Intermezzo – Sally Rooney – moćan roman o ljubavi i tuzi

Sally Rooney, jedna od najutjecajnijih autorica svoje generacije, novim romanom ostavlja sve komentare i dosadašnje kritike iza sebe i dokazuje da zna istinski prikazati ljudske karaktere i da ima moć zapažanja kao rijetko tko drugi. Stvara književnost i uspijeva jezikom uhvatiti svakodnevicu postojanja.
Čuvala sam ovaj roman za ovu godinu da mi pred kraj godine ne iskoči kao najbolji u 2024. godini. Ovo je njezin četvrti roman o kojem bruji cijeli svijet, a koji nas suočava s tugom, nedostatkom odnosa, misterijem ljudske povezanosti, emancipacijom i pomirenjem. Doslovno sam ga "progutala" u tri dana. Intermezzo je dirljiv i utješan roman, o braći i ljubavnicima, ispričan s napetošću i koji na kraju otvara rješenja izuzetne emotivne snage i topline.

Intermezzo je priča o dva različita brata. Peter Koubek je u tridesetima, karizmatičan je, ali pomalo razočarani odvjetnik za ljudska prava koji voli žene, tablete i alkohol. Deset godina mlađi Ivan Koubek je talentirani šahist i sav je nekako povučen u sebe. U djetinjstvu su bili bliski, no kasnije su jedan drugom postajali sve straniji. Roman je analiza suvremenih odnosa i studija neharmoničnog bratskog odnosa. Obojica se, svaki na svoj način, bore s očekivanjima društva, ponekad se prilagođavaju, a ponekad se bune. Ivan, koji se osjeća zastrašen normama, traži oslonac u Margaret, dok se Peter, u svojoj aroganciji, ne oslanja na vanjska mišljenja - a opet je rastrgan iznutra.
Rooney pokazuje impresivan osjećaj za psihologiju svojih likova. Njezini opisi prodiru duboko u unutarnje svjetove braće i otkrivaju koliko su na njih snažno utjecali i prošlost i okolina. Roman prati kako sjene zajedničkog djetinjstva opterećuju njihovu sadašnjost i guraju njihov odnos u duboku krizu.

Možete misliti što hoćete o Sally Rooney, ali ona je briljantni kroničar našeg vremena, kažu "Marcel Proust našeg vremena". Ono što ona ovdje izražava kroz svoje likove je ništa manje nego odnos prema životu generacija Y i Z. Priča se odvija u kasnoj pandemijskoj 2021., Ivan je rođen 1999. i on je "Generacija Z", a brat Peter, rođen 1989. je "milenijalac", odnosno pripadnik "generacije Y". Stav prema životu ove dvije generacije karakterizira naizgled beskrajna raznolikost mogućnosti oblikovanja vlastitog života. To je popraćeno tugom za sve propuštene mogućnosti i osjećajem dezorijentiranosti. Ivan i Margaret ne podilaze očekivanjima društva i zato moraju živjeti s posljedicama. Rooney briljantno opisuje bol koja nastaje kad shvatimo da se naše želje za nas same ne poklapaju s željama naše okoline i društva. Bilo mi je jako lijepo i iznenađujuće da se tema ljubavi pojavljuje i u obliku ljubavi između čovjeka i životinje. Blizak odnos između Ivana i njegovog psa, koji nakon očeve smrti ostaje bez vlasnika, duboko me dirnuo, a romanu je dao jednu drugu dimenziju.

Mjesto radnje je Irska, radijus likova je ograničen (što nikako ne dovodi do dosade), osnovno raspoloženje je melankolično, ali ne i depresivno. Fokus priče je na Ivanu i Peteru Koubeku, sinovima oca Slovaka i majke Irkinje koji su razdvojeni, što je i dovelo do bliskog odnosa dječaka s ocem, dok je majka zasnovala novu obitelj.
Kad otac Koubek nakon teške bolesti umire, braći se izmakne tle pod nogama i izgube sidro: dvadeset i nešto godišnji Ivan socijalno je inhibirani šahovski genijalac, informatičar s naramenicama, a 32-godišnji Peter sušta mu je suprotnost - elokventan i ekstrovertirani odvjetnik. Otvoreno bratsko rivalstvo predstavlja problem, a situacija eskalira kada Peter kritizira Ivanov izbor partnerice. Ivan se, naime, na jednom od šahovskih turnira zaljubljuje u četrnaest godina stariju Margaret, ravnateljicu kulturnog centra. Petar smatra da 36-godišnja rastavljena Margaret ne može biti normalna i Ivanov ravnopravni par. Pikantno: s druge strane Peterova djevojka je mlada studentica, dok je on i dalje vezan za svoju bivšu djevojku Sylviju, profesoricu. Nakon nesreće, Sylvia više nije seksualno dostupna, žali se na "bol" tijekom seksa zbog čega se rastaje od Petera i dopušta mu da ima druge žene. Margaret više ne živi sa svojim problematičnim mužem, prakticira autocenzuru, uvijek je u strahu da se ne izloži društvenoj izolaciji dok se Naomi, koja je Ivanova vršnjakinja, ne boji biti financijski ovisna o Peteru. Roman naglašava važnost seksualnih odnosa, i u biti govori o generacijskim razlikama.
Rooney piše stilističkim sredstvom struje svijesti (što je gotovo neizbježno za irske pisce), i dosta dijaloški, ali iako ne koristi navodnike, tijek čitanja nije naporan. U početku sam bila jako uzbuđena zbog priče jer govori o toliko stvari, o Bogu i svijetu. U priči je izrečeno toliko pametnih misli i suptilnih zapažanja... Riječ je o slobodi pojedinca, ali I o kolektivu, kada se, primjerice, osuđuje društvena nepravda. Ambiciozni Peter je na neki način nesigurniji od štrebera Ivana kad razmišlja o svom društvenom položaju. Smrću njegova oca prestaje i Petrova uloga zaštitnika i on utapa svoju tugu u alkoholu i leži budan bez tableta za spavanje. On samo želi biti "voljen". Ivan nakon očevog pogreba igra loš šah i na kraju blokira Petrov broj. Dolazi do velikog obračuna. Hoće li se braća ikada pomiriti?

Intermezzo sam doslovno "satrla" i odmah sam imala osjećaj da sam pročitala najbolji roman godine, ali prevladao je razum – pa to mi je tek prva knjiga u ovoj godini.
Priča je vrlo uzbudljiva i nikad dosadna. Karakterizacija muških protagonista je nevjerojatno uspješna, "nacrtani" su na delikatan i složen način. Čak je i opis kućnog ljubimca odličan. Rooney uspijeva na razumljiv i vjerodostojan način prikazati umor zapravo privilegiranih protagonista od života i svijeta. Nitko nije životno ugrožen – ali likovi na početku priče nisu sretni.

Portreti žena nisu osobito uspješni, jer nisu naglašeni. Margaret je starija od Petera i sa sobom nosi prtljagu iz prošlosti, ali je - lijepa. Sylvia nakon nesreće nije više privlačna - ali je pametna. Dosta se spominje Sylvijina nesreća, ali ne saznajemo ništa o okolnostima. Najmlađa Naomi je - mlada i seksi. Sviđa mi se da je ovaj puta tema o dva brata, a ne o zaljubljenom paru, da je naglasak na muškim likovima, a ne na ženskim.

Intermezzo je savršena knjiga za "melankolično" doba godine, od listopada pa sve do kraja prosinca, radnja se prvenstveno odvija u zatvorenom prostoru i unutar likova. Razmišljajuća je ovo knjiga koja potiče na razmišljanje, a istovremeno briljantan društveni portret izgubljenog vremena kojega - kao i svi mi – Peter i Ivan pokušavaju iskoristiti najbolje.

Čitajte Sally Rooney. Preporuka od srca!