Himmlerove jaslice – Caroline De Mulder - potresan roman temeljen na stvarnim događajima

U Bavarskoj, u nacističkom njemačkom rodilištu, naizgled mirnom utočištu Hochland, vlada prigušena, dezinficirana atmosfera gdje je sve pomno organizirano kako bi se na svijet donijeli "savršeni Arijevci" i budući savršeni nijemci. Oni koji ne zadovoljavaju kriterije bit će okrutno eliminirani,. Krajem 1944. godine, netom prije oslobođenja, u ovom su rodilištu mlade žene mažene i pažene i ništa in ne nedostaje. One su dio projekta Lebensborn, Izvor života. Sustav rodilišta i socijalne skrbi za majke koje rađaju djecu članova reda osmislio je u prosincu 1935. Himmler s ciljem povećanja "čiste" djece koja ispunjavaju nacističke standarde "rasno čistih" i "zdravih" Arijevaca, po nacističkoj eugenici. Ideja je bila da će mali super-Arijci biti budući vojskovođe, elita, a ne topovsko meso. Njihov je otac država, pa su nakon njihova rođenja održavali ceremonije koje su bile SS ekvivalent krštenja, blagdan Namesgebunga, blagoslov imena. Taj monstruozni projekt razotkriva roman Himmlerove jaslice.

Šesnaestogodišnja Francuskinja Renée ima obrijanu glavu jer je voljela Waffen SS časnika, a zbog ljepote završila je u rodilištu jer će njihovo dijete biti arijevac. Trudna i sama ona čezne za njemačkim časnikom koji je sin visokopozicioniranog nacista, piše mu bezbroj ljubavnih pisama, i onih poslanih, i onih bačenih. Renee ne razumije njemački, a morala je pobjeći iz rodne Normandije prije dolaska američkih vojnika. Svaki dan čeka vijesti od muškarca s kojim je zatrudnjela.
Uzorna 22-godišnja medicinska sestra Helga koja vjeruje u nacističku ideologiju i kojoj su draža novorođenčad od štićenica. Djeca moraju biti bez mana, moraju biti arijevske rase i prije svega ne smiju biti hendikepirana (mentalno ili fizički). Njezina idealizirana vizija nacističke Njemačke bit će pred izazovom zbog izbora koje će morati donijeti u svom srcu i po svojoj savjesti.
Marek je poljski zatvorenik koji radi za Lebensborn. Odvojen je od svoje trudne žene još u logoru Dachau i lice njegove voljene Vande i njihovog djeteta mu ne izlazi iz glave. On je bio član poljskog pokreta otpora i njegov je lik temeljen na stvarnom čovjeku, Janu Karskiju.

Užas Himmlerovih dječjih vrtića vidimo kroz priču o bebi Jürgenu (stvarni slučaj), koja se rađa s "znakovima degeneracije", neurološkim problemima, i ne prolazi eugenički rez Heima, koji je označio liječnik ginekologije Gregor Ebner, također stvarna osoba s činom SS Oberführera i osobni Himmlerov prijatelj. Bebu odvode u bolnicu na Sonderbehandlung na poseban tretman, što je eufemizam za istrebljenje. Tada se svijet sestre Helge počinje polako lomiti... a upravo kroz njezin lik vidimo "obično zlo", ljude koji su poslušali apsolutno zlo. Ipak, Helga nije slijepa, preispituje se i odmah cenzurira svoje misli.

Njihovi paralelni životi ispričani su s izvanrednom točnošću, a očita istina o surovosti povezanoj s različitim sudbinama likova ne ostavlja nas ravnodušnima. Prave ceremonije organiziraju se u slavu Führera. Helga i liječnik i dalje vjeruju u "vođu" unatoč svemu. Rat ide kraju - Hochland je bio na kraju jedino rodilište koje je bilo otvoreno do kraja rata - a mi, čitatelji se pitamo: što će biti sa svom tom djecom?

SS rodilišta bila su naime, druga strana medalje, kao i nacistički logori, a kontrast Lebensborna, s iznimnom čistoćom, bijelom odjećom i obiljem hrane, i logora smrti, s užasno bijednim uvjetima, oba objekta su dio iste logike i istog kriminalnog rasističkog programa, objasnila je Caroline De Mulder. Himmler je redovito posjećivao i logore i rodilišta, bio je kum djeci rođenoj na njegovu godišnjicu) i poklonio im - bodež. Bio je kum oko osamdesetoro od 20 000 djece odgojene u Heimeu. U programu uzgoja arijske djece, Reichführer je perverzno pokazao svoju strastvenu poljoprivrednu stranu, s velikim zanimanjem za peradarstvo. Diplomirao je agronomiju, bio je NSDAP-ov stručnjak za poljoprivredu i nacionalno-etničku seljačku politiku i uvijek pokazivao interes za teme gnojiva, sjetve i gnojidbe, koje su se ispreplele s njegovim teorijama o rasi i nasljeđivanju. Himmler je iscrpno i morbidno regulirao rad rodilišta, primjenjivao svoje kriterije za odgoj djece i njihovu prehranu. Čitamo kako preporučuje zobenu kašu i brine se da porođaji u rodilištima neće pokriti velike gubitke... grenadire u svojim SS Panzer divizijama u Normandiji. Reichsführer je izračunao da mu svaka SS bojna može osigurati između 200 i 300 nezakonite djece godišnje.
Iako na izgled lijepa i mirna mjesta, rodilišta su zapravo bila hladna, klinička mjesta, tvornice beba, ili - farme. Cijeli nacistički program rodilišta bio je prožet šovinizmom režima ograničavanja žena na "Kinder und Kuche" (djeca i kuhinja) i Kammer (spavaća soba). Jer temeljna uloga žena u Trećem Reichu bila je rađati, žene u rodilištima nisu bile žrtve već volonterke, ali su njihove trudnoće i djecu posvojili.

Što se dogodilo s djecom u rodilištima nakon poraza nacista dobro je dokumentirano. Često su imali vrlo teške živote, bili su skriveni da ih se bi osuđivalo, a mnogi su kasnije tražili svoje podrijetlo. Ali, sva su djeca bila stigmatizirana kao nacističke bebe. U Norveškoj je na primjer bilo deset rodilišta zbog rasnog interesa koji su nacisti pridavali Norvežanima i velikog broja njemačkih vojnika tamo stacioniranih. Djeca u rodilištima općenito su posljednje priznate žrtve Drugog svjetskog rata, smatrali su ih "nacističkim superbeba"a iz tvornice beba i čak su bili označeni kao kopilad odgojena poput prasadi. Bili su samo jedno - žrtve. Kako je program Himmler započeo 1935. najstarija su djeca imala samo 10 godina kada je rat završio. A Mulderova se dotiče i otimanja djece - nacisti su kidnapirali takozvane "rasno čiste" djece iz cijele Europe kako bi ih asimilirali u njemačku kulturu. O tome je napisao sjajan roman "Dječak s dva imena" Anton Ingolič.
Roman koji ima snagu velikog dokumentarca jasno pokazuje monstruoznost nacističke politike.

No moram priznati, nisam se uspjela osjećajno previše povezati s likovima, više sam se osjećala kao svjedok. Ali u tome je i snaga ovog romana koji nam daje gotovo pa dokumentarističku priču, a koja je istinita i tim više stravičnija.