Kad život zaista piše romane

Istina i život kakav je često, je nevjerojatniji nego li što čitamo u knjigama. Mašta je jedno, sjajno pisanje je drugo, no koliko puta su vas neki događaji očarali, zgrozili, oduševili, začudili – a možda i više kad ste shvatili da se to doista dogodilo. Onako kako filmove i serije rade po knjigama, tako su neke knjige nastale po stvarnim događajima. I dok se pokušavate sjetiti koje su to osim "Moby Dicka" albino kita koji je u 19. st. rasturio više od 20 brodova i kojeg su mornari nazvali "Mocha Dick", Mocha po južnoameričkom otoku kraj kojeg se kit prvi puta pojavio, pa je Melville i sam iskusan kitolovac napsiao 1839. čak 700 stranica romana i malo "popravio" ime, evo našeg odabira:

WINTERING: A NOVEL OF SYLVIA PLATH, Kate Moses, 2003.

O Sylviji Plath mnogo se piše desetljećima. Kod nas je manje poznata, no u svijetu su njezina poezija i njezin jedini roman "Stakleno zvono" (Bell Jar)  kultna djela. No tragedija ove mlade žene koja je okončala jednog zimskog jutra u Londonu, navela je Kate Moses da napiše roman "Wintering". Sylvijina junakinja iz "Zvona" Esther Greenwood i sama Sylvia Plath kao da su obavijene nekom misterijom. U romanu "Wintering" Mosesova opisuje posljednja dva tjedna života Sylvije Plath.

PSYCHO, Robert Bloch, 1959.

Kultni crno-bijeli film Alfreda Hitchcocka o usamljenom Normanu Batesu koji s majkom vodi svratište nije samo plod mašte. Knjiga koju je napisao Robert Bloch temelji se na stvarnom ubojici Edu Geinu. Gein je ubijao i krao tijela u Wisconsinu i nadahnuo stvaranje filmskog Normana Batesa. Film je jeziv, knjiga je jeziva, a sad znamo i da se sve to dogodilo. Brrr.

UBOJSTVO U ORIENT EXPRESSU, Murder on the Orient Express, Agatha Christie, 1934.

Agatha Christie je kraljica krimića, tu nema dvojbe. Jedno od njezinih najpopularnijih djela je svakako uz "Mišolovku" ili „"Deset malih crnaca" koji su sada poznati pod imenom "I ne osta nijedan" i "Ubojstvo u Orient Expressu". Jedan od razloga je i prvo pojavljivanje Belgijanca Herculea Poirota. Vlak koji je vozio od Europe do Orijenta ima mnogo putnika, i nisu svi bez "putra na glavi". Inspiraciju je Agatha dobila kad je odjeknula vijest o najslavnijoj otmici u to vrijeme: malenog je 20 mjesečnog sina slavnog Charlesa Lindberga, prvog čovjeka koji je preletio Atlantik 1932. netko oteo iz njegovog krevetića.  Novine su otmicu nazvale "Zločinom stoljeća", a za zločin je optužen i smaknut na električnoj stolici Bruno Hauptmann. Taj je događaj potaknuo Agathu da napiše krimić koji se događa u vlaku, kao i mećava koju je "posudila" od turskog grada Çerkezköya koja je zarobila kompoziciju šest dana u veljači 1929 (a u romanu su to Vinkovci) i njezino prvo putovanje Orient Expressom kasne 1928.

RALJE, The Jaws, Peter Benchley, 1974.

Peter Benchley nije izmislio "Ralje" tek tako. Svi se sjećamo onog param –param i djevojke koja pliva noću kroz more.. a onda je nešto povuče u dubinu… Benchley je roman napisao nakon napada morskoga psa u Jersey Shoreu između 1. i 12. srpnja 1916. Jedna velika bijela psina, pet žrtava i plaže s tisućama ljudi koji su tog ljeta došli na more jer je bjesnila vrućina i epidemija polia, da, to je bila dobra priča koju je Peter razradio. A onda Spielberg snimio film kojeg ne gledamo prije ljeta. Za svaki slučaj… Kod nas je roman izašao u izdanju legendarnog HITa.

THE SHINING, ISIJAVANJE ili Vidovitost, Stephen King, 1977.

Hotel na vrhu planine kojeg zimi zavije snijeg pa je zatvoren za goste, sporedni je junak romana "The Shining" ili kako su ga u nas preveli "Isijavanje". Hotel na vrhu planine, "Overlook Hotel" nije potpuno plod mašte pisca poznatog po hororima već postoji za ozbiljno. To je "The Stanley Hotel" u Colorado Rockiesima u kojem su 1974. odsjeli Stephen King i njegova žena Tabitha. Hotel je bio slavan manje po udobnosti, dobrom smještaju, pogledu ili hrani, a više po duhovima koji su u njima obitavali. King je imao noćnu moru dok je boravio u tom hotelu u kojem su on i žena bili jedini gosti. Večerali su sami u ogromnoj dvorani. Glazba je odjekivala dvoranama i hodnicima, pomalo zlokobno. King je polako u glavi oblikovao roman, a poslije večere je popio piće za barom. Poslužio ga je barmen Grady. Soba u kojoj su Kingovi spavali imala je broj 217, bila je navodno opsjednuta duhovima.. No, ovo je dvoje spavalo mirne duše, sve dok se King nije probudio iz noćne more. Sanjao je kako njihov trogodišnji sin trči kroz hodnike, osvrće se, očiju širom otvorenih i vrišti dok ga slijedi vatrogasno crijevo.. Od te jedne more koju je preživio, dao je tisućama i tisućama ljudi, velikodušno i majstorski noćne more kojih se svi nerado sjećaju, a bio mu je tek treći roman koji je objavio. I tako već desetljećima… Mirnom snu nije pomogao ni Kubrickov film

UBITI PTICU RUGALICU, To Kill a Mocking Bird, Harper Lee, 1960.

Harper Nellie Lee živjela je u Monroevilleu, u Alabami. Otac joj je bio odvjetnik i branio je 1936. kad je Harper imala 10 godina dva crnca koji su bili osumnjičeni za ubojstvo bijelca… Suđenje i događaji koji su protezali iz ljeta u ljeto bili su inspiracija za roman koji će je proslaviti i koji je obavezan u američkim školama, a trebao bi biti i u svim školama na svijetu. U knjizi je otac, Atticus udovac, u stvarnosti je Harperina majka bila psihički bolesna, vjeruje se da je bila bipolarna,  i vrijeme je provodila u svojoj sobi. Harper je jako voljela oca, sjećala se rasnih nemira koji su izbili i na ulice Alabame, a dječak koji je došao teti na ljetovanje i upoznao Scout i Jema, jedinog brata bio je Dill odnosno Truman Capote. U stvarnosti je Harper bila najmlađe od četvoro djece.

 GREŠKA U NAŠIM ZVIJEZDAMA (The Fault in Our Stars); John Green, 2012.

John Green napisao je teenage roman "Greška u našim zvijezdama" koja je zasjeo na bestseler  liste gotovo odmah, povećao potrošnju papirnatih maramica jer ta se knjiga ne čita bez barem nekoliko paketa. Koliko god je lijepa, nježna, pozitivna priča bila, slomi nam srce. Hazel ima 16 godina i zaljubi se u godinu dana starijeg Augustusa, a oboje imaju rak. Ako ste mislili da je Green napisao knjigu po iskustvu koje je stekao radeći s bolesnom djecom, donekle ste u pravu. On je naime sreo na konferenciji o Harryju Potteru djevojku po imenu Esther Earl, veselu i pozitivnu djevojku koja je bolovala od raka štitnjače, a proslavila kao Internet vloggerica na Twitteru, You Tubeu i Tumblru, bila jedna od prvih neardfightera. Umrla je 2010., sa 16 godina i nakon njene smrti objavljena je knjiga 2014. "This Star Won't Go" (Ova zvijezda neće ugasnuti) i iako je Greenova fikcija, možda je dobro znati da je ta dirljiva, lijepa i topla priča inspirirana stvarnom, nevjerojatnom djevojkom koja ima i svoj dan 3. kolovoza. Ako vam to dodatno ne slomi srce, sjetite se Esther.  

LOVING FRANK, Nancy Horan, 2007.

Prvijenac Nancy Horan govori o jednoj nedopuštenoj ljubavi. Često najbolje ljubavne priče završavaju s knjigom, pa je tako i u slučaju romana "Voljeti Franka", stvarne priče o ljubavi Mamah Borthwick i Franka Lloyda Wrighta, slavnog američkog arhitekta. Kad je Frank dizajnirao kuću za susjeda u Oak Parku dopala mu se njegova žena Martha zvana „Mamah“. Zaljubili su se i koliko god se opirali ljubavi, a  on je imao šestoro djece, ona dvoje, ljubav je bila jača od straha od skandala.  Iako je Frank zatražio razvod od svoje žene ova ga je, uvjerena da će ga zaljubljenost proći, odbila dati. Zato su Frank i Mamah otputovali u Europu i izazvali takav skandal da su novine javno tražile da ih uhite zbog nemorala. No šerif je tvrdio da nisu napravili ništa lošeg… Na kraju su i Mamah i Frank napustili familije da bi bili zajedno, živjeli su godinu dana u Firenci i Fiesolu, Mamah je dobila razvod, dok se Frankova žena i dalje opirala. Izgradio je imanje Taliesin u Wisconsinu i tu su živjeli da bi prvenstveno nju zaštitili od agresivnih novinara tračerskih listova koji su osuđivali prekid brakova i razvlačili ih dan za danom… Uslijedila je tragedija. Dok je Frank radio u Chicagu, a Mamah prevodila djela švedske feministkinje, sluga kojeg su par mjeseci prije zaposlili, Julian Carlton porijeklom s Barbadosa i navodno mentalno nestabilan, zapalio je 1914. kuće u Taliesinu i sjekirom sasjekao ljude koji su bježali od vatre: Mamah i njeno dvoje djece, Johna i Marthu, vrtlara, radnika, crtača i sina stolara. Pokušao se ubiti klorovodičnom kiselinom, ali su ga ulovili, skoro linčovali na mjestu no ipak je odveden u zatvor gdje je umro sedam tjedana kasnije od gladovanja. Smrt Mamah opisana je u dva romana i  jednoj – operi. Kitty je Franku dala razvod 1922. a li s uvjetom da mora čekati godinu dana prije nego se oženi ponovo. Ni taj brak s Maude Noel nije bio sretan jer je ova bila ovisnica o morfiju, pa su se razveli nakon manje od godinu dana. Upoznao je balerinu, Ruskinju i na kraju s njom živio u Taliesinu, dobili su kćer i pred njima će biti još mnogo, mnogo zapleta. Taman za par dobrih romana.

CARICA ORHIDEJA (Empress Orchid), Anchee Min, 2005.

Prevedena i kod nas "Carica orhideja" istinita je priča o udovi carici Cixi, Tsu Hai, ledi Jehonale, djevojci koja je u Zabranjeni grad ušla kao jedna od konkubina kineskog cara sa samo 17 godina i uzdigla se do vlasti kasne Ch’ing dinastije i vladala Kinom 47 godina…

BEAUTIFUL EXILES, Meg Waite Clayton, 2018.

Legendarna ratna reporterka staroga kova Martha Gellhorn zaljubila se u Ernesta Hemingwaya dok je pokrivala Španjolski građanski rat. Madrid je bio poprište njihove ljubavi. Putovali su svijetom, voljeli se i razdvajali, Hema je malo, mučila njezina slava, bacio joj je pokoju kajlu pod noge i na kraju su se razveli. Ovo je prikaz, s mnogo mašte, njihovog turbulentnog odnosa.

SCHINDLEROVA ARKA, Schindler's Ark, Thomas Keneally, 1994.

Drugi svjetski rat, Krakow i jedan čovjek. Oskar Schindler koji je do tada vodio bonvivanski život odlučio je pomoći i spasiti Židove. Otvorio je tvornicu streljiva, minglao s nacistima a zapravo spašavao živote više od 1.200 židovskih Poljaka tako što ih je zaposlio u svojoj tvornici. Keneally je osvojio International Booker za svoje prepričavanje Schindlerovih ratnih godina, a Spielberg kasnije snimio film.  

VRIJEME LEPTIRA, In The Time of Butterflies,/En el tiempo de las mariposas, Julia Alvarez, 1994.

Možda ste gledali film snimljen po knjizi Jule Alvarez. Patria, Minerva, Maria Teresa i Dedé Mirabal četiri su sestre koje su se krajem 1950-ih godina hrabro protivile diktatoru Dominikanske Republike Rafaelu Trujillu (El Jefe). Tri sestre su ubijene i postale su važni feministički simboli za Dominikance, ali i svijet.

POVRATNIK: ROMAN O OSVETI, The Revenant: A Novel of Revenge, Michael Punke, 2002.

Film koji je Leu napokon donio Oscara pod režiserskom palicom Alejandra Gonzáleza Iñárritua temelji se na romanu koji je opisao istinitu priču. Utoliko su bile smješnije primjedbe kako je to fantazija i pretjerivanje. Traper, lovac, istraživač, graničar Hugh Glass je doista 1823. imao bliski susret s grizzlijem, ostavili su ga kolege Fitzgerald i Bridges na milost i nemilost šume, hladnoće i divljih životinja. Trebali su pričekati da Glass umre i pokopati ga, ali otišli su i ostavili poluživog Glassa bez ičega. Bez hrane i bez oružja Glass je preživio, sa slomljenom nogom se vukao po šumi, na leđima su mu se kroz posjekotine medvjeđih pandži vidjela rebra… Sam je namjestio nogu, omotao medvjeđim krznom koje su mu ostavili i puzao, preživio, ali i pronašao ljude koji su ga napustili. Iako je nakon osvete i oporavka vodio ekspedicije, skončao je u napadu  Arikara s 50 godina.

NA PUTU, On the Road, Jack Kerouac, 1957.

Kad je Jack Kerouac krenuo na put nije ni sam mogao predvidjeti da će njegov roman koji je napisao na roli papira, definirati kontrakulturu, pokret bitnika i postati kultnim. Malo ceste, malo jazza, malo droge i malo poezije i rođen je najpoznatiji roman ceste. Osim Jacka s njim putuju i Carlo (Allen Ginsberg), Dean (Neal Cassidy) i Old Bull (William S. Burroughs).

BILJEŽNICA, The Notebook, Nicholas Sparks, 1996.

Roman koji je napisao Nicholas Spark mnogi će se opisati s par uzdaha. Jer Noah Callhoun i Allie i njihova ljubav, ah, znate već sve – i kako su se sreli, i 14 godina se ne vidjeli i kako on nakon rata obnavlja kuću, ima 31 godinu i sjeća se ljubavi s dvije godine mlađom Allie. Iako priča izgleda poput bajke ona se zaista odigrala u životu djeda i bake s majčine strane autora. Oni su se upoznali jednog davnog ljeta, zaljubili se, nju su roditelji odveli da ne bude s njim, a on joj je pisao svaki dan. Vrijeme je prolazilo, ona se zaručila i ipak shvatila da je njena prva ljubav osoba s kojom želi provesti život. I jesu, više od 60 godina.

HLADNOKRVNO UBOJSTVO, In Cold Blood, Truman Capote, 1966.

Kad je 1959. u malom mjestu u američkoj državi Kansas ubijena obitelj Herberta Cluttera svi su bili šokirani. O tom je slučaju strašno okrutnog četverostrukog ubojstva čuo i Truman Capote i odlučio otputovati u Holcomb i pisati o zločinu a da se nije znao tko stoji iza toga. S njim je išla i njegova prijateljica iz djetinjstva Harper Lee i zajedno su razgovarali sa susjedima i prijateljima ubijenih. Capote je bio u najmanju ruku ekstravagantan pa je odmjerena Harper i te kako pomogla da dobiju priče i na kraju je Truman imao 8000 stranica bilješki. Ubojice su bili Richard Hickock i Perry Smith koje su ulovili šest tjedana poslije zločina i bez mnogo razmišljanja osuđeni su na smrt vješanjem. Ali. Capote je razgovarao s obojicom koja su pet godina čekali na smaknuće, a fascinirao ga je Smith kojeg je opisao kao osjećajnijeg. Na knjizi radio šest dugih godina pa je izašla nakon smaknuća ubojica. Do dana današnjeg je druga najprodavanija knjiga (poslije "Helter Skelter" Vincenta Bugliosija iz 1974. u kojoj opisuje ubojstva Charlesa Mansona) svih vremena zasnovana na istinitom događaju. Je li "Hladnokrvno ubojstvo" originalan i prvi non-fiction roman ili je to knjiga iz 1957. još se raspravlja. No, doživjela je uspjeh, smatraju je prvom iz žanra true crime, a Capote je bio ogorčen što za nju nije dobio Pulitzera. (ona je dobila 1961. za „Ubiti pticu rugalicu“, Capote nikada nije rekao koliko mu je pomogla i nikada nije dobio Pulitzera). Clutterove, Herba, ženu Bonnie i dvoje mlađe djece Nancy (16) i Kenyona (15) ubili su hladnokrvno i okrutno s po metkom u glavu. Od tuda i naslov knjige. A i danas se raspravlja koliko mu je romana i je li napisala Harper, a ne (samo) Truman.

CRNA DALIJA, The Black Dahlia, James Elroy, 1987.

Crna dalija je nadimak 22 godišnje Elizabeth Short, djevojke koju su našli mrtvu 1947. u Leimert Parku u Los Angelesu. Tj. Hollywoodu. Dva detektiva istraživala su ubojstvo koje im je postalo opsesija jer je zločin bio strašan: djevojka bila osakaćena i prerezana u struku, tijelo strašno unakaženo, ali i oprano, bez kapi krvi, a na licu joj je ubojica urezao tzv. "Glasgow smile", nešto poput Jokerovog. Istraga je dovela do otkrića velikog korupcijskog skandala u policiji. No ubojica nikada nije pronađen. Nekoliko je filmova snimljeno po ovom slučaju.

ARTHUR AND GEORGE, Julian Barnes, 2005.

Krave, konji i ovce  bile su osakaćene 1903. Netko bi noću prilazio životinjama i nepoznatim ih predmetom ozlijeđivao, dugačkim plitkim rezovima. Životinje su ili iskrvarile ili su morale biti ubijene a događaj je poznat pod imenom "Great Wyrley Outrages". Sumnja je pala na pravnika Georgea Edalija, mjesnog čovjeka porijeklom Parsija koji je osuđen na sedam godina. Odgulio je tri godine teškog rada u zatvoru prije nego je  Arthur Conan Doyle dokazao da je čovjek nevin. Da, onaj koji je napisao Sherlocka Holmesa. Kasnije se saznalo tko je kriv, a Julian Barnes je napisao sjajan roman.  

ČUDNOVAT SLUČAJ DR: JEKYLLA I GOSPODINA HYDEA, The Strange Case of Dr. Jekyll and Mr. Hyde, Robert Louis Stevenson

Priča o napitku koja liječnika pretvara u najgoru inačicu sebe možda je sci-fi, no iznenadit će vas da je ideja utemeljena u stvarnosti. Priča je to o Williamu Brodieju, provalniku koji je „operirao“ u 18. st., a uspio voditi dvostruki život tako da su svi bili uvjereni da je ugledan čovjek. Nešto poput lopova gentlemana. No on je vodio mračan život kriminalca. Stevenson je već pisao o Brodieju, a onda je imao gadnu noćnu moru u kojoj je sanjao kako se čovjek pretvara u čudovište. A kako su jedan i jedan dva… zbrojite sami.  

MALE ŽENE, Little Women, Louisa May Alcott, 1868. i 1869.

Klasičnu priču o ljubavi, sestrinstvu i obitelji napisala je Alcottica po svom životu. Četiri sestre March, Jo, Meg, Amy i Beth su četiri sestre Alcott; Louisa, Anna, Abigail i Elizabeth. Anna je Meg, najstarija koja se udala za Johna Bridgea Pratta, postala majkom i živjela sretan život udane kućanice i mame. Kad je nakon deset godina sretnog braka John umro pomogla joj je Louise. Uspjeh "Malih žena" omogućio joj je da pomogne Anne i nećacima i kupi im kuću H. D. Thoreaua u Concordu. Abigail May je Amy, najmlađa sestra koja je voljela umjetnost i lijepu odjeću, a uspjeh sestrine knjige omogućio joj je da studira u Londonu, Parizu i Rimu. Čak je pariški Salon prihvatio njezinu mrtvu prirodu. Udala se za švicarskog poslovnjaka Ernesta Nierikera 1878., preselili su u pariško predgrađe gdje je rodila kćer. Umrla je dva mjeseca poslije pa je malena Lulu poslana k Louise, kako je Amy željela. Kasnije je živjela s tatom u Švicarskoj. Posljednje djelo koje je Louise završila je "Lu Sings" o svojoj nećakinji. Beth je Elizabeth, stidljiva i povučena djevojčica koja je obožavala mačiće, šivanje i provodite vrijeme s obitelji. O njoj u svojim dnevnicima Louise najmanje piše. Kao i u knjizi, Beth se zarazila šarlahom kad je nosila hranu siromašnoj obitelji o kojoj su ne baš bogati Alcottovi kao i Marchevi skrbili. Oporavila se jest, ali je ipak, dvije godine kasnije umrla u 22 godini. Jo je Louisa, naša autorica i pripovjedačica koja je bila sva vražja kao malena, da bi nakon uspjeha knjige postala gotovo glava obitelji. Kad je njegovala ranjenike zarazila se tifusom pa je majka Marmee jurila u Washington da je vidi, njeguje. U knjizi je mama išla tati. Preživjela je ali s posljedicama, nikada se nije oporavila pa je tjelesno bila slaba. Laurie je misli se kombinacija nekoliko mladića – Alfreda Whitmana, Ladislasa Wisniewskog kojeg je upoznala u Švicarskoj te dva susjeda. Sama Louise je zapisala: "Svaki mladić kojeg sam ikada upoznala misli da je inspiracija za Laurieja". I, Louise se nikada nije udala iako je imala prosaca.  

BASKERVILLESKI PAS, The Hound of the Baskervilles, Sir Arthur Conan Doyle, 1902.

Iako priča o psu iz Baskervillea, groznoj i ogromnoj nemani nije doslovno temeljena na istinitoj priči, Doyle je iskoristio lokalnu legendu. Doyle je s prijateljem posjetio Dartmoor i čuli su priču o Richardu Cabellu koji je prodao svoju dušu vragu baš tamo, a kad je trebao otići vragu na istinu po njega je došao čopor ogromnih pasa koje zovu psi iz pakla iako su to Hellhounds ili Heleshunde, Helini psi, zaštitnici svijeta podzemlja Nifilheima, Hele ili Hel, nordijske podzemne božice zbog koje se i govorilo "Go to Hel" to jest "Idi k Heli", a tek poslije dodalo još jedno l pa ispade pakao. U svakom slučaju, majstorska priča!

Za Čitaj knjigu napisala: Sandra Veić Sukreški