Bibliotheca Zriniana - blago Zrinskih

Jednodnevna izložba nedavno (18. studenog) održana u Nacionalnoj sveučilišnoj biblioteci prekratko je trajala. Izložba "Bibliotheca Zriniana" na poticaj Ministarstva kulture Republike Hrvatske, a u povodu 350. obljetnice smrti Nikole VII. Zrinskoga sigurno bi imala više posjetitelja da je dulje trajala. Ovo je bila i prilika saznati nešto više o Zrinskom koji je bio vojskovođa, ban i - pjesnik. Njegov je brat Petar Zrinski imao veliku knjižnicu ali je ona, kao i ostala imovina, opljačkana nakon što su ga smaknuli u Bečkom Novom Mjestu nakon propasti tzv. Zrinsko - Frankopanske urote. Možda bi se to dogodilo i s Nikolinom knjižnicom da je nije spasila njegova žena Marija Sofija koja je knjige ponijela sa sobom u Čakovec. Knjižnicu je naslijedio sin Adam koji je imao samo dvije godine kad mu je otac umro (otrovan, izgleda iako se do pronalaska dokumenata govorilo kako ga je dokrajčio divlji vepar). Nekoliko su puta Zrinianu selili, jedno je vrijeme bila u dvorcu Bítov u Češkoj, a Hrvatska zemaljska vlada otkupila je na kraju knjižnicu i predala je na čuvanje NSB-u. Tako je dragocjeni cargo stigao iz Beča u tadašnju Kraljevsku sveučilišnu knjižnicu početkom 1892. Otkupili su je od bečkog antikvara Samuela Kendea koji je knjige našao u tom dvorcu kraj Bitove, a čiji su vlasnici bili velikaši Daun od kojih je kupio biblioteku. Hrvati su za nju tada platili tadašnjih 12 000 forinti (prosječna je plaća bila 300 forinti) i srećom su bili brži od Mađara koji su isto željeli otkupiti ovu iznimno rijetku zbirku. Tu su i danas - 731 knjiga koje su neprocjenjive. Tematski? O politici, povijesti, geografiji ali i poezija. U NSB-u se čuva na 454 signature, ima 555 naslova i 679 bibliografskih zapisa (svezaka), a tiskani se dio čuva kao cjelina u Zbirci rukopisa i starih knjiga. Evo što kaže NSB: Zriniana je prije sadržavala i pet prvotisaka, od kojih su tri izlučena iz njezina fonda te pribrojena skupini od 191 prvotiska, a 25 jedinica rukopisne građe pribrojeno je rukopisnomu dijelu fonda. U Zbirku zemljovida i atlasa pohranjen je peti i šesti svezak atlasa, čiji su bakrorezi naknadno obojeni, Novvm ac magnvm Theatrvm vrbivm Belgicae Regiae, ad praesentis temporis faciem expressum (Amstelaedami, 1649., A I–S17–85–6) Joana Blaeua (1596.–1673.), nizozemskoga kartografa i nakladnika. Osobna knjižnica Nikole Zrinskoga čini više od tri četvrtine cjelokupnoga fonda Zriniane. Augsburškomu bakrorescu Eliasu Widemannu Zrinski je godine 1646. povjerio izradu prvog ekslibrisa s njegovim portretom i lozinkom Nemo me impune lacesset, Nitko me ne može napasti nekažnjeno što je bio njegov prvi moto, a 1652. i izradu drugog ex librisa s novom lozinkom Sors bona nihil aliud, Malo sreće i ništa više što je bio njegov drugi moto. Zanimljivo je da u knjižnici nema teološke literature, a tri se skupine knjiga po svojoj tematici izdižu iznad onodobnih knjižnica. To su djela o umijeću ratovanja, političke teorije i (tada) suvremena talijanska poezija. Više od polovice fonda napisano je na latinskom jeziku, jedna trećina na talijanskom, ostalo na francuskom, mađarskom, njemačkom, češkom, španjolskom i hrvatskom jeziku, a ima i višejezičnih rječnika. U knjižnici su sadržana i djela hrvatskih autora Ivana Derechkaya, Franje Glavinića, Lovre Kurelića i Mavra Orbinija. Nikolin sin Adam poginuo je kod Slankamena 1691. a njegova se udovica, Marija Katarina Lamberg nakon isteka jednogodišnjega žalovanja ponovno udala. Pokretna dobra - riznicu, zbirku oružja, slike i samu knjižnicu, odnijela je sa sobom u Moravsku, u dvorac pokraj sela Bítov, gdje je živio njezin novi muž Maximilian Arnošt II. Daun. Knjižnica je u Bítovu početkom 18 st. sadržavala oko 851 knjiga. U bítovskom je "stanovanju" nestalo oko 320 svezaka pa se misli da su možda dvije kćeri Marije Katarine Lamberg iz majčine ostavštine podijelile i knjižnicu. Nasljednici obitelji Daun su 1890. obiteljsku ostavštinu prodali na dražbi, a knjižnicu je otkupio bečki antikvar Samuel Kende, koji je sastavio i katalog te ga poslao uglednijim mađarskim ustanovama i privatnim kolekcionarima. Knjižnica je procijenjena na 12 000 forinti. Kako se u Mađarskoj nije našla nijedna ustanova spremna isplatiti tu svotu, tadašnja je hrvatska vlada iskoristila neodlučnost Mađara i od Kendea otkupila zbirku i pohranila je u Kraljevsku sveučilišnu knjižnicu (tada u zgradi današnjega Rektorata Sveučilišta u Zagrebu.) Osim kataloga koji je rijetkost valja znati da su Nikolu posjećivali uglednici i političari toga vremena iz cijele Europe. Tada poznati nizozemski znanstvenik Jakob Tollius posjetio je Nikolu i s oduševljenjem pisao i o bogatoj knjižnici i obrazovanju Zrinskih. Danas Nikolu VII. Zrinskog Mađari slave više od nas. Za njih je on kultna ličnost, genijalac, važna povijesna ličnost, a kod nas znanstvena zajednica čuva njegovo naslijeđe no ne možemo se oteti dojmu da bi o Zrinskima, osobito ovom, trebalo malo više učiti još u osnovnim školama. Naravno, i o Nikoli VII.

Tko je bio Nikola VII. Zrinski?

Rođen je u Čakovcu 1. svibnja 1620. a banovao je od 27. prosinca 1647. do smrti, 18. studenog 1664. Oženio je Mariju Euzebiju Drašković pa Mariju Sofiju Lobl. Često ga zovu Nikola Zrinski Čakovečki ili mlađi jer je bilo sedam Nikola Zrinskih. Praunuk je onog Nikole Šubića Zrinskog koji je poginuo kod Sigeta, djed mu je bio Juraj IV. Zrinski koji je u Nedelišću tiskao "Decretum tripartitum" 1574. kod Ivanuša Pergošića, a otac, Juraj V. umro je u vojnom taboru u Požunu, današnjoj Bratislavi, gdje je sa svojim vojnicima ratovao u Tridesetogodišnjem ratu. Po nekim je, danas poznatim dokumentima, sve češće mišljenje da je zapravo bio otrovan po naredbi austrijskog carskog generala von Wallensteina nakon njihove svađe. Nikolina majka, grofica Magdalena Zrinska preudala se za baruna Nikolu II. Mlakovečkog Susedgradskog. Za Nikolu i Petra brinuli su i zagrebački biskup Domitrović i ostrogonski Petar Pazmany, školovali su se kod isusovaca u Grazu pa Trnavi a govorili su sigurno hrvatski, njemački, mađarski, talijanski, turski i naravno, latinski. Poslije školovanja putovali su po Italiji. Obojica su bili ne samo plemići već i obrazovani intelektualci i po svemu građani Europe. Ugledni, i politički i društveno, činili su okosnicu društvenog života. Malo mi znamo o velikanima naše povijesti pa ćemo još malo o Zrinskima. Nikola je na kraljev poziv otišao u Tridesetogodišnji rat i zbog junaštva dobio od kralja Ferdinanda II. titulu "generalom svih Hrvata", a kasnije je proglašen i hrvatskim banom. To je potvrdio i hrvatski sabor u Varaždinu. Prvi je brak bio bez djece i jasno je da je bio politički dogovoren jer je Marija Euzebija bila kćer Gašpara II. Draškovića. Kad je ona umrla ponovo se oženio s Loblovom i imali su četvero djece. Dvoje je umrlo, a oca su nadživjeli Marija Katarina i sin Adam Zrinski. Ono što je smetalo mnoge kod Zrinskog je da je, osim što je bio jedan od najbogatijih, bio i političar i intelektualac koji je napisao i važne i značajne knjige.

Najpoznatija je možda velika knjiga "Sirena Jadranskog mora", "Adriai Tengernek Syrenaia" koju je s mađarskog na hrvatski preveo brat Petar, a tiskana je 1660. u Mlecima (Veneciji). Prvi ep na mađarskom "Propast Sigeta" napisao je on i Mađari su ga smatrali "najvećim likom mađarske barokne književnosti". Ali, da ne bi bilo zabune - Nikola Zrinski se smatrao Hrvatom i postoji pismo prijatelju, zagrebačkom dožupanu Ivanu pl. Ručiću na latinskom gdje piše i slavna rečenica: "Ego mihi conscius aliter sum, etenim non degenerem me Croatam et quidem Zrinium esse scio" ili "Inače, svjestan sam, dapače znam, i neću zatajiti da sam Hrvat, i to Zrinski". Koliko god je bio mudar političar zapleo se u intrige i to ga je koštalo glave. Osnovao je i franjevački samostan u Čakovcu u koji je doveo je franjevce hrvatske provincije Svetog Ladislava. U dvorcu u Čakovcu, kojeg je utvrdio, imao je tu veliku knjižnicu. Nastala je početkom 16. stoljeća, ali se utemeljiteljem smatra on jer je 1662. dao napraviti katalog i organizirao stručnu klasifikaciju.

Katalog ima ime "Catalogum omnium librorum bibliothecae csaktorniensis excellentissimi atque illustrissimi domini comitis Nicolai a Zrino nan. Anno Domini 1662. die 10. octobris" i izuzetno je rijedak. Srećom, sačuvan je. Originalno je bilo više od 600 knjiga, a Adam je naslijedio 800. Ako ste promašili izložbu treba reći kako je Bibliotheca Zriniana pomoću projekta 3D Bibliotheca Zriniana digitalizirana od 2002. zajedničkim projektom NSB-a i Mađarske nacionalne knjižnice te Knjižnice Sveučilišta u Szegedu.

Više o Bibliotheci Zriniani tj. o 3D rekonstrukciju u okviru projekta 3D Bibliotheca Zriniana https://www.eruditio.hu/zrinyi3d/index.html
Izložbu je postavio voditelj Zbirke rukopisa i starih knjiga NSK dr. sc. Ivan Kosić.

SVS