Greta - Godine ljubavi, godine sjećanja – Susanne Abel – potresna priča o zabranjenoj ljubavi
Fenomenalna knjiga koja je ušla u prvih pet najboljih koje sam pročitala u 2022. godini, al koju ću pamtiti u 2023. iako smo tek ušlui u novu, čitalačku godinu! Sjajna mješavina povijesne fikcije i autobiografskih elemenata - majka autorice oboljela je od demencije (Alzheimerove bolesti) - zaboravivši čvrsti poklopac koji je zapečatio njezinu prošlost.
Glavne teme romana su obiteljska prošlost o kojoj sljedeće generacije premalo znaju, sudbina izbjeglica bez obzira na stoljeće jer je ljudi u bijegu uvijek bilo i uvijek će ih biti kao "nuspojava" ratovanja. Tu je i borba žena u poslijeratnom razdoblju za opstanak, i na kraju, autoričina glavna inspiracija – pobjeda ljubavi i pronalazak osobne sreće i smisla života.
Poznati njemački voditelj vijesti Tom Monderath za svoju majku baš nema previše vremena, a ni živaca. Karijera mu je na prvom mjestu. No kada se njegova majka počinje gubiti, počinje zaboravljati tko je i kako se je našla na određenom mjestu, Tom postaje sve više zabrinut za 84-godišnju majku Gretu. Ono što je u početku iritantno za njegov naizgled tako savršen život neočekivano postaje dar s neba. Postupno tj. kroz svako drugo poglavlje, njegova majka Greta prisjeća se svoje prošlosti - svog djetinjstva u Istočnoj Pruskoj, bijega od ruskih vojnika u ledenoj zimi, čežnje za nestalim ocem i svojih uspjeha na crnom tržištu u poslijeratnom Heidelbergu. Međutim, kada Tom naiđe na fotografiju djevojčice tamne kože, Greta zašuti. Po prvi put, Tom počinje dublje kopati u prošlost svoje majke. Ne samo da konačno shvati njezinu tugu već počne raditi na vlastitoj sreći i inspiraciji, a to je – ljubav i onda i danas. Je li ta prošlost o kojoj Tom ne zna gotovo ništa doista prošla? Ili je možda i dalje prisutna u njegovom životu te zbog nje neprestano (i katkad gotovo na jednak način) ponavlja tuđe konfliktne ili nesretne situacije? Nije li baš ta prošlost ona koja nas tjera na preuzimanje teških uloga i na neprikladne životne izbore? Tom se okreće obitelji, bolesnoj majci koja se potpuno "izgubila" u glavi i precima koji su se kao duhovi uvukli u njegov kaotični i ubrzani tempo života.
Čitajući ovu uzbudljivu i emotivnu "page turner" knjigu pratimo dvije vremenske linije koje romanu daju živahnost i dojmljivost. Prva je od 1939. do 1946. kad upoznajemo 13-godišnju Gretu koja je uz oca i majku bila zaluđena Hitlerovom pojavom i načinom ratovanja, uvjerena da će Njemačka dobiti rat i nastaviti živjeti u blagostanju. Greta je odrasla u Istočnoj Pruskoj, a nakon kapitulacije bježi sa svojom obitelji od ruskih vojnika. Ona je pošteđena, ali druge žene nisu bile te sreće – osramoćene su i oskvrnjene od strane vojnika. Gretina obitelj - majka, baka i djed i sestra - bez ikakve imovine osim odjeće, stiže u Heidelberg kojeg su okupirali Amerikanci i pokušavaju izgraditi svoj novi život, ali su izbjeglice i tako ih se i tretira. Zima je oštra i nema hrane. Greta se zaljubljuje u Boba, crnog vojnog vojnika kojemu američki zakon zabranjuje brak s bjelkinjom.
Godina je 2015. Upoznajemo 45-godišnjeg Toma, slavnog političkog novinara i "anchormana" koji se bori s ubrzanošću modernog života u kojem ima samo mjesta za karijeru i uspjeh. Tom živi sam u ogromnom modernom stanu s pogledom na Rajnu i nema namjeru osnovati obitelj. Žene ga zanimaju samo zbog neobaveznog seksa. ali, to će se promijeniti...
Čitajući ovu knjigu bila sam zaista šokirana temama koje se u njoj obrađuju i opisuju. Saznala sam mnoge dirljive i sramotne činjenice o takozvanim "smeđim bebama", djeci miješane rase njemačkih žena i crnih vojnika. Rasizam je za mene uvijek izvor čuđenja i velikih upitnika: kako netko može mrziti ljude samo zbog drugačije boje kože? Otkuda tolika potreba za pokoravanjem i omalovažavanjem ljudi koji su drugačiji od većine i moćnika? Tu je i problematika izbjeglica koji su zbog ratnih stradanja i političkih razloga istjerana sa svoje zemlje, iz svojih kuća i koji su nakon bijega tretirani kao niža rasa ljudi koji nemaju nikakva prava. Čemu takva nehumanost na djelu i kršenje ljudskih prava?Tko jednoj manjinskoj skupini ljudi daje to pravo da se na diskriminatoran način ponašaju prema drugačijima ili onima kojima je u tom trenutku pomoć najpotrebnija? Poslijeratna Njemačka je trebala itekako pokazati razumijevanje za sve te silne ratne izbjeglice i ljude drugačije boje kože. Ali, kao da ljudi nisu ništa naučili nakon završetka Drugog svjetskog rata u Europi.
Susanne Abel napisala je prekrasnu priču temeljenu na povijesnim činjenicama, izmišljenim likovima i bolesti vlastite majke. Odmah sam bila očarana Gretom i njezinim teškim životom. Jako me dirnulo u srce kako je Greta oboljela od demencije, iako oko opisa te bolesti ima dovoljno komičnih scena. Sjetila sam se svoje majke koja je u svojim 80-tim patila od demencije i kako sam se ja tada osjećala uplašenom i zabrinutom. Nisam vidjela izlaz iz te situacije. Kao jedinica brinula sam o mami svakodnevno i gledala kako propada i psihički i fizički. Teško razdoblje mog života i ne želim ikome da doživi tako nešto.
Fascinirali su me i ostali likovi u romanu, poput Jenny, samohrane majke i požrtvovne susjede Helge koja je bila kao Tomova druga majka, a koje sam imala potrebu zagrliti i zahvaliti im na bezuvjetnoj požrtvovnosti i ljubavi.
Sve što mogu reći je: pročitajte ovu knjigu, jednostavno je savršena!
