Košarica
Izbornik

Zaboravljene žene pisci

Zaboravljene žene pisci

Tijekom vremena neka djela jednostavno nestanu. Sjetimo se Stefana Zweiga koji je nekada bio najprevođeniji i najprodavaniji europski autor da bi pao u zaborav i kojeg ponovo otkrivaju posljednjih nekoliko godina. Nije on jedini. Prisjetimo se i Johna Williamsa čiji je "Stoner" objavljen  1965. kad je prodano 2000 primjeraka, pa je ponovno tiskan, ali tek je 2011. nakon prijevoda na francuski postao međunarodni bestseler. A kako je s književnicama? Mnoge su zaboravljene i kod nas – imamo Dragojlu Jarnević, zaboravljenu Jagodu Truhelku, u lektirama je samo Ivana Brlić Mažuranić. Kćer Ljudevita Gaja Ljuboslava Bedeković objavljivala je članke kao i Gajeva majka Julijana. "Misterij žene" Zofke Kveder danas je malo poznato djelo. Hrvatski časopis "Domaće ognjište" imao je žensko uredništvo - pokrenule su ga učiteljice, a u 14 godina objavljivanja uređivale su ga i Truhelka, Marija Jambrišak, Milka Pogačić, Zdenka Marković i Zora Vernić. Surađivale su i Kristijana Solvegjs (tj. Gjena Vojnović), Kamila Lucerna, Ivana Hiršman, Štefa Iskra, Marija Horvat, Elza Kučera, Ida Fürst, Klotilda Cvetišić, Marija Jurić Zagorka, Adela Milčinović, Katarina Fritz, Josipa Glembay… Niste za neke nikada čuli? E o tome i pričamo… Neke su bile priznate i hvaljene, ali nećemo pronaći na policama njihova djela. Evo nekih djela iz svjetske riznice. Što im je zajedničko? Napisale su ih žene.

Iznenadna kiša, Sudden Rain, Maritta Wolff

Te 1972. godine sedmi i posljednji roman Amerikanke Maritte Wolff doslovno je stavljen na led. U naletu bijesa, proslavljena, od kritike gotovo pa obožavana i čitana autorica gurnula je svoj rukopis u hladnjak i tamo je bio posljednjih trideset godina svog života. Wolff je došla na scenu 1941. kao 22godišnjakinja s romanom "Whistle Stop: A Novel" kojeg je Sinclair Lewis prozvao "najvažnijim romanom godine. Uslijedila su četiri bestselera od pet romana koja je objavila u dva desetljeća: "Night Shift" (1942), "About Lyddy" (1943), "Back of Town" (1952), "The Big Nickelodeon" (1956), i Buttonwood (1962). Pa što se dogodilo? Wolff je prezirala publicitet. Kad je njezin izdavač inzistirao da krene na promotivnu turneju za roman "Iznenadna kiša", ona je to odbila, doslovno zamrznula rukopis i više nikada nije ni riječi napisala. Svakako dobra priča, ali ono što nam je ostalo je svojevrsna vremenska kapsula. Roman je objavljen posthumno i s velikim priznanjem. Bilježi unutarnji život i domaće običaje s kraja 1960-ih i početka 1970-ih godina, prati tri bračna para za vrijeme jednog olujnog vikenda u Los Angelesu. Uz zapanjujuće uho za dijalog i još oštrije poimanje ljudske prirode koja podsjeća na Theodora Dreisera, "Iznenadna kiša" roman je spreman za ponovno zagrijavanje i posluživanje. Prvi je put objavljen 2005., tri godine nakon njezine smrti i voljeli bismo da ga prevedu i kod nas.

Dobro ponašanje, Good Behavior, Molly Keane

Roman otvara pedesetsedmogodišnja Aroon St. Charles koja uljudno ubija svoju bolesnu majku hraneći je zečjim mousseom. Je li to hladnokrvno ubojstvo ili "dobro ponašanje"? Magija cijelog romana irske književnice Molly Keane leži u razlikama između onoga što čitatelji znaju i onoga što čitatelji misle da Aroon zna. To nije lagan pothvat, ali ga Keaneova izvodi s gracioznošću i bez napora. Aroon, "obična", neudata kći razorno okrutne Mummie i "rastresenog" Tate, živi u svojoj irskoj kući predaka koja se raspada, gdje su računi "gurnuti u ladicu tamo gdje su oduvijek išli", a životinje tretiraju s više poštovanja nego li ljude. Sluge toleriraju s prezirnom familijarnošću. Ako se Aroon ičim ponosi, to su njezini maniri i dobro ponašanje. Zna se ponašati jer bez obzira na to koliko je poniženja prisiljena trpjeti, ona mora održavati iluziju da je sve dobro. Knjiga je ispričana iz njene perspektive, a brutalne detalje svog odgoja prenosi s toliko šokantnim opisima da knjiga, slično kao i "Naše su žlice došle iz Woolwortha" (Our Spoons Came From Woolworth’s), ili nedavno "Romani Patricka Melrosea" (The Patrick Melrose Novels), crpi snagu iz šuljanja na toj tankoj liniji između košmarnog i razorno smiješnog. Izdavač je roman odbacio kao "premračan" pa Molly nije uživala u uspjehu svog jedanaestog romana (a prvog napisanog pod pravim imenom) sve do kasnih 1970-ih, kad je ušao u uži izbor za nagradu Man Booker. Keane je izgubila od "Ponoćne djece" Salmana Rushdieja pa su i roman i ona zajedno skliznuli u mrak. A napisala je, doduše pod pseudonimom, 11 romana između 1928. i 1956, nekoliko drama. To da je "Good Behaviour" objavljen 1981. pod njezinim imenom možemo zahvaliti divnoj Peggy Ashcroft koja je pročitala rukopis i nagovorila Molly da ga svakako objavi.

Netko na daljinu, Someone At A Distance, Dorothy Whipple

Nakon izuzetno popularne spisateljske karijere 1930-ih i 1940-ih godina, stigao je 1953. poput bombe iznimni posljednji roman Dorothy Whipple. "Svi su urednici sada ludi za akcijom i strašću", objasnio je njezin izdavač kad knjigu nijedan kritičar nije ocijenio. Whipple je odustala od pisanja i umrla trinaest godina kasnije, vjerujući da je njezin rad zaboravljen. Koja nepravda! Jer "Netko na daljinu" je bezvremenska priča o sustavnom uništavanju sretnog braka preljubom. Čarolija ovdje nije u tome što se događa, već u tome kako Whipple prikazuje ono što je izgubljeno. Slično kao u romanu Evana Connella "Mr. and Mrs. Bridge", svaki ponos, sram i poniženje koje obitelj podnosi možemo osjetiti kao da se to nama radi, kao osobni udarac. Njezin pedantni prikaz unutarnjeg života likova bez napora je opisan i napisan, a kad je "Netko izdaleka" ponovo objavljen 2008. Dorothy Whipple ponovo je postala slavna – zato i je iznenađujuće da je baš cijeli svijet nije upoznao. Zvali su je "Jane Austen 20. stoljeća", ali ona ima svoj glas i ponovno otkrivanje 2000-ih donijelo je njezine knjige pred čitatelje. Zasluženo!  

Mraz u svibnju, Frost in May, Antonia White

Izvučen iz vlastitog iskustva, iz njezinog djetinjstva u samostanskoj školi, ovaj je književni dragulj detaljan portret svijeta i toliko je zavodljiv koliko i zastrašujuć. Snaga romana izvorno objavljenog 1931. godine leži u detaljima i paradoksima. Nandu, devetogodišnju glavnu junakinju, njezin voljeni otac katolički obraćenik šalje u samostan Pet rana (Convent of Five Wounds). Poslušna i pametna Nanda brzo se prilagođava strogoj usklađenosti škole, ali je zauvijek obilježena zlostavljanjem koje je tamo prisiljena trpjeti. Dok čitate roman koji je prvi put objavljen 1933. polako vam postaje jasno da ovo nije knjiga o školi, ni o katoličanstvu, već o ljudskoj okrutnosti, podlosti i proračunatosti, slamanju nevinosti u ime religije. Jedna je kritičarka napisala kako je sigurno da se nešto dogodilo Antoniji u toj školi prema svim biografskim podacima i to joj je obilježilo cijeli život. To užasno iskustvo je Antoniju i opsjedalo i oštetilo, godinama joj onemogućavalo da piše, ali je na kraju našla dovoljno snage da stvori ovo malo remek-djelo. Kako je sama rekla, vraćali su se ti stari užasi koji su je godinama paralizirali, i iako je objavljivana kao književnica, uvijek je sumnjala u sebe. Ovo je i osuda i ljubavno pismo jednoj školi. Evelina, Frances Burney Prije Jane Austen bila je u svijetu književnosti Engleskinja Frances Fanny Burney kasnije poznata i kao Madame d'Arblay. Epistolaran roman "Evelina" objavljen je 1778. , drama je ispričana kroz pisma mnogih likova koji su sudjelovali u "izlasku" mlade žene u londonsko društvo. Slično kao Austenini junaci (i oni sestara Brontë nakon nje), i Evelina se uči snalaziti u složenim slojevima društva i zadobiti ljubav uglednog muškarca. Čini vam se sentimentalno? Moguće, ali vrtoglava, mračna strana georgijanskog Londona nikada nije tako spretno osvijetlila ranjivost ženske nevinosti u kulturi kojom dominiraju muškarci. Iako je Frances roman objavila anonimno kako bi izbjegla uvrede i kako ne bi osramotila oca, te zbog društva koje nije odobravalo ni da žene čitaju, a kamo li pišu romane, njezin je identitet brzo otkriven. Knjiga je dobila (ipak) zasluženi uspjeh. Nažalost, zaboravljena je, pa tako nismo (barem mi ovdje) upoznali njen dar, iako vani čitatelje iz ovog stoljeća Frances oduševljava snažno ocrtanim likovima i zabavlja satiričnim humorom.

Dobra zemlja, The Good Earth, Pearl S. Buck

Nagrade Pulitzer i Nobel (prva Amerikanka koja ga je osvojila), s tim da je Pulitzera osvojila upravo s romanom "Dobra zemlja", učinila je od Pearl Buck zvijezdu. Imala je fascinantan život, ali prvo slavljena doživjela je i da joj osporavaju vrijednost. No, u posljednje vrijeme revalorizira se njezin rad. Kad je o knjigama riječ "Dobra zemlja" i "Zmajevo sjeme" nek' su vam na popisu za čitanje. Imigracija, imperijalizam, globalni utjecaj zapadne kulture teme su koje se protežu kroz njezine knjige i uglavnom su smještene u Kini koju je Pearl jako dobro poznavala. Pisala ih je 1930-ih i gle čuda, zanimljivo ih je čitati i danas. U svoje je doba osvijestila mnoge probleme, a sada nam je jasno da se ništa nije promijenilo.

Rhoda, Ellen Gilchrist

Rhoda je crvenokosa, tvrdoglava djevojka, a u deset je godina iz pera Ellen Gilchrist ova junakinja stekla mnogo (ali ne dovoljno) poklonika. Lik Rhode Manning čitatelji su upoznali u knjizi s 14 priča "Pobjeda nad Japanom" (Victory Over Japan), koja je 1984. osvojila National Book Award. Pratimo Rhodu od njene osme do 60. godine života, detaljno saznajemo kakvo joj je bilo djetinjstvo, adolescencija, i kako Rhoda živi i raste sa svojim bratom u vrijeme Drugog svjetskog rata. Odjeci Eudore Welty i Flannery O’Connor preporuka su za djela Ellen Gilchrist čije je pisanje živo i prepuno bisera. Uz to, Rhoda nije junakinja koju ćete uvijek voljeti, ali njezina potraga za vlastitom slobodom ili barem srećom van uobičajene i zacrtane uloge kakvu je svijet namijenio ženama, zavodljivo je putovanje u koje ćete rado krenuti.

Kornjača i zec, The Tortoise and The Hare, Elizabeth Jenkins

Priča o drami koja se odvija unutar jedne obitelji i priča o ženskoj seksualnosti sredinom prošlog stoljeća tiho lomi srca. Roman detaljno opisuje brak lijepe Imogen Grosham kojoj se svi dive, i njezinog dosta starijeg muža Evelyna, uspješnog, ali čovjeka zastrašujuće prisutnosti i autoriteta. U njihov život upada Blanche Silcox, starija usidjelica, stasita i sposobna, sportski tip i tada vidimo kakva je zapravo situaciju u tom braku. Iako se čini da Imogen razumije da njezina ljepota i odanost nikad nisu u potpunosti zadovoljile njezina muža, ona, zajedno s nama koji čitamo, ne može vjerovati da bi Evelyna mogla privući Blanche. Ali, Evelyn prepoznaje Blancheinu skrivenu seksualnost, njezinu prisutnost ozbiljne žene koja bi mogla biti istinski suputnik za razliku od njegove mlade žene. Kad Imogene njezina prijateljica pita je li sigurna da zna što muškarci žele, sasvim je jasno da ne zna. Polagana erozija Imogeninog samopoštovanja kad prekasno shvati da Evelyn voli Blanche, izaziva lom. Možda je najnevjerojatnije postignuće to što nas Jenkinsova uspijeva natjerati da osjetimo da su i Evelynino nestrpljenje s vlastitom ženom, i Blancheino zadiranje u njihov brak, nekako opravdane Imogenovom sjetnom, pasivnom patnjom. Hilary Mantel je rekla kako je ovaj roman "uglađen i zavodljiv poput zdjele mlijeka". Svakako ga treba okusiti i ponovno pročitati.

The Pursuit of Love, Nancy Mitford

Engleskinje Nancy Mitford i njezine sestre imale su toliko buran život da se često zaboravi koliko je dobro Nancy pisala. A to je i tužno i šteta je jer je Nancy bila nevjerojatno duhovita, pažljivo je promatrala i vidjela svijet oko sebe, a uz to je i talentirana književnica. Pisala je o onome što je dobro poznavala i znala pa se tako ovaj roman tiče novca i klase, ali je i komedija o nekonvencionalnim ženama i ekscentričnim obiteljima. Teško je biti duhovit, ali zato imamo Nancy Mitford koja to zna s majstorskom gracioznošću.

The Conservationist, Nadine Gordimer

Revolucionarni roman Nadine Gordimer osvojio je Bookera 1974. godine, dobila je i Nobelovu nagradu, ali njezino je pisanje i dalje nekako ispod radara. Roman o bogatom Južnoafrikancu u ovom se romanu bavi praktički svime što je važno - rasizmom, seksualnošću, politikom, brakom, roditeljstvom, socijalnom nepravdom. Nije ovo ni lako ni ugodno čitati, ali to ni ne očekujete od knjige o južnoafričkom apartheidu. Međutim, osvjetljava i otvara oči, što sigurno očekujemo od izvanredne književnosti, zar ne?

Summer Will Show, Sylvia Townsend Warner

Originalno, inventivno i odvažno djelo Sylvije Townsend Warner označilo je ovu muzikologinju, pjesnikinju i spisateljicu kao jedan od najživljih glasova engleske književnosti s početka 20. stoljeća, ali ipak nije čitana. Ovaj neobuzdani avanturistički i iznenađujući roman govori o Sophiji Willoughby, mladoj Engleskinji koja svog muža dobrovoljca šalje u Pariz. Unatoč njezinim snažnim uvjerenjima i željeznom voljom, slijedi niz tragedija pa se Sophia nađe u revolucionarnom Parizu sama i napuštena sve dok ne sklopi malo vjerojatno prijateljstvo s ljubavnicom svog muža.

The Dud Avocado, Elaine Dundy

Provokativni roman o američkoj djevojci koja živi u Parizu iz 1958. godine cijelu je ideju "nevinog inozemstva" rasturio i to je prilično originalna polu-autobiografija. Dundyjeva glavna junakinja, Sally Jay Gorce, živi, voli koliko god može - zapravo dijagnosticira sebe kao "nejasnu nimfomanku". Amerikanka Dundy bila je i spisateljica i glumica iz obitelji oca koji je bio bully i majke koja je bila kćer multimilijunaša. "Drvo duda" postalo je bestseler 1958. što njezinom mužu kritičaru nije dobro sjelo. Razveli su se 1964., živjela je u New Yorku i napisala knjige o Peteru Finchu, Elvisu Presleyu i nekim gradovima, a onda preselila u London, pa se na kraju vratila u Ameriku. Pred kraj života počeli su ponovo tiskati njezine knjige, još je pisala i danas je u svijetu ponovo poznata i čitana.

So Big, Edna Ferber

Edna Ferber je genijalka, pa je tim više  nevjerojatno da njezino ime nije svima znano. "So Big" je priča o udovici koja se bori za bolji život, svoj i svog sina, a s tim je djelom nagrađena nagradom Pulitzera. Možda vam se čini da ovako prepričano u romanu nema ničeg revolucionarnog, ali Edna je roman napisala 1924. kad su žene još uvijek nosile bustle, onaj dodatak na kraju leđa da im figura izgleda u haljini lijepo po tadašnjim mjerilima, a piše o "nepristojnim temama": siromaštvu, seksizmu i važnosti obrazovanja. Osvjetljava mnoštvo važnih društvenih i političkih pitanja i to lijepo, bez propovijedanja ili prozelitizma. Pročitat ćete ovaj roman prvi put, a onda se zapitati zašto ga, dovraga, niste pročitali prije. Njezin je i "Show Boat", cijenjen musical, a romani "Cimarrion" je adaptiran za film kao i "Div" (Giant) i "Ice Palace".

Face of an Angel,  Denise Chávez

Ono što volimo kod knjiga je i što nam daju uvid u druge kulture koje nikada ne bismo imali priliku vidjeti, doživjeti, a Denise Chávez je majstorica. Potpuno nas uranja u svijet Soveide Dosamantes i njezine obitelji oživljavajući žene koje žive u kulturi mačizma u Novom Meksiku. No, to je i priča o samootkrivanju i pronalaženju svog mjesta u obitelji, kulturi i životu kao snažna, neovisna žena. Nastali roman bogat je, neočekivan i vješto, predivno napisan. Ona je Chicana, živi u državi New Mexico gdje i predaje na tamošnjem sveučilištu.

Almanac of the Dead, Leslie Marmon Silko

Roman je bio revolucionaran i kontroverzan. Istražuje krvavu i često brutalnu povijest između autohtonih Amerikanaca i dolaska Europljana, ali sa stajališta starosjedilaca. Osuđuje cjelokupnu zapadnu kulturu i predviđa njezinu eminentnu propast, a da budemo pošteni, iz perspektive ljudi koji su živjeli u svojoj zemlji, Angloamerikanci su bili prilično gadni. Ovo je priča koju je trebalo ispričati, i premda sadrži ogromnu količinu informacija i naizgled bezbroj likova ovo je sjajan tour de force. Naravno da je najbolji pripovjedač Silko, koja je iz plemena Laguna Pueblo koju su prozvali ključnom figurom tzv. Native American renesanse. Odrasla je u rezervatu s ocem koji je bio cijenjeni fotograf i majkom učiteljicom.

The Country of the Pointed Firs, Sarah Orne Jewett

Sarah Orne Jewett ne bavi se ratom, politikom ili vanjskim sukobima. Njezini suvremenici, od Rudyarda Kiplinga do Henryja Jamesa, obasuli su je hvalospjevima, jer je njezin rad tih, lijep i zaista vam dirne dušu. Roman je varljivo jednostavan - djevojčica ljetuje u primorskom gradiću. Ali, unatoč nekompliciranoj priči, duboko je introspektivan, a djevojčicu transformiraju prirodno okruženje koje oduzima dah i veze koje mijenja životnu sredinu sa svojim okolišem i stanovnicima grada. To je nevjerojatno snažna priča o buđenju, napisana na tako elegantan i suptilan način da će vas natjerati na duboke misli. Jewett je umrla 1909. nakon moždanog udara, a nakon strašne nesreće s kočijom sedam godina prije a nakon koje je bila paralizirana.

Nightwood, Djuna Barnes

Roman Djune Barnes vrstan je primjer modernističkog pisanja 20. stoljeća. Ona je bila jedna od originalnih pariških bohema, zapravo bohemica, no nekako su njezino ime i romani uglavnom zaboravljeni. No "Nightwood"se ne smije propustiti - tanak, a gust roman daleko ispred svog vremena. To je homage ljudima kojima je sve oduzeto, prognanima, ljudima koji se osjećaju kao da nikada nisu pripadali. Po obimu tanak, ali gust roman ne bi trebalo ne čitati. Smješten je u 1920-te u Parizu, a nastanjuju ga cross-dresseri, ljudi koji su se odrekli svojih domovina, sitni lopovi, lažljivci, lutalice i pozeri. Istovremeno je ovo priča o ljubavi i kronično usamljenima. Jezik je zapanjujući, a uz to je ovo i duhovit roman. Ukratko – roman ove Amerikanke je pravo otkriće.

The Bread Givers, Anzia Yezierska

Jeste li se ikad zapitali gdje su židovske spisateljice? Kao da su židovski pisci zauzeli svjetla pozornice i potisnuli žene koje su sjajno pisale. Na primjer, jeste li čuli za Anziju Yeziersku i njezin roman o odrastanju židovske imigrantice 1920-ih na Manhattanu? Otac Sare Smolinsky je rabin, krut i nepopustljiv u tumačenju vjere. Sara je žestoko neovisna i njezina strastvena borba da živi svoj život onako kako ona želi nije ništa manje inspirativna danas nego što je bila kad je roman napisan, 1925. Anzia je rođena u Poljskoj, tada dio carske Rusije, a s roditeljima je emigrirala u Ameriku kao djevojčica.

Passing, Nella Larsen

Jedna od zaboravljenih, ali najmoćnijih književnica tzv. harlemske renesanse, daje nam upečatljiv, zapanjujući roman o dvjema ženama koje su proživjele rasizam 1920-ih u New Yorku i – nezaboravan je. Najstrašnije je shvatiti, dok čitate knjigu, način na koji je rasizam utjecao i na najobrazovanije, navodno prosvijetljene ljude. Osobito u svjetlu nedavnih događaja u našem vremenu ovaj je roman relevantniji i važniji nego ikad. Nella je bila medicinska sestra i knjižničarka, a objavila je samo dva roman, "Quicksand" i "Passing", godinu za godinom.

Cranford, Elizabeth Gaskell

Elizabeth Gaskell ili Gospođa Gaskell bila je prijateljica Charlotte Brontë i zato je prva napisala biografiju najplodnije sestre Brontë. Koliko su bile dobre prijateljice, a koliko je Gaskellova shvatila kako je Charlotte spisateljica za sva vremena pa izostavila neke činjenice i danas je predmet rasprava. No, Gaskell je u svoje vrijeme bila briljantna književnica. Njeni ironični, ponekad čak i podrugljivi prikazi društvenih krutih, često smiješnih pravila, daju njezinom djelu slasnu, neočekivanu prednost, posebno u ovom romanu. Iako je biografija Charlotte daleko poznatija…

Napisala: Sandra Veić Sukreški

Pretraga

Tečaj €/kn: 7,53450 2022-12-07 07:04:58