često tragičan i vrlo bolan za čitanje. Mučna i brutalna nepravda i nečovječnost su me stvarno dirnule. Samovolja i brutalnost nadzornika i robovlasnika vrlo su autentične i gotovo nepodnošljive. Pogotovo kada je u pitanju nasilje nad ženama i djevojčicama.
S "Jamesom", Percival Everett je napisao zadivljujuć i inteligentan roman; svojevrsno samoosnaživanje – putovanje prema slobodi. Važan je ovo roman koji nipošto ne želi u potpunosti zamijeniti klasik Marka Twaina "Pustolovine Huckleberryja Finna", već predstavlja bitan dodatak postojećoj karakterizaciji i povijesti robova u SAD-u.