A što su radili prije nego su postali - pisci?

Roditelji nerijetko imaju ideju što bi njihova djeca trebala raditi u životu. Pravnici ili liječnici žele da se posao nastavi, no ponekad se sudbina i(li) talent, interes djeteta ispriječi.
Obitelj Stevenson je bila poznata po - svjetionicima. Robert Stevenson škotski inženjer, izgradio je mnogo svjetionika i mostova pa se očekivalo se da taj posao nastave i naredne generacije, na primjer njegov sin i unuk. Ali unuk Robert Louis nije želio svjetionike. Od malena je imao problema sa zdravljem pa je često izostajao iz škole, imao je privatne učitelje, uspio se upisati na sveučilište u Edinburghu da studira za inženjera za što nije pokazivao baš nikakav entuzijazam. Naginjao je umjetnosti, ali svake godine za vrijeme praznika, putovao je s ocem u preglede danas slavnih svjetionika. Doduše, više je uživao u putovanjima zbog inspiracije. Napokon je ocu priznao 1871. da želi pisati i tata inženjer, iako razočaran bio je "čudesno pomiren" s izborom zanimanja svog sina. Ipak, kako bi mu osigurali kakvu takvu sigurnost, dogovoreno je da mladi Robert uči pravo (opet na u Edinburghu) i da bude pozvan u škotsku odvjetničku komoru... Naravno, na kraju je postao je pisac - i to kakav!

Tako je bilo i s Dostojevskim.

Po želji roditelja Fjodor je morao na vojno-inženjerski institut u Sankt Peterburg. Nije mu padalo na pamet biti u vojsci, ali se ipak zaposlio kao inženjer. U slobodno vrijeme prevodio s francuskog i - pisao.

Vodič Steinbeck

John Steinbeck je radio kao turistički vodič i bio čuvar u ribljem mrijestilištu na jezeru Tahoe. Tada je 1928. upoznao svoju prvu žemu Carol Henning. Par se vjenčao i pokrenuo posao proizvodnje gipsanih lutki. Kad je posao propao, Steinbeckovi su roditelji financijski podržali koliko su mogli dok se John pokušavao etablirati kao pisac. 

Doktor Doyle

Iako svijet pamti (i obožava) Arthura Conana Doylea zbog njegovih detektivskih priča o Sherlocku Holmesu, po zanimanju je bio liječnik, kirurg, pa oftalmolog s privatnom ordinacijom. Od 1876. do 1881. Doyle je studirao što je želio - medicinu na fakultetu Sveučilišta u Edinburgh, proveo neko vrijeme u Astonu (danas dio Birminghama) i nekim gradićima, studirao i praktičnu botaniku u Kraljevskom botaničkom vrtu u Edinburghu. Još dok je studirao počeo je pisati kratke priče, a 20. rujna 1879. objavio je svoj prvi akademski članak, "Gelsemium kao otrov" u British Medical Journalu. Tu je studiju "The Daily Telegraph" smatrao potencijalno korisnom u istrazi ubojstava u 21. stoljeću. Doyle je stažirao kao liječnik na grenlandskom kitolovcu Hope of Peterhead 1880., pa 1881. diplomirao medicinu i magistrirao kirurgiju u Edinburghu, bio brodski kirurg na brodu SS Mayumba za putovanja prema zapadnoafričkoj obali i završio doktorat medicine (napredni stupanj izvan osnovne medicinske kvalifikacije u Ujedinjenom Kraljevstvu) s disertacijom o tabes dorsalis, kasnoj posljedici neliječenoga sifilisa 1885. S bivšim se kolegom Georgeom Turnavineom Buddom udružio 1882. i zajedno su otvorili liječničku ordinaciju u Plymouthu, ali se nisu dobro slagali pa je Doyle otišao kako bi osnovao svoju praksu. U Portsmouthu je u lipnju 1882. s manje od £10 (današnjih oko 1100 funta) na svoje ime otvorio liječničku praksu. Dok je čekao pacijente, Doyle se vratio pisanju fikcije. Ali nije želio objesiti bijelu kutu o klin pa je 1891. počeo studij oftalmologije u Beču naon što je studirao u očnoj bolnici Portsmouth, a sve ne bi li se kvalificirao za obavljanje očnih testova i prepisivanje naočala. Beč mu je predložio prijatelj Vernon Morris kao mjesto gdje bi proveo šest mjeseci i obučavao se za očnog kirurga, potencijalno unosniji posao. Ali Doyleu je bilo preteško razumjeti njemačke medicinske izraze koji su se koristili na predavanjima, pa je ubrzo napustio studij i ostatak se svog dvomjesečnog boravka u Beču bavio drugim aktivnostima, poput klizanja na ledu sa ženom Louisom i ispijanjem pića s Brinsleyjem Richardsom iz londonskog "Timesa". Nakon posjeta Veneciji i Milanu, proveo je nekoliko dana u Parizu promatrajući Edmunda Landolta, stručnjaka za očne bolesti. Tri mjeseca nakon odlaska u Beč, Doyle se vratio u London i otvorio mali ured i sobu za savjetovanje, no nije imao pacijenata. Njegovi napori kao oftalmologa bili su neuspješni. Počeo je pisati i izmislio jednog detektiva koji je danas ikona krimića i kulturna ikona. Imao je Doyle i jednu veliku strast – stvarno je volio je sport – igrao je nogomet (golman); cricket je igrao s A. A. Milneom, J. M. Barriejem i P.G. Woodehouseom, osnovao je streljački klub 1900. i izgradio streljanu, a 1901. je bio jedan od trojice sudaca na prvom velikom natjecanju u bodybuildingu. Amaterski se bavio boksom, volio golf, a u englesko je prvenstvo 1913. ušao kao dobar biljarist. Kad je živio u Švicarskoj počeo se zanimati za tada nepoznati lokalni sport – skijanje i o tome napisao članak koji je popularizirao i Švicarsku i skijanje. Da, "kriv" je i skijanje i za Sherlocka.

Tjelohranitelj

Engleski pisac, humorist i scenarist Douglas Adams najpoznatiji je po "Vodiču kroz galaksiju za autostopere" izvorno radijskoj komediji BBC-ja iz 1978. "Vodič" se razvio u "trilogiju" od pet knjiga koje su za njegova života prodane u više od 15 milijuna primjeraka. Nastala je i televizijska serija, nekoliko kazališnih predstava, stripovi, video igrice i igrani film. Adams je napisao još knjiga, bio koscenarist ", napisao je dvije priče za kultnu televizijsku seriju "Doctor Who", bio je koscenarist "City of Death" i urednik scenarija za njezinu sedamnaestu sezonu, koautor skeča "Patient Abuse" za posljednju epizodu kultnog "Letećeg cirkusa Montyja Pythona".

Bio je zagovornik zaštite okoliša i očuvanja, zaljubljenik u brze automobile, tehnološke inovacije i Apple Macintosh, ali jedan od prvih poslova Douglasa Adamsa bio je tjelohranitelj i to katarske obitelji naftnih tajkuna. Radio je i kao čistač kokošinjca. Ideju za "Vodič kroz galaksiju za autostopere" dobio je kada je ležao pijan na polju u Innsbrucku u Austriji ranih 1970-ih. 

Salinger - klaonice i zabava

Otac pisca J. D. Salingera je trgovao je košer sirom. Kad je obitelj preselila sa zapadnog Manhattana u Park Avenue, upisao je McBurney School, privatnu školu i imao problema s uklapanjem u novo društvo. Na kraju se nekako uklopio i vodio mačevalački tim, pisao za školske novine i nastupao u predstavama. Iako je Jerome bio talentiran za glumu, njegov se otac protivio ideji da mu sin postane glumac, pa su ga silom upisali na vojnu akademiju Valley Forge u Wayneu, Pennsylvania. Salinger je počeo pisati priče "ispod pokrivača noću, uz pomoć svjetiljke", bio književni urednik razrednog godišnjaka, sudjelovao u Glee Clubu, Zrakoplovnom klubu, Francuskom i Klubu dočasnika. Diplomirao je, počeo studirati, razmišljao o studiju, ali je odustao. Otac ga je potaknuo da nauči nešto o poslu s uvozom mesa, pa je Jerome otišao raditi u tvrtku u Beču i Bydgoszczu u Poljskoj. Začudo, dobrovoljno, ali su mu se klaonice toliko zgadile da je čvrsto odlučio suprotstaviti se ocu i - mesu. Napustio je Austriju mjesec dana prije Anschlussa. U jesen je krenuo na Ursinus College u Collegevilleu, Pennsylvania, i odustao nakon jednog semestra. Onda je pohađao Školu općih studija Sveučilišta Columbia na Manhattanu i satove pisanja kod Whita Burnetta, dugogodišnjeg urednika časopisa Story. prema kojem se, Salinger istaknuo tek nekoliko tjedana prije kraja drugog semestra, kada je "iznenada oživio" i dovršio tri priče... Salinger je 1942. počeo izlaziti s Oonom O'Neill, kćeri dramaturga Eugenea O'Neilla, ali je njihova veza završila je kada je Oona počela viđati Charlieja Chaplina, za kojeg se i udala i Salingeru i svom ocu slomila srce. Krajem 1941. Salinger je kratko radio  kao direktor zabave na švedskom luksuznom brodu za krstarenje Swedish America Line M.S, Kungsholm (izgrađenim 1928.) po Karibima. Možda čak i kao izvođač. Napisao je nekoliko kratkih priča s Kungsholmom ili "linerom" kao mjestom radnje, a službena web stranica Swedish American Line dokumentira Salingerov položaj zaposlenika na brodu. Izdržao je doduše samo jedno krstarenje.

Husar Ljermontov

Mihail Jurjevič Ljermontov je 1830. upisao studije Univerziteta u Moskvi i prvo bio dobar student, ali se ubrzo pokazala njegova teška narav. Svađao se s profesorima koji su ga za kaznu rušili i rušili, pa je na kraju poprilično ogorčen napustio studij. Ušao je u gardijsku vojnu akademiju u Petrogradu. Kad je završio vojnu školu dobio je zvanje konjičkog zastavnika husarskog puka. Postat će najvažniji ruski pjesnik nakon smrti Aleksandra Puškina i najveća figura ruskog romantizma.

Kerouac - na putu

Jack Kerouac je stvarno bio "na putu". Engleski je naučio sa šest godina, jer je odrastao u domu francuskih Kanađana. Biio je odličan sportaš i dobio stipendiju za studiranje, ali je od fakulteta odustao. Za vrijeme Drugog svjetskog rata bio je u američkoj mornarici, a 1943. u pričuvi mornarice  i odslužio osam dana aktivne službe u mornarici prije nego što se razbolio. Prema medicinskom nalazu, Kerouac je rekao kako je tražio aspirin za glavobolje, ali su mu dijagnosticirali praecox demenciju. Medicinski istražitelj izvijestio je da je Kerouacova vojna prilagodba bila loša i dva dana kasnije časno je otpušten na temelju psihijatrijskih razloga da je bio "indiferentnog karaktera" s dijagnozom "shizoidne osobnosti". Radio je sve i sva, lutao Amerikom i Meksikom, radio na građevini i na benzinskoj postaji, kao vatrogasni stražar, berač pamuka, perač suđa, mornar, željeznički kočničar i noćni čuvar... i pisao.

Apotekarica Agatha

Prva dama krimića Agatha Christie radila je kao pomoćnica u apoteci u bolnici Crvenog križa u Torquayu, Engleska i to nakon dvije godine neplaćenog rada za Odred dobrovoljne pomoći. Kao kvalificirana pomoćnica ljekarnika primala je godišnju plaću od 16 funti (danas oko 800 funti) do kraja rata. Za Prvog svjetskog rata njegovala je i ranjenike u vojnoj bolnici u Devonu.

Izrabljivanje u djetinjstvu

Charles Dickens je sjajno opisao život siromašnih, osobito djece. Znao je o čemu piše. Morao je, naime, kao dijete raditi da bi obitelj imala što za jesti dok je otac zbog dugova bio u zatvoru. Tako je malen Charles radio s 12 godina u tvornici laštila po deset sati dnevno, lijepeći etikete na posude s laštilom za čizme. Kasnije je našao bolji posao i radio kao novinar i kao pomoćnik u jednoj advokatskoj kancelariji. Na svojoj koži osjetio je nepravednost sustava koji je koristio djecu kao radnike, a prvi dan na poslu upoznao je dječaka koji mu je pokazao što i kako treba raditi. Dječakovo je ime bilo Bob Fagin.

Ako nestane struje, zovite Faulknera?

William Faulkner je velikan svjetske književnosti, no do statusa sjajnog pisca došao je radeći i kao poštar i kao noćni nadzornik u elektrani. Iako se želio boriti u ratu odbili su ga na regrutaciji zbog niskog rasta (165 cm) pa je u srpnju 1918. uspio ući u britansko ratno zrakoplovstvo (RAF). No, do kraja rata je u Torontu polazio teorijsku nastavu u pilotskoj školi. Ratnije iskusio, ali je dobio status veterana, po se vratio studiranju u Oxford, iako nije završio srednju školu. Slušao predavanja iz engleske, francuske i španjolske književnosti na sveučilištu Mississippi od 1919 do 1920. i -prekinuo studij. Otišao je u New York i prvo radio u knjižari, pa u Oxfordu, vodio poštu Sveučilišta, a onda krajem 1920-ih bio nadzornik u sveučilišnoj električnoj centrali.

Straaašni domar

Stephen King jednako kralj horora, zar ne? King je upisao Sveučilište Maine 1966., diplomirao engleski jezik 1970. i dobio solidno ohrabrenje od dvojice profesora, Edwarda Holmesa i Burtona Hatlena - stipendije koje je King kasnije dodijelio nazvane su u Holmesovu čast. Te godine je postao tata i radio razne poslove kako bi platio svoje studije i privredio za obitelj. Radio je kao domar u jednoj srednjoj školi, kao službenik na benzinskoj postaji i u industrijskoj praonici rublja.

Služba na dvoru

Aleksandar Sergejevič Puškin ima važnu ulogu u svjetskoj i naročito ruskoj književnosti. Utemeljitelj je ruskog jezika, među prvima je u Rusiji počeo pisati narodnim jezikom i distancirao se od, tada u zapadnoj Europi popularnog, romantizma. Podrijetlom je bio iz stare dvorske plemićke obitelji, odgojen je u elitnome Carsko selskom liceju, ali bio je buntovan pa je kao nepodobni intelektualac bio prognan 1820. na jug Rusije (Kišinjev, Odesa). Od 1824. živio je pod nadzorom na imanju Mihajlovsko. Nakon pobune dekabrista 1825., voljom Nikole I. bio je primljen u carsku službu. Povremeno je boravio na ladanju, a u Sankt Peterburgu proučavao povijest pismohrane, te 1833. postao carski komornik. Da, bio je državni i dvorski službenik.

Nesuđeni pravnik

John Grisham je sinonim za dobre sudske trilere. Neki su pisci znali da žele pisati od malena, no on je kao dijete želio biti igrač bejzbola. Od tog je sna odustao s 18 godina nakon utakmice u kojoj je bacač naciljao lopticu u njega nanijevši mladom Grishamu ozbiljnu povredu. Iako njegovi roditelji nisu imali formalno obrazovanje, majka ga je poticala da čita i priprema se za koledž. Kao tinejdžer počeo je raditi u rasadniku biljaka i zalijevao grmlje za dolar po satu. Bio je dobar, pa su ga unaprijedili u "osobu ograde" za 1,50 dolara na sat. Sa 16 godina Grisham se zaposlio kod vodoinstalatera, ali kaže da "nikada nije crpio inspiraciju iz tog bijednog posla". Preko jednog od očevih kontakata, uspio je pronaći posao u ekipi za asfaltiranje autocesta u Mississippiju kad je imao 17 godina. Ali jedan ga je nesretni događaj "ozbiljno" potaknuo da se primi knjige. Među ekipom je izbila tučnjava s pucnjavom, zbog čega je John otrčao do obližnjeg toaleta kako bi pronašao spas. Izašao je tek nakon što je policija privela počinitelje. Do kuće je stopirao i počeo razmišljati o fakultetu. Radio je i kao prodavač na odjelu muškog donjeg rublja robne kuće, što je opisao kao "ponižavajuće" i kad je već je bio na pola studija. Pohađao je Northwest Mississippi Community College u Senatobi, Mississippiju, pa Delta State University u Clevelandu - tri je puta mijenjao fakultete prije nego što je diplomirao. Diplomu je primio 1977., kao diplomirani inženjer računovodstva. Kasnije je upisao Pravni fakultet Sveučilišta Mississippi s idejom da postane porezni odvjetnik, ali ubrzo je bio svladan "složenošću i ludošću" tog posla, i vratio se u svoj rodni grad kao – tužitelj u građanskim parnicama. Da, diplomirao je 1981., ali onda napustio pravo. Neko je vrijeme sudjelovao u misionarskom radu u Brazilu, pod Prvom baptističkom crkvom u Oxfordu.

Jednu kartu, molim

Nelle Harper Lee bila je najmlađe od četvero djece Frances Cunningham (rođene Finch) i Amase Colemana Leeja. Srednje ime Harper, roditelji su odabrali u čast pedijatru dr. Williamu W. Harperu iz Selme, koji je spasio život njezine sestre Louise. Majka je bila domaćica, otac bivši urednik novina, poslovni čovjek i odvjetnik u državnom zakonodavstvu Alabame od 1926. do 1938. Prije nego što je tata postao odvjetnik, jednom je branio dvojicu crnaca optuženih za ubojstvo bijelog skladištara. Oba klijenta, otac i sin, obješeni su. Mamino prezime i ovaj slučaj, podsjeća li vas to na nešto? Bila je najbliža s bratom i on je bio njezin drug u igranju, a s njima se igrao i maleni Truman Capote (koji je posjećivao obitelj u Monroevilleu u ljeta od 1928. do 1934.) Opet, poznato....  Lee je voljela englesku književnost, godinu dana jw pohađala tada samo ženski koledž Huntingdon u Montgomeryju, pa se prebacila na Sveučilište Alabama u Tuscaloosi, i nekoliko godina studirala pravo. Pisala je za sveučilišne novine i humoristični časopis i na očevo veliko razočarenje, napustila studij semestar prije diplome. Bilo je još nekih očevih pokušaja da Nelle vrati pravu, no ona je 1949. preselila u New York i zaposlila se — prvo u knjižari, pa kao agentica za rezervacije zrakoplovnih karata i u slobodno vrijeme pisala. Nakon nekoliko dugih priča koje je objavila, u studenom 1956. našla je agenta. Maurice Crain postat će joj prijatelj sve do svoje smrti desetljećima kasnije. Sljedećeg mjeseca, u gradskoj kući Michaela Browna u East 50th Streetu, prijatelji su joj dali dar - jednogodišnju plaću s porukom: "Imaš jednu godinu da pišeš što god želiš. Sretan Božić!" Harper je napisala "Ubiti pticu rugalicu".

Franz Kafka je doktorirao pravo na sveučilištu Charles-Ferdinand u Pragu i zaposlio se. Radio je u praškoj ispostavi osiguravajućeg društva Assicurazioni Generali i taj posao - mrzio. Neko vrijeme je bio i suvlasnik tvornice azbesta sa šogorom. Kad je umro nije bio poznat pisac pa na njegovom nadgrobnom spomeniku piše Dr. Franz Kafka.

James Joyce je studirao medicinu, pa odustao i radio kao pjevač i pijanist. Predavao je engleski u školi stranih jezika Berlitz u Italiji i Puli. Kad se vratio krajem 1909. u Irsku  otvorio je kino u Dublinu. Posao je propao. John Galsworthy poznat po "Sagi o Forsyteima" diplomirao je pravo na Oxfordu. Napustio je odvjetničku karijeru i ušao u obiteljski posao s brodskim prijevozom. Galsworthy je putovao po svijetu i na jednom od putovanja upoznao Poljaka Conrada. A Joseph Conrad je prvo želio ploviti morima pa je bio na francuskim brodovima gdje je iz prve ruke vidio i nedozvoljenu trgovinu oružjem, i političke veze s radikalnim krugovima najviše anarhistima. Prvi se put 1878. ukrcao na brod britanske trgovačke mornarice u kojoj će provesti 16 godina! Plovio je do Srednje Amerike, morima istočne Azije, uz obale Australije... Engleski je naučio nakon dvadesete godine, i jedan je od rijetkih pisaca koji je postao majstor izražajnosti na nematerinjem jeziku – lakše se izražavao na francuskom, svom drugom jeziku. More je napustio zbog narušenog zdravlja 1894. i posvetio se književnosti - a idućih 30 godina živio je čvrsto na kopnu, na jugu Engleske.

Wunderkind Eliot

T. S. Eliot radio je u banci sa stranim klijentima Lloydu u Londonu. No prije toga se naravno školovao - pohađao je akademiju Smith, školu za dječake, učio latinski, grčki, francuski i njemački, bio od malena izvanredno nadaren za pisanje, a nakon završetka akademije, od 1906. studiraona Harvardu i diplomirao nakon tri, umjesto uobičajenih četiri godine. Bio je asistent na sveučilištu, počeo je objavljivati svoje pjesme u sveučilišnom časopisu kojem je brzo postao urednikom. Od 1910. do 1911. je živio u Parizu i na Sorboni slušao predavanja o filozofiji i jeziku, pa se vratio na Harvard i doktorirao filozofiju. Nikada mu nije bilo dosta učenja, pa je proučavao budizam, i hinduizma, indijsku kulturu, a da bi mogao čitati religijske tekstove, naučio je - sanskrt. U Londonu je radio kao učitelj i predavač na Londonskom sveučilištu, radio kao učitelj u školi Highgate, a kasnije na Kraljevskoj gimnaziji u High Wycombeu. A onda je taj nadareni čovjek 1917. prihvatio posao u banci Lloyd. Vratio se u svijet knjiga i od 1925. je radio za izdavačku kuću Faber and Gwyer (kasnije poznatiju kao Faber and Faber), postao direktor i tu ostao do mirovine.

I nisu to jedini ljudi od pera kojii su svašta radili. Jack London možda je i najpoznatiji avanturist književnosti. Kao tinejdžer se ukrcao se na škunu koja je plovila do Japana, krao je kamenice s farmi kamenica u zaljevu San Francisca i prodavao ih na tržnici u Oaklandu, a kad se njegov brod oštetio, zaposlio se u Kalifornijskoj ribarskoj patroli. Radio je u tvornici jute i elektrani ulične željeznice, pa se pridružio "Coxeyevoj vojsci", marširajući s njima i tada započeo karijeru skitnice, a onda ga je uhvatila "zlatna groznica"...  Kurt Vonnegut je nakon vojne službe u Drugom svjetskom ratu u kojoj je bio zarobljen i zatvoren u podzemnom spremištu za meso i čudom preživio savezničko bombardiranje Dresdena 1945. radio kao novinar u Sports Illustrated. Zaposlio se u PR odjelu General Electrica, napustio ga 1951. i sljedeće godine objavio svoj prvi roman. Dobro je krenulo, ali je i dalje imao niz dnevnih poslova - bio je reklamni agent, 1957. je otvorio je Saabovo predstavništvo no nije imao mnogo kupaca pa je skicirao likove za"Doručak šampiona". Radio je i kao profesor engleskog jezika u Writers’ Workshopu Sveučilišta u Iowi kada je njegov roman "Kolijevka za macu" postao bestseler 1963.  Margaret Atwood je radila u kafiću na kasi. John Steinbeck je prvo "gradio" karijeru na gradilištu u New Yorku, ali je čavle zamijenio pisaćom mašinom. William S. Burroughs je radio kao deratizator insekata, a autorica "Vampirskih kronika" Anne Rice u osiguravajućem društvu. George Orwell je 1922. se s 19 godina (rođen kao Eric Arthur Blair) prijavio u indijsku carsku policiju i bio policajac u Burmi. Cilj je bio zaštititi sigurnost oko 200 000 ljudi, a Orwell je bio poznat po svom "osjećaju za potpunu pravednost". Poslan je kući u Englesku na oporavak nakon što je obolio od denga groznice. Dao je otkaz u carskoj policiji i preselio u London kako bi nastavio karijeru pisca. Iskustva u Burmi  su inspirirala roman "Burmanski dani" i esej "Ustrijeliti slona". Twain je radio u štampariji i na rijeci o kojoj je toliko pisao, uostalom otud mu ii "Mark Twain", izraz mornara na Mississippiju koji je označavao da je voda dovoljno duboka da brod može proći... Vladimir Nabokov je već objavio nekoliko romana na ruskom prije nego što je 1940. pobjegao iz Europe u Ameriku. Na Harvardu je postao kustos zbirke leptira u Muzeju komparativne zoologije. Bio je entomolog tada nedovoljno cijenjene veličine, napisao je nekoliko opsežnih i autoritativnih radova o leptirima i moljcima, a njegova teorija o evoluciji leptira dokazana je početkom 2011. analizom DNK. A onda ga je njegova žena Vera "stisnula" da završi roman koji je pisao. "Lolitu".

SVS