Božić uz knjige - knjige s kojima su blagdani (još) ljepši

04.12.2023. 15:40:01

Božićna priča, A Christmas Carol in Prose, Being a Ghost Story of Christmas, Charles Dickens

Prvi put objavljena 19. prosinca 1843. novela "Božićna priča" odmah je postala klasik: Londonci su se okupljali da čuju Dickensa kako je čita. Prvo je izdanje od 6000 primjeraka planulo do Badnjaka, a do kraja 1844. objavljeno je trinaest izdanja. Dickens je napisao četiri božićne priče, a 1849. počeo je javno čitati danas najpoznatiju i to je izazvalo nevjerojatan interes pa je imao 127 javih čitanja do 1870., dakle doslovno do godine u kojoj je umro. "Božićna priča" nikada nije izašla iz tiska, prevedena je na mnoge jezike, nebrojeno je puta adaptirana za film, kazalište, operu...

Zna se dogoditi da junaci i zlikovci iz knjiga zažive u svakodnevnom govoru. Tako je Scrooge i danas sinonim za hladnog škrca, a Cratchit pak za dobrodušnog čovjeka, a spominju često i Tiny (Sićušnog) Tima. U čemu je tajna ove bezvremenske priče? Prvo, tu je ta jedna noć u kojoj su čuda moguća. Drugo, imamo jednog zlikovca, čovjeka otvrdnulog srca i obitelj prepunu ljubavi. Treće, priča nam vraća vjeru u dobrotu, a pomislimo i kako se ljudi mogu promijeniti na bolje. Samo da su malo više ljubazni.
Što se naslova tiče, pravilan bi prijevod bio "Božićna pjesma" jer je carol radosna ili religiozna pjesma koja slavi rođenje Isusa. Carolling je običaj pjevanja božićnih pjesama koje izvodi grupa na javnim mjestima ili idu od kuće do kuće.
Možda već znate: klasik koji je osvojio svijet nastao je iz nužde. Dickens je morao otplatiti dugove pa je napisao priču za koju nije mogao ni sanjati da će do danas biti najpoznatija i najpopularnija božićna knjiga. Bio je to i dobar 'timing' - Dickens je napisao novelu u vrijeme kada su Britanci istraživali i preispitivali božićne tradicije iz prošlosti, uključujući pjesme i novije običaje kao što su čestitke i božićna drvca koja su stigla s njemačkim princem koji je oženio njihovu kraljicu Victoriju. No nije Dickens sve izvukao iz mašte. Na priču su utjecala i djela Washingtona Irvinga i Douglasa Jerrolda, a inspiraciju za priču dobio je nakon posjeta školi Field Lane Ragged, jednoj od nekoliko ustanova za djecu beskućnike Londonu. Siromaštvo i sposobnost sebičnog čovjeka da se iskupi preobrazbom u suosjećajnijeg lika ključne su teme priče koje Dickens, socijalno osviješten, provlačio kroz svoj opus.
Jer, Ebenezer Scrooge stari je škrtac, svima poznat kao hladan i bezobziran čovjek. Kod njega za sitnu plaću radi dobroćudni Bob Cratchit koji ima veliku brigu - njegov je sićušni sin Tim teško bolestan, a nemaju novac za liječnika i sasvim je izgledno da će dječak umrijeti. Scroogea to ne zanima. On je zaboravio svog dobrog prvog poslodavca gospodina Fezziwiga, a kad je preuzeo posao, s poslovnim je partnerom Jacobom Marleyjem utonuo u pohlepu. No te noći posjećuju ga duhovi. Prvi je duh Jacoba Marleya koji mu najavljuje posjet još tri duha. Prestravljenom Scroogeu kaže kako ima samo jednu priliku da izbjegne sudbinu jer Marleyev duh luta Zemljom okovan teškim lancima i sefovima iskovanim zbog svog života punog pohlepe i sebičnosti. Kaže Scroogeu kako on ima priliku izbjeći istu sudbinu: posjetit će ga tri duha i mora ih poslušati ili će biti proklet pa će nositi mnogo teže lance. Pojavi se duh prošlih Božića i vodi Scroogea u božićne prizore njegova djetinjstva, podsjeća ga na vrijeme kada je bio neviniji, bolji. Scrooge je imao usamljeno djetinjstvo u internatu, njegova voljena sestra Fan umrla je mlada na porođaju, a vidi i božićnu zabavu koju je organizirao gospodin Fezziwig koji je na njega gledao kao na sina. Ali Scroogeova zaručnica Belle prekida zaruke, jer shvaća da je on nikada neće voljeti onoliko koliko voli novac. Belle se udala, ima veliku, sretnu obitelj. Kad čuje kako ga Belle opisuje, Scrooge se prestravljuje. Drugi je duh sadašnjeg Božića, treći budućeg, a što se to ukazalo Scroogeu otkrijte sami. Nakon njihovih posjeta, Scrooge uvidi koliko je loš, vidi i sliku svog pogreba i shvaća da će njegova smrt za mnoge biti sreća, a ne tuga i transformira se u ljubaznijeg, nježnijeg čovjeka. Da. 'Božićna pjesma' dočarala je duh vremena ranog viktorijanskog oživljavanja božićnih praznika, Dickens je priznao utjecaj modernog zapadnog štovanja Božića i kasnije je inspirirao nekoliko aspekata Božića uključujući obiteljska okupljanja, sezonsku hranu (guska ili puru) i piće, slavni božićni 'pudding', ples, igre i prazničnu velikodušnost duha.
Dickens je napisao pet božićnih priča: "The Chimes" (Zvona), dvije romantične priče koje se događaju na selu (u nas znanu) "Cvrčak na ognjištu" (The Cricket on the Hearth: A Fairy Tale of Home) i "The Battle of Life: A Love Story" (koja jedina nema nadnaravne elemente), "The Haunted Man and the Ghost’s Bargain" o profesoru kemije kojeg proganjaju duhovi prošlosti, a koju je napisao nakon, naravno, prve božićne storije, "Božićne pjesme". Sve su to priče sa snažnom moralnom porukom. U "Velikim očekivanjima" Pip je Božić proveo kod sestrine obitelji, a u "Cvrčku na ognjištu" u obitelji Peerybingle cvrčak je dobar duh obitelji koja će tek proći iskušenja...

Čovjek koji je izmislio Božić: Kako je Božićna pjesma Charlesa Dickensa spasila njegovu karijeru i oživjela naše blagdansko raspoloženje, Les Standiford

Ovaj bestseler možemo nazvati prequalom, pričom iz života pisca o tome kako je nastala slavna priča. Malo prije Božića 1843. zaduženi i potišteni Dickens napisao je malu knjigu za koju se nadao da će zadržati vjerovnike podalje. No njegov izdavač odbija tiskati knjigu, pa je Dickens s ono malo novca što je imao objavi sam. S toplinom, duhovitošću i dozom božićnog veselja, Standiford nas vraća u viktorijansku Englesku, u svijet najomiljenijeg pripovjedača i daje nam priču o Božiću kakvog danas poznajemo. Knjižica je odmah, na sreću i čuđenje Charlesa izazvala senzaciju, a kažu da je upravo ona udahnula novi život blagdanu koji je pao u nemilost zbog dugotrajnog puritanizma i hladnog modernog vremena industrijske revolucije. Surovo i turobno doba koje je Dickens itekako pažljivo promatrao, društvo je kojem očajnički treba milost, optimizam (Ne postoji ništa na svijetu tako neodoljivo zarazno kao što su smijeh i dobro raspoloženje), duhovna obnova. Britansko novo urbano stanovništvo nije imalo puno energije ni prilike slaviti Božić, zbog dugih sati nereguliranog industrijskog rada i raseljavanja iz ruralnih zajednica u kojima su odrasli. A Dickens je pamtio ljepše Božiće, kao što su sada građani pamtili svoje seoske Božiće iz davnine.
Mnoge od današnjih ideja o tome što čini Božić sretnim (uključujući i čestitku Merry Christmas, sretan Božić) bile su njegove – ali stavio je dobročinstvo u središte i natjerao nas da se nadamo (i) snijegu. U njegovoj je mašti Božić uvijek bio bijeli, što njegov biograf Peter Ackroyd pripisuje osam neobično hladnih, sretnih zima njegova djetinjstva, prije nego što je njegov otac John završio u dužničkom zatvoru. Vrijeme je to kad je običan puk spreman prihvatiti knjigu koja je završila blagoslovima za sve. Dickens nije izmislio Božić, ali ga je svakako oživio.

Male žene, Little Women, L. M. Alcott

Obitelj March čine četiri sestre: Meg, Jo, Beth i Amy, njihova majka Margaret koju djevojčice zovu Marmee (proglašena je najboljom mamom u književnosti) a "vanjski" je član tata, gospodin March koji je izgubio obiteljski novac pa sada oskudijevaju. On je na fronti jer Amerikom bukti građanski rat. Obitelj nije bogata novcem, ali ljubavlju je i prebogata. U toplom domu obitelji March, Orchard House, i Božić izgleda i miriše čarobno. Tu je i novi susjed Laurie i njegov djed, vjerna sluškinja/kuharica koja s njima proživljava uspone ii padove i namćorasta bogata teta March.
"Sretan vam Božić, kćeri moje male! Želim vam nešto reći prije nego sjednemo. Nedaleko od nas leži siromašna žena s novorođenom bebom. Šestoro je djece u jednoj postelji da se ne bi smrznula jer nemaju vatre u ognjištu. Nemaju ništa za jesti, a najstariji sin je došao jutros reći mi da pate od gladi i hladnoće. Djevojke moje, hoćete li im dati svoj doručak kao božićni dar?" Sve su bile neobično gladne i čekale su skoro sat vremena da sjednu za stol. Minutu nitko nije prozborio ni riječi. Ali samo minutu jer je onda Jo nestrpljivo uzviknula "Toliko sam sretna da si sišla prije nego smo počele s jelom". I naravno… sestre March odnijele su svoj božićni doručak sirotici…"
Rodna kuća L. M. Alcott u kojoj je sačuvana originalna biblioteka, namještaj, kineski porculan i osobni predmeti obitelji Alcott (čitaj March) danas je muzej, pa mjesto Concord u Massachusettsu posjeti godišnje na desetke tisuća ljudi, a svake godine organiziraju "Christmas partyje", sve do 17. prosinca.

Jedan od najomiljenijih romana i dan danas, a po nekima najvažniji roman za djevojke i mlade žene, roman je koje voli cijela obitelj. A počinje s priprema za Božić. Četiri sestre March žive s majkom Marmee, moralnim stupom obitelji. Za Božić su same jer je tata u ratu, gotovo su pa siromašne. Iako se vesele bogatijem božićnom doručku poslušat će majku i odnijeti ga sirotinji. Različitih su karaktera: Jo je prepuna energije, pomalo divlja i počinje pisati da bi zaradila i pomogla obitelji. Svima je najdraža nježna Beth, Meg je ozbiljnija, a najmlađa Amy razmažena i sebična - sve nam one pokazuju da za sretan život ne treba novac, ali je važno dobro srce i čista duša. Dobro, dogodi se i pokoja ljubav, a dogodili su se i nastavci pa su četiri knjige - "Male žene" i "Djevojčice rastu" najčešće se objavljuju kao jedna knjiga, "Mali muškarci" i "Dječaci gospođe Jo" - gotovo pa "mus" svale poštene obiteljske biblioteke. S tim se knjigama ljepše raste, usađuju se dobre vrijednosti, a usput su i beskrajno nježne i zabavne. Cijeli je serijal objavljen u biblioteci Čitaj knjigu.

Poklonstvo kraljeva (The Gift of the Magi), O. Henry

Majstor kratke priče preveden i kod nas, ali i dalje nedovoljno čitan, O. Henry poznat je po neobičnim preokretima, po svojim “pričama s kvakom”. Jedna je od njih zaista slavna, božićna, “Poklonstvo kraljeva”.

Mladi bračni par Della i Jim žive u velikom gradu i jedva krpaju kraj s krajem. Kako se približava Božić Della strašno želi svom voljenom i vrijednom mužu darovati nešto lijep - lanac za njegov prekrasan sat. Ali uspjela je uštedjeti samo dolar i 87 centi, a za lanac joj treba najmanje 20ak dolara..
"Nikada nisam zaboravila poruku priče" rekla je jedna književnica,"pokazala mi je ironiju i taj preokret na kraju priče usjekao mi se u pamet." O. Henry je genijalan pisac, izuzetno cijenjen i utjecajan u svijetu, pa posegniite za njegoviim (Zimzelenim) pričama i uvjerite se sami. Ova priča svakako spada u božićnu čaroliju.

Pisma Djeda Božićnjaka, Letters From Father Christmas, J. R. R. Tolkien

I ova je knjiga odavno klasik. U mom su domu 30ak godina, doduše na engleskom, pa onda Algoritmovom hrvatskom izdanju. Naprosto je neodoljiva. Zbirka je to pisama koja su u Tolkienov dom stizala svakog Božića. Napisao ih je i ilustrirao između 1920. i 1943. za svoju djecu sam Tolkien kako bi ih zabavio svakog Božića. Od 1920. kada je Tolkienov najstariji sin imao tri godine, svakog Božića tata Tolkien bi napisao pismo koje je stiglo, kako se i šika, u omotnici, s markom Sjevernog pola... sve je dizajnirao Tolkien. Bila je to prava obiteljska čarolija.

Knjiga je objavljena 2. rujna 1976. na treću godišnjicu Tolkienove smrti. Baillie Tolkien, druga žena najmlađeg sina Christophera uredila je knjigu koju je kritika toplo primila, a obožavatelji Tolkienova djela su sugerirali da su elementi priča inspirirali dijelove "Gospodara prstenova". Priče je "ispričao" kao niz pisama koje pišu ili Djed ili njegovi vilenjaci i saznajemo kakve su sve avanture i nezgode imali i oni, ali i Polarni medvjed i njegovo dvoje djece Paksua i Valkotukku. Nevolja je na pretek, a Polarni medvjed kao da je na njih pretplaćen. U pismu iz 1939. Djed Božićnjak spominje Drugi svjetski rat, a tu su i bitke Djeda Božićnjaka protiv Goblina koje su kasnije protumačene kao odraz Tolkienovih pogleda na njemačku prijetnju. Knjiga je ponovno objavljena 1999., preimenovana je u "Pisma Djeda Božićnjaka", dodano je nekoliko pisama i crteža koji nisu bili u izvornom izdanju, a jedno izdanje iz 1995. imalo je pisma i crteže u pojedinačnim omotnicama koje je trebalo pročitati onako kako su zamišljena. Sjajna kombinacija pisama, otvaranja omotnica, zabavnih priča, liijepih ilustracija... a sada dolazi u novom, ekskluzivnom izdanju.

Kako je Grinch ukrao Božić, How the Grinch stole Christmas!, Dr. Seuss

Dr. Seuss, taj američki genijalac, priču je kao knjigu objavio 1957. i u njoj zapravo kritizira komercijalizaciju Božića i blagdana. Ima tih Grincheva koji ne vole ni ljude ni Božić i danas. A ovaj je (originalni) Grinch samotno stvorenje sa srcem "dvije veličine premalim" i živi na planini s pogledom na Tkograd, Whoville. Godinama ga živciraju bučne božićne svečanosti iz sela, pa odlučuje spriječiti dolazak Božića.

"Svatko u Tkogradu silno Božić voli, osim Grincha, zlobnog bića kog ta ljubav boli.
Grinch je mrzio Božić i sve u vezi s tim, ne zna se što se dogodilo s njim.
Može biti da su mu cipele premale, ha, ili mu u glavi neke daske fale,
Ja pak mislim da istina je ta, srce mu je premalo bar za broja dva?"

Maskira se u Djeda Mraza i putuje u Whoville na sanjkama koje vuče njegov pas Max. Šuljajući se kroz dimnjak prve kuće na trgu, Grinch krade sve darove, hranu za gozbe, pa čak i božićna drvca. Prekida ga u zločinu djevojčica Cindy Lou Who ali joj slaže pa malena nije dignula uzbunu... Grinch nastavlja s krađom u nadi da će se mjestom prolomit užasi i plač kad stanovnici otkriju da nema Božića... ali dogodi se nešto sasvim (njemu) neočekivano.

Otkud ideja? Tko je Grinch? Dr. Seuss je tvrdio da je on sam bio inspiracija jer ga je 'ubijala' bolest njegove žene, a užasnula ga je komercijalizacija Božića. Zato se osjećao "vrlo grinchovski" sve dok se jedne godine, 26. prosinca, nije pogledao u ogledalo... Do 2005. knjiga je prevedena na devet jezika, uključujući latinski kao "Quomodo Invidiosulus Nomine Grinchus Christi Natalem Abrogaverit".
Tko danas ne zna priču o Grinchu, zlom biću kojem je srce premaleno? Na hrvatski je teško prevodljivog Grincha ali kao crtić, davno sinkronizirala HRT i do danas je najbolja verzija. U originalu narator je Boris Karloff koji se proslavio ulogama Frankensteina u starom Hollywoodu pa je i to bio zgodan detalj mega popularnog crtića. Posljednjih godina snimljeno je nekoliko igranih i animiranih filmova.

Božić Herculea Poirota, Hercule Poirot’s Christmas. 1938. & Avanture božićnog 'puddinga', The Adventure of the Christmas Pudding and a Selection of Entrées, Agatha Christie, 1960.

Belgijanac Poirot dobio je i božićni krimić koji je prvi put objavljen 19. prosinca 1938. Jedan je kritičar napisao kako Poirotov moćni mozak nikada nije funkcionirao briljantnije nego li u ovom blagdanskom slučaju. Multimilijunaš Simeon Lee, krhak je starac, ne baš omiljen jer je em patrijarh em tiranin koji se obogatio trgovinom dijamanata iz Južne Afrike. Poziva svoju obitelj da se kod njega okupe za Božić što svi dočekaju sumnjičavo. Simeon nije topla osoba, obitelj nije u dobrim odnosima, a tu je i ta crna ovca Harry. No starac je pozvao kćer pokojne Jennifer, svoju unuku Pilar Estravados da živi s njim, a koju nitko ne poznaje. Tu iznenađenjima nije kraj jer stiže i Stephen Farr, sin Simeonovog bivšeg partnera u poslu s rudnicima dijamanata. Simeon želi ažurirati svoju oporuku nakon Božića što izaziva pomutnju... A kad pronađu Simeona prerezanog grkljana dolazi Poirot koji mora otkriti kako je Lee ubijen u sobi koja je zaključana - iznutra. Jasno je da je riječ o osveti jer je Simeon bio škrt, hladan, varao je svoju ženu i po svijetu razasuo mnogo nezakonite djece.

Jedino izdanje Agathe Christie objavljeno u Ujedinjenom Kraljevstvu u kojem su slučajrvi Herculea Poirota i gospođice Marple, dva njezina najpoznatija detektiva su Avanture božićnog 'puddinga. Prvo je došlo zlokobno upozorenje Poirotu da ne jede pudding od šljiva...zatim su pronašli leš u škrinji. A onda i svađa koju je slučajno čuo i koja je dovela do ubojstva. Nije tu kraj. Čudan slučaj mrtvog čovjeka koji je promijenio svoj prehrambene navike i zagonetka žrtve koja je sanjala vlastito samoubojstvo. Što povezuje ovih pet zbunjujućih slučajeva? Male sive stanice monsieura Herculea Poirota! I da, jedan slučaj neumorne gospođice Marple. Ma kud ćete bolje?

"Snježna kraljica" (Snedronningen) i "Jelka", Hans Christian Andersen, 1844.

Vrag u obliku trola napravio je čarobno ogledalo koje iskrivljuje izgled svega što odražava - ne pokazuje dobre i lijepe strane ljudi i stvari, ali uvećava njihove loše i ružne strane. Sluge trola nose ogledalo po cijelom svijetu kako bi sve iskrivili, pa ga nose u nebo da se rugaju Bogu i anđelima. Dok se približavaju nebu, zrcalo padne i razbije se u milijarde komadića. Neki postaju prozorska stakla, neki naočale, a neki se zaglave u ljudskim srcima i očima, dajući im hladnu i gorku narav. U jednom mjestu s bakom živi Gerda koja priča unučici priču o Snježnoj kraljici, vladarici nad "snježnim pčelama", pahuljama koje izgledaju kao pčele. Kraljica je tamo gdje se pahulje najviše skupljaju. Njen je najbolji prijatelj dječak Kai i zajedno provode dane u igri i prijateljstvu. Jedne zime Kai ugleda Snježnu kraljicu koja ga zove da pođe s njom što ga prestraši. Ali jednog ljetnog dana krhotine zrcala uđu u Kaijevo srce i oko, on postaje okrutan i agresivan, sve i svi mu se čine lošima i ružnima. Kad dođe zima, jedino su mu lijepe pahulje, a kad svoje sanjke zakači za velike saonice, ne sluti da je to Snježna kraljica koja ga odvodi u svoj ledeni dvorac. Poljupcem ga je umrtvila i on zaboravlja i Gerdu i obitelj. Svog najboljeg prijatelja traži mala i hrabra Gerda koju ništa ne može zaustaviti da ga pronađe i odmrzne mu srce u koje se zabio komadić začaranog ogledala… Ova, najduža Andersenova priča doživjela je mnoga izdanja i uprizorenja. Popularni "Frozen" modernizirana je "Snježna kraljica", vječna priča o dobru, zlu i dubokom snijegu.

Andersen je napisao i "Jelku" (Grantræet), priču o maloj jelki koja je jako nestrpljiva i jedva čeka da napravi "velike stvari". Ne cijeni sadašnjost i zavidi velikim "sestrama" koje odrežu za Božić. Kad napokon i sama naraste dovoljno da je odsjeku i odnesu u kuću, uživa u kićenju, lampicama, svjetlosti svijeća, darovima i veselju. Uvjerena je da je to taj život o kojem je sanjala. No kad je "sruše" i kad je sluge odnesu na tavan ne shvaća što se događa: miševima prepričava priču koju je čula za Badnjak sve dok ih ne otjeraju štakori. Jelka je sama i umire, a na proljeće je u dvorištu sluge raskomadaju i spale. "Jelku" je Andersen objavio sa "Snježnom kraljicom" uoči Božića 21. prosinca 1844. u Kopenhagenu.
Druga je stvar s pričom "Djevojčica sa šibicama", za mnoge trauma iz djetinjstva i jedna od najtužnijih ikada napisanih priča. Siromašna djevojčica prodaje drvene šibice jer strogom ocu mora donijeti novac. Ima tanku odjeću, smrzava se, gladna je. Njen je život beskrajno tužan, a jedino lijepo što ima su sjećanja na baku koje više nema. Toliko je hladno da bez obzira na strah od očevih batina pali jednu po jednu šibicu ne bi li se bar malo ugrijala i pada polako u smrt. Ona zapravo ima priviđenja... Djetetu je neshvatljivo da baš nitko od ljudi koji prolaze pokraj nje žureći svojim domovima u kojima će s obiteljima provesti blagdane ne vide i ne žele pomoći djevojčici. Priča vam kida srce, ali ima snažnu poruku: razvijanje empatije, suosjećanja i da, sjetite se i onih manje sretnih, usamljenih, samih, siromašnih, pomozite im.. i ne samo za Božić kako govore stihovi pjesme Georgea Michaela, neka dobročinstvo ne bude kaput koji nosiš dva puta godišnje...

Božićna uspomena, A Christmas Memory, Truman Capote, 1956.

Vrlo traženo sjećanje Trumana Capotea o njegovom djetinjstvu u ruralnoj Alabami savršen je dar za Capoteove obožavatelje, mlade i stare. Objavljena je u magazinu "Mademoiselle" u prosincu 1956., ponovno tiskana u "Odabranim djelima Trumana Capotea" 1963. a od 1966. je samostalno izdanje. Kod nas nije prevedena, ali tko može, neka je čita u originalu.

Uglavnom autobiografska priča, iz 1930-ih godina opisuje sedmogodišnjeg Buddyja i njegovu daljnju rođakinju koja mu je i najbliskija i najbolja prijateljica. Ona je zapravo dadilja Faulk, starija sestra iz obitelji koja je Capotea čuvala od malena. Za dadilja koju su svi zvali Sook, smatralo se da ima poteškoća u razvoju jer je po njima bila 'previše otkačena i djetinjasta'. Ali Capote je kasnije napisao prijatelju kako je imao stariju rođakinju, "ženu iz moje priče 'Sjećanje na Božić', koja je bila genijalka. Bila je i topla i nježna za razliku od autoritarnih strogih rođaka i nezainteresiranih roditelja". Obitelj je vrlo siromašna, no Buddy i Sook se vesele Božiću svake godine. Štede novčiće, Buddy i njegov prijatelj skupljaju pecan orahe. Na snazi je prohibicija, ali dječaci kupuju od zastrašujućeg, ali prijateljski raspoloženog "indijanskog" krijumčara Haha Jonesa i whiskey za kolače. Sook peče kolače pa ih šalju poznanicima, ljudima koje su sreli jednom ili dvaput, ljudima koje uopće nisu upoznali, poput predsjednika Franklina D. Roosevelta. Kad je četverodnevno pečenje kolača gotovo, Sook odluči proslaviti s preostalim whiskeyem u boci. Ona i Buddy se napiju što, naravno, izazove bijes rođaka. Drugi dan Buddy s prijateljima iz šume (jedva) dovuče lijepo drvce, danima rade ukrase za drvce i darove... Na božićno jutro Sook i Buddy jedno drugome daruju zmaja, pa ih puštaju na lijepoj livadi prema kristalnom, zimskom nebu... To je njihov posljednji zajednički Božić, jer sljedeće godine Buddyja šalju u vojnu školu i iako se stalno dopisuju, jasno mu je da Sook 'pati od pustošenja starosti' i pada u demenciju...
Danas je ovo blagdanski klasik, nježna i topla priča koja grije srca. Capote je imao loše djetinjstvo, a možda su mu najljepša ljeta bila ona koje je proveo kod druge tete i igrao se sa svojom prijateljicom Harper Lee koja će napisati "Ubiti pticu rugalicu".

Orašar, Nussknacker und Mausekönig E. T. A. Orašar, Nussknacker und Mausekönig, E. T. A. Hoffmann, 1816.

Njemački (tada pruski) romantičar, pisac gotičkih strašnih priča, skladatelj, umjetnik i kritičar napisao je slavnu novelu. Omiljena božićna igračka sedmogodišnje Marie Stahlbaum, Orašar, oživljava i, nakon pobjede nad zlim Kraljem miševa u borbi, odvodi je u čarobno kraljevstvo naseljeno lutkama.

Priča je prvo objavljena u Berlinu kao dio zbirke "Kinder-Mährchen", "Dječje priče", a 1892. ruski skladatelj Pjotr Iljič Čajkovski i koreografi Marius Petipa i Lev Ivanov pretočili su u balet adaptaciju priče Alexandrea Dumasa, oca koji je Marie prekrstio u Claru. Poznat u nas kao Ščelkunčik zbog baleta u zagrebačkom HNK-u, generacijama i generacijama Zagrepčana ovo je bio dio božićnog ugođaja. Sada je zaživio kao "Orašar", a od prije nekoliko godina je postao jedan od najčešćih gradskih ukrasa.

Krojač iz Gloucestera, The Tailor of Gloucester, Beatrix Potter, 1902.

Priča o krojaču čiji rad na prsluku završavaju zahvalni miševi koje je spasio od svoje mačke temelji se na događaju iz stvarnog svijeta. Godinama je Beatrix izjavljivala da joj je to najdraža knjiga od svih koje je napisala. U ljeto 1901. pisala je priču o vjeverici (The Tale of Squirrel Nutkin), kad je u domu svoje rođakinje Caroline Hutton u Gloucestershireu vjerojatno 1897. čula prču o krojaču. Priču je završila do Božića 1901. i darovala je desetogodišnjoj Fredi Moore, kćeri njezine bivše guvernante
John Prichard (1877. – 1934.), krojač iz Gloucestera dobio je narudžbu da sašije odijelo za novog gradonačelnika. Vratio se u svoju krojačnicu u ponedjeljak ujutro i našao odijelo dovršeno, sve je bilo savršeno osim jedne rupice za gumb. Njegovi pomoćnici dovršili su kaput u noći, ali Prichard je poticao priču da su vile obavile posao i to jr ubrzo postalo lokalna legenda. Iako je Prichard bio Beatrixin suvremenik (bio je oko jedanaest godina mlađi od nje i imao je dvadesetak godina kada se 'čudo' dogodio), njen je krojač prikazan kao "mali starac s naočalama, starih iskrivljenih prstiju", a priču je prebacila u 18. stoljeće. Vrsna crtačica, Beatrix je skicirala ulicu Gloucester u kojoj se bila krojačka radnja, interijer, posuđe i namještaj. Sin Huttonovog kočijaša pozirao je kao model krojača. U Chelseaju je skicirala interijer krojačke radnje čijem će vlasniku kasnije poslati knjigu,a posjetila je i odjel kostima u muzeju South Kensington kako bi što vjernije naslikala odjeću 18. stoljeća.
Kod nje je priča malo drugačija. Siromašni krojač jedva spaja kraj s krajem, pa je presretan kad dobije narudžbu za svadbeno odijelo gradonačelnika. Pomaže mu mačak Simpkin koji sam kupuje sve što gazdi treba. Dok je mačak u 'shoppingu' (da, kod Beatrix je to normalna stvar), krojač vidi mišića kojeg je Simpkin zarobio i oslobodi ga. Krojač se razboli i ne može šivati, no na njegovo ogromno čuđenje, ujutro je odijelo sašiveno. Pomogao mu je mišić kojeg je oslobodio!
Beatrix je reklamirala knjigu među članovima obitelji i prijateljima pa poslala kopiju svom izdavaču koji je napravio brojne izmjene u tekstu i ilustracijama za izdanje. Tu, i priču o vjeverici objavio je u luksuznom izdanju uvezenim u cvjetni chintz od maćuhica. Nije da se nije prodavala, ali Beatrix je imala bolju ideju.
Dala je knjigu svom krojaču u Chelseaju, a on ju je proslijedio predstavniku trgovačkog časopisa “The Tailor & Cutter” pa je na Badnjak 1903. izašla "krojačka" recenzija: "... mislimo da je to daleko najljepša priča povezana s krojenjem koju smo ikada pročitali, a kako je puna duha mira na zemlji, dobre volje ljudima, ne sramimo se priznati da je donijela vlagu našim očima, kao i osmijeh na našem licu. Izrađena je u odabranom stilu i ilustrirana s dvadeset i sedam najljepših slika koje je moguće zamisliti." Bio je to dobar marketinški potez! Jedna je od najomiljenijih božićnih priča do danas.

Čudo u 34. ulici, Miracle on 34th Street, Valentine Davis, 1947.

Najprodavanija novela Valentinea Daviesa, danas božićni 'must' nastala je nakon što je prava za svoju priču prodao za film. Valentine je doslovno napisao priču za film 1947. i za nju dobio Oscara. Novela od 120 stranica objavljena je kad se u kinima počeo prikazivati film jer je osjetio da ima nešto zaista lijepo. Film je ovjenčan Oscarom i doživio nekoliko adaptacija.
Djevojčica Susan ne vjeruje u Djeda Božićnjaka. Ni njezina mama. A ni njihov susjed. No, čini se da Djed Božićnjak itekako postoji i da je u misiji je spajanja Susanine mame i njihovog susjeda. Postoji li ipak čudo, je li moguće ostvariti svoje skrivene želje i kakvu ulogu u svemu tome ima Božić, saznajte u klasiku za sve generacije.
Inspiracija za priču, o razočaranoj Doris, njezinoj skeptičnoj kćeri Sarah, susjedu Fredu i tajanstvenom muškarcu koji vjeruje da je pravi Djed Mraz, Kris Kringle, došla je kada je Valentine stajao u redu u velikoj robnoj kući u predbožićno vrijeme. Davies je svoju ideju priče odnio scenaristu i režiseru Georgeu Seatonu, koji je napisao scenarij i dao mu naslov "Veliko srce". Studiju 20th Century Fox scenarij se dopao, produkcija je počela u listopadu 1946., a film je dobio radni naslov "It's Only Human". U ožujku 1947. snimanje je završeno i film je krenuo u postprodukciju. Malo prije premijere film je dobio konačno ime "Čudo u 34. ulici" Razočaranu Doris Walker glumila je Maureen O'Hara, Edmund Gwenn Krisa Kringlea, a malena Natalie Wood odglumila je Susan Walker. Deveti je najinspirativniji film svih vremena po AFI listi. Druga verzija u režiji Lesa Mayfielda snimljena je 1994. Sir Richard Attenborough je Kris Kringle, Elizabeth Perkins mama Dorey Walker, Dylan McDermott susjed Bryan Bedford, a Susan tada velika dječja zvijezda Mara Wilson. Osim dva sjajna filma, ova je novela postala omiljena božićna predstava brojnih američkih kazališta. Davis je napisao niz sjajnih filmskih priča, pa ovo nije samo jedan hit. Ali je svakako božićna čarolija na papiru.

Polarni Express, The Polar Express, Chris Van Allsburg, 1985.

Knjigu za djecu o neobičnom vlaku “Polar Expressu” napisao je Chris Van Allsburg nakon što je godinama ilustrirao mnoge knjige, među njima i "Kronike iz Narnije". Danas slikovnicu smatraju klasikom, a dodatnu popularnost u svijetu dobila je nakon animiranog filma. Dječak koji je nekada obožavao Božić sada misli da je to bez veze, da je to za male bebe. A onda jedne noći čuje zviždaljku i otkrije da vlak, 'Polar Express', čeka upravo - njega. Vlak je krcat slatkišima, mnogo je djece u pidžamama, koja više-manje vjeruju u Božić, a tu je i kondukter koji Dječaku objasni kako "vidjeti znači vjerovati", ali da "ponekad najstvarnije stvari na svijetu nisu one koje vidimo…". Na kraju priče čarobna je rečenica. Posebno zvono koje je najdragocjeniji dar koji je Dječak dobio (a zašto pročitajte sami) čuju samo on i njegova sestra Sarah - odrasli ga ne čuju: "Jednom su skoro svi moji prijatelji mogli čuti zvono, ali, kako su godine prolazile za mnoge od njih je utihnulo. Čak je i Sarah otkrila jednoga Božića da više ne čuje taj sladak zvuk zvona. Iako sam i ja odrastao, zvono i dalje za mene zvoni, kao što zvoni za sve koji iskreno vjeruju…"
Knjiga je djelomično smještena u Grand Rapids, Michigan, Chrisov rodni grad, a djelomično je inspirirana njegovim sjećanjima na posjete robnim kućama Herpolsheimer i Wurzburg. Na premijeri filma, Van Allsburg je rekao da je Pere Marquette 1225, Berkshire parna lokomotiva klase N1 2-8-4, sada u vlasništvu Steam Railroading Instituta u Owossu, Michigan, bila inspiracija za priču: igrao se na njoj kao dijete kada je vlak bio izložen i bio je inspiriran brojem 1225, koji je za njega bio 12/25 – Božić. Za izradu filma motora korišten je pravi '1225', visok je četrnaest i pol stopa, dugačak 101 stopu i težak 400 tona. To je jedna od najvećih parnih lokomotiva koje rade u Sjedinjenim Državama.

Ne možemo ne spomenuti ni "Predbožićna noćna mora " Tima Burtona koja je tiskana i kao knjiga, a po crtiću koji je "burtonovski" otkačen, mračan i s lijepom porukom. Jack Skellington je kralj "Halloween Towna". Dosadila mu je ista godišnja rutina i želi isprobati nešto novo. Dok luta šumom sljedećeg jutra, naiđe na nekoliko stabala s vratima, koja vode u druge svjetove s temom blagdana: Božić, Uskrs, Dan zahvalnosti, Dan neovisnosti, Valentinovo i Dan sv. Patrika. Posrće kroz vrata koja vode u Božićni grad, čije su svijetle boje i vesela atmosfera u oštrom kontrastu s pogrebnim gradom za "Noć vještica", i brzo se zaljubi u novi i uzbudljivi praznik. Odlučan je preuzeti Božić nesvjestan značenja što dovodi do niza problema...

Noć prije Božića, Noch pered Rozhdestvom, Nikolaj V. Gogolj, 1832.

Nikolaj Gogolj napisao je 1831. priču o dobru i zlu, o kovaču koji se bori s vragom kako bi osvojio srce prelijepe žene. Prva je to priča u drugom tomu zbirke "Večeri u zaselku kraj Dikanjke". Na žalost, u nas je manje poznata. Dikanjke su utonule u snijeg, sve je miro i tiho, preko noćnog neba leti vještica, a vrag ukrade mjesec. Prvo se igra s njim na nebu što nitko u selu ne primjećuje, a kako je Badnjak, on može slobodno šetati i mučiti ljude kako mu se prohtije. Odluči se osvetiti seoskom kovaču Vakuli koji u crkvi slika vjerske umjetnine. U selu živi i Kozak Choub čiju prelijepu kći Oksanu vole svi mladići, ali i Vakule. Kad Choub sa svojim bratićem Panasom odlazi na zabavu kod kneza, primijeti da Mjeseca nema na nebu. Vakula pokušava pridobiti Oksanu koja misli da je njegova majka, Solokha, vještica pa nije oduševljena ovim proscem. Choub i bratić upadnu u snježnu oluju koju je započeo vrag i izgube se... A Vakula ne odustaje od Ozane i prijeti da će, odbije li ga, ubiti. Stvari se zakompliciraju, tu je nekoliko vreća, mnogo muškaraca, zbrke, malo straha, krađa caričinih cipelica, vrag... i pobjeda dobrog nad zlim.

Grisham koji je specijaliziran za trilere napisao je i zabavan roman "Preskakanje Božića", Skipping Christmas, John Grisham, 2001. Zamislite godinu bez Božića. Nema gužvi, trčanje za darovima, zamornih shoppinga, manje dragih članova obitelji, nema dosadnih i pijanih zabava, nema prejedanja, stajanja u kolonama, nema darova koje jedva čekate proslijediti... Zato Luther i Nora Krank odluče da će, samo ove godine, preskočiti Božić. U nedjelju nakon Dana zahvalnosti, voze svoju kćer Blair u zračnu luku jer ona na godinu dana ide u misiju Mirovnih snaga u Peru. Vidjevši gužvu na aerodromu, Lutherova antipatija prema božićnim tradicijama sve je veća, a ne pomaže ni što ga Nora pošalje u trgovinu. Kad izračuna da ih je prošli Božić koštao 6000 USD-a, ima ideju – on i Nora ovog Božića idu na krstarenje i nema ukrašavanja kuće, kuhanja, pečenja, darova, gužve i strke. Što dulje o tome razmišljaju i Nori se ideja sve više sviđa. Neće robovati za štednjakom. Super, dogovoreno! .Ali... ali njihovi susjedi u ulici Hemlock oštro su protiv te ideje – ne ukrase li Krankovi svoju kuću, kvart neće osvojiti toliko željenu nagradu za najbolje uređen blok u susjedstvu. Kreće pritisak susjeda, ali i zajednice i to je tek početak lančanih događaja... a onda se javi Bair s vijestima... O da, preskakanje Božića nosi posljedice.

Mnogo je knjiga s božićnim štihom, slikovnica, ljubića, romana... što ćete vi čitati ovih blagdana? Možda neki "zimski klasik"?

U "Ratu i miru" Nikolaj i Sonja pripremaju pantomimu za Božić i toliko su zadovoljni svojim kostimima da odluče posjetiti Miljukove koji žive nedaleko njih. Odlaze u noć punu zvijezda, mraza i tišine. Nikolaj udahne "eliksir vječne mladosti i sreće" – i zaljubi se u Sonju. On je u ženskoj odjeći, a kosa mu je razbarušena. Sonja je odjevena kao muškarac, no to nije bilo, piše Tolstoj, zastrašujuće. Trenutak nije mogao biti šarmantniji. "Spustio je cjelov na njezine usne koje su okruživali brkovi, a mirisale su na spaljeno pluto. Za "Anu Karenjinu" pak možemo reći kako su sporedni likovi snijeg, zima i hladnoća.

Na godišnjem balu kod gospođica Morkans glavni junak Gabriel Conroy sa ženom Gretom dolazi na večeru te sluškinji Lily daje savjet nakon što je sirotu ženu doveo do ruba bijesa ispitujući je o njezinim izgledima za udaju. Ona mu kaže kako su muškarci raspoloživi za udaju svi odreda jadnici.
"Božićno vrijeme! Božićno vrijeme!" uzvikne Gabriel kako bi prikrio svoju nelagodu utiskujući joj novac u ruku. Kasnije će Gabriel morati navoditi pijance, razgovarati o galošama, izrezati gusku.. Priča opisuje božićnu večeru koju priređuju njegove dvije tete, "stare cure" Kate i Julia uz pomoć mlade nećakinje Mary Jane. Na večeri se okupljaju rođaci i prijatelji. No kako u Irskoj nikada ništa nije jednostavno pa ono što počinje kao dolazak poznatih lica, otresanje snijega s čizama, “ovakav snijeg već 30 godina nije viđen u Dublinu", zveketom čaša i delicijama i ugodno druženje završi kao mjesto na kojem izlaze na vidjelo i mnoge tajne, nevolje, kosturi u ormaru i sjećanja na davno izgubljene ljubavi… Mrtvi, (The Dead), Jamesa Joycea najbožićnija je priča u književnosti, posljednja priča u "Dublincima". Prikaz je to Irske kakva bi bila, mislio je Joyce, njemu i oko njega da je u njoj ostao. Možda bi bio profesor na dublinskom sveučilištu i imao sretan buržoaski život s ljupkom ženicom. Ovako je za stol smjestio obitelj koja dolazi na večeru dobro raspoložena, no kako tu nema prave bliskosti, ljubavi, a ni dobre volje, kroz stranice se prospu sve stare svađe, kajanja, zamjerke i.. znate kako to već ide. Na kraju priče snijeg nježno pada na ulice Dublina. "Opet je počelo sniježiti. Gledao je sanjivim pogledom pahulje, srebrne i tamne kako padaju ukoso od ulične svjetiljke. Vrijeme je da krene na svoj put prema zapadu. Da, novine su bile u pravu: snijeg je pao na cijelu Irsku. Padao je na sve dijelove mračne ravnice, na ogoljela brda bez drveća, padao meko u mračne valove Shannona. Padao je i na svaki dio usamljenog crkvenog groblja na brijegu gdje je počivao Michael Furey. Padao je i debelim slojem prekrio naherene križeve i nadgrobne spomenike, željezna koplja na malim vratima, jalovo trnje. Njegova se duša polako spuštala i čuo je kako snijeg slabije pada kroz svemir i jedva pada.. na sve žive i mrtve."

A Kronike iz Narnije? Samo je C. S. Lewis mogao opisati zemlju zarobljenu u led i oduševljavati generacije i generacije. "Lav, vještica i ormar" jedna su od najdražih dječjih "zimskih" knjiga. Malena Lucy Pevensie ni u najluđim snovima nije mogla naslutiti kako će završiti igra skrivača u kući ekscentričnog profesora Kirkea u koju je, s braćom i sestrom, iz Londona doselila bježeći pred nacističkim bombama. Otvorila je vrata ormara koji joj se činio kao odlično skrovište ne znajući da je to portal u jedan neobičan svijet. Čarobna zemlja Narnia ima neobične stanovnike, pa Lucy odmah sretne gospodina Tumnusa - fauna, a tu su i kentauri, vještice, životinje koje govore, veličanstveni Aslan pa čak i sveti Nikola (Djed Mraz). I ostalih je čudesa NarniJa puna, no svi oni žive okovani u vječnoj zimi. Lewisova Snježna kraljica u obliku okrutne Jadis, Bijele vještice, rahatlokum namami malog Edmunda koji izdaje najbliže i pokrene lavinu događanja. Čarobna, zimska i najpopularnija knjiga iz sedmoknjižja Kronika svakako je "Lav, vještica i ormar". Narnija je idilično mjesto za slavljenje Božića. Za one malene i hrabre.

Nemojte zaboraviti ni Zagorkinu "Gričku vješticu" koja uskoro stiže u novom izdanju. U "Malleus maleficarum" Nera Vojkffy i njezin ljubljeni Siniša moraju bježati iz Zagreba: Nera je optužena da je vještica i prijeti joj zatvor i sigurna lomača. Zato usred zime, oko Božića, bježe iz hladnog i bijelim pokrivačem omotanog Zagreba i sakriju se na Sljemenu, u drvenoj kolibi. Sretni su što imaju hrane, jedno drugo i kolibu u planini pa se sve čini idiličnim iako je tamo vani jedan okrutan svijet koji vreba…

A onda su tu i "Orkanski visovi" vječni klasik Emily Brontë. Catherine se potpuno opravila od ozlijede članka i vraća se na imanje na kojem su već pripreme za Božić u zamahu. Heathcliff se skriva od svoje prijateljice pa od Nelly, koja nam priča pripovijest o ljubavi i izdaji, mržnji i osveti saznajemo kako joj je to božićno ozračje dotaklo sjećanje, ali i srce: "Povukla sam se. Osjetila sam bogat miris vrućih začina i divila se sjajnom kuhinjskom posuđu, ispoliranom satu ukrašenom božikovinom, srebrnim šalicama poredanima na pladnju koje samo čekaju da u njih uliju kuhano vino za večeru; a iznad svega... izribani i dobro obrisani pod. U sebi sam pljeskala svakom predmetu, a onda sam se sjetila kako je stari Earnshaw dolazio kad je sve bilo sređeno i nazvao me “dragom curom”, a u šaku mi utisnuo šiling.. i onda sam pomislila na njegovu naklonost prema Heathcliffu i strahu da će dječaka zanemariti kad on umre, što me, naravno, dovelo do razmatranja situacije tog sirotog dječaka danas i umjesto pjesme, u grlu mi je zapeo plač. Uskoro mi je sinulo, zapravo pogodilo, da bi bilo više smisla pokušati ispraviti neke nepravde nego li prolijevati suze nad njima: ustala sam i otišla u dvorište da potražim Heathcliffa."

Najzimskiji je slavni roman Borisa Pasternaka "Doktor Živago"

Netipično božićni roman, ali veliki klasik koji će vas uvesti u snježne krajolike kakvima bi nalik voljeli bismo, trebali postati i naši, svakako je "Dr. Živago", mnogima poznatiji kao film. Ruski roman koji vrijedi vaše pažnje prati dr. Jurija Živaga, zaljubljivog, dobroćudnog mladića, otmjenih manira koje se ne uklapaju u revoluciju na čijem se pragu nalazi Rusija. Radi kao liječnik, ali je i vrlo romantičan pjesnik i rastrgan između osjećaja prema Lari i svojoj ženi Tanji. S aspekta praznične atmosfere zanimljivi su famozni opisi nepregledne ruske zimske čarolije, kao i božićno slavlje kojem Jurij prisustvuje u trećem dijelu knjige. Iako sama zabava ne završava praznično, u opisima koji tome prethode možemo mnogo naučiti o ruskim božićnim običajima. Poznajete li velikog ljubitelja ruskih klasika, ovo je idealan božićni dar.

Slikovnice? Mnogo ih je i teško je izdvojiti samo jednu, ili dvije. Evo nekoliko ideja... Hit je božićna slikovnica J. K. Rowling.