Grupa – kako su jedan terapeut i grupa neznanaca spasili moj život – Christie Tate
U vrlo iskrenim i originalnim memoarima, a takve najviše volim, Christie Tate opisuje svoje osobno putovanje kroz život, patnju i borbu s traumama iz prošlosti. Na početku knjige saznajemo kako je Christie dosegla najnižu razinu životnog nezadovoljstva i kako više ne želi živjeti. Pati od teškog poremećaja ishrane (bulimija), stalno se osjeća usamljenom i udaljenom od obitelji, prijatelja, kolega, a ponajviše se gubi u intimnim odnosima. Christie ljubav doživljava kao rizik i čini sve da bi je izbjegla. Životna ironija je što se upravo oni koji osjećaju najviše potrebe za intimnošću i bliskošću naviše boje iskazati svoju ljubav i svoje najdublje osjećaje. I Christie je tako "nasjela" uvriježenom mišljenju kako je seks najpouzdaniji put koji vodi ljubavi. Kao da je zaboravila da su za intimnost potrebni vrijeme i predanost.
Christie je čak i Pravni fakultet upisala samo da bi što više morala učiti, a kasnije i raditi kako se ne bi osjećala toliko usamljenom i odbačenom. Osjeća se kao "roba s greškom". Svjesna je da hitno treba nešto promijeniti i konačno biti sretna. Na preporuku prijateljice koja također pati od bulimije, odvaži se uključiti u grupnu terapiju.
Upoznaje neobičnog i otkačenog doktora Rosena koji, nakon što ju je saslušao, predlaže da se priključi njegovoj psihoterapijskoj grupi uz obavezno načelo: bezuvjetna iskrenost! Mlada odvjetnica nevoljko se pridružuje GRUPI gdje mora dijeliti svoje najintimnije misli sa šest neznanaca. Zauzvrat pronalazi sebe i ponovni smisao života. Koliko je iskrena u grupi, toliko je iskrena i u svojim memoarima prema nama, čitateljima, i vrlo otvoreno govori o najintimnijim životnim trenucima i situacijama. Nije bilo lako dijeliti svaki intimni detalj s grupom. Ponekad je šutke sjedila slušajući druge kako se otkrivaju i otvaraju, ponekad je iskaljivala svoj bijes na drugima, a ponekad se slamala, ali - svaki put je osjećala da se sve više zbližava s grupom i njezinim članovima.Nelagodu sam i sama doživjela čitajući njezine doživljaje, pogotovo u krevetu. Usprkos tome knjiga je puna humora i kritičnosti prema samoj sebi, bez uvijanja i uljepšavanja. Kad se naše spoznaje obogate humorom i humanošću postajemo istinski mudri. Period Christiene transformacije koji je obuhvaćen ovom knjigom (više godina) pomaže u prikazivanju realne slike o mogućnostima, ali i granicama (psiho)terapije. Ono što me je stvarno razveselilo je to što je ona nastavila biti u grupi čak i nakon vjenčanja i rođenja djece, dijeleći svoju sreću i brige s grupom ljudi od povjerenja jer život ne prestaje jednom kada nešto postignete već se borba nastavlja u svim životnim fazama.
Jedino moramo uzeti u obzir da se sve ovo događa u Americi i da je vrlo teško zamisliti da bi se nešto slično moglo događati u Hrvatskoj. Unatoč tome, temeljni princip ovakve terapije mi je bilo doista uzbudljivo slijediti, ponekad čak i jako poučno. Preporučujem ove memoare o samootkrivanju, liječenju usamljenosti i pronalaženju ljubavi kako prema sebi tako i prema drugima.
Prevela: Mirjana Čanić - Kukilo
