Pročitajte ovoga ljeta barem jedan klasik - Velika očekivanja – Charles Dickens

Imamo li kao mali ili mladi velika očekivanja? Kako zamišljamo da će naš život biti, postati, što želimo i što ćemo ostvariti? Je li početak uvjetovan s malo sreće? Pip je imao je velika očekivanja – da će postati gospodin, biti uspješan i bogat i iza sebe ostaviti siromaštvo i jad. Roman prati djetinjstvo i mlade godine Pipa, kovačkog šegrta u jednom engleskom selu. Sudbina mu je manje-više zacrtana. Nije briljantno pametan, uči pisati i čitati, ali nema glad za znanjem i misli da – s malo sreće – kao kovač može imati dobar život. Odjednom zbog tajanstvenog dobročinitelja dolazi do velikog bogatstva što su njegova velika očekivanja), seli u London i ulazi u visoko društvo. I? Jedna od najboljih knjiga, klasik, vrhunac engleske književnosti i pripovijedanja, čiji su junaci do danas dobro znani objavljivan je prvi puta, u nastavcima, kako je tada bio običaj, u tjedniku "All the Year Around" od 1. prosinca 1860. do kolovoza 1861. kad je tiskan kao knjiga. Bio je to trinaesti roman Charlesa Dickensa na 544 stranice koje su čitatelji "gutali". Svakog tjedna prodano je oko 100 000 primjeraka, a viktorijanska je engleska prvi puta upoznala tzv. Bildungsroman, roman o odrastanju. Ovo je roman o pokušaju izdizanja iz ljepljivog viktorijanskog blata 19. stoljeća i do danas je jedno od najomiljenijih djela koje nije izgubilo ništa na svojoj svježini jer teme su  - vječne.

Drugi je to roman velikog engleskog pisca u kojem nam junak, u prvom licu pripovijeda što se dogodilo (prvi je bio "David Copperfield") i pretposljednji roman koji je Dickens završio. Stil je bio prepoznatljiv i omiljen (do danas) – kombinacija je satire, dosjetki, igre riječi i neobična metoda karakterizacije koja je ismijavala likove koje je stvorio s moćnim dodatkom životnosti i osobnosti. Dickens je jako dobro znao o čemu piše. Opisao je ono što je vidio – iskorištavanje ljudi, siromaštvo, nepravdu. Uvijek je napravio sjajne studije karaktera i likova. Ali, pisao je s nadom da će se stvari promijeniti. Odmah po izlasku romana pohvale su pljuštale, George B. Shaw ga je nazvao potpuno istinitim ("Sve u jednom komadu i dosljedno istinito"), malo tko je imao zamjerki, a sam Dickens je bio zadovoljan opisujući svoju ideju kao jako dobru, novu i grotesknu. Ali, nije mislio da je jako dobar pisac. Glavni je junak dakle Pip, siroče koje živi sa sestrom i njezinim mužem, kovačem i dobričinom Joeom Gregoryjem, u Kentu, blizu obale i močvara, a mirne noći prekidaju topovi s broda koji prevozi robijaše. Sestra je hladna i zla žena koja mlađeg brata odgaja nakon smrti roditelja, više batinom nego li mrkvom, ali misli o sebi da je velika dobročiniteljica. Joe je drag, ne baš brz, ni bistar, ali neiskvaren čovjek. Pipa upoznajemo kad ima sedam godina, odrpan je, spava u majušnoj sobici, izbjegava sestrine mrzovolje i udarce, nema prijatelja, nema igranja, ali sanjari – ne puno, ali sanjari. Njegova je budućnost jasna – jednoga će dana biti kovačev šegrt skupe li nekako za to novac - pa će raditi s dobrim Joeom. Jedne noći Pip odlazi posjetiti grobove svojih roditelja. Iz mraka iskoči strašan čovjek koji dječaka nasmrt prestraši. To je robijaš u bijegu,  Abel Magwitch koji mu zaprijeti – ne donese li mu turpiju pobit će ih sve redom. Prestravljeni Pip otrči u kuću i osim turpije iz kovačnice, ukrade i nešto hrane znajući da će, kad sestra otkrije manjak, dobiti batina, ali misli - čovjek je gladan. Magwitch nije prezahvalan, i zaprijeti dječaku kako nikome ne smije reći da ga je vidio. Iste noći krene potjera iz sela u kojoj su promatrači Joe i Pip i ulove ne samo Magwitcha već još jednog odbjeglog robijaša Compeysona. Ni Pip ni Magwitch ne pokazuju da su se upoznali. Pipu lakne što se nije otkrila njegova pomoć, ali ga grize savjest zbog krađe i strah od osvete. Taman kad mu se život koliko toliko vrati u normalu, dolazi neobičan poziv. Gospođica Havisham, bogata usidjelica koja živi nedaleko sela poželjela je u svom domu imati dečka koji bi joj radio društvo. Ima doduše nećaka Herberta Pocketa, ali njega ne želi kraj sebe. Beskrajno je bogata, ali čudna – stalno je u staroj vjenčanici. Na dan vjenčanja naime, njezin se zaručnik predomislio i ostavio je pred oltarom. U njenoj je velebnoj kući stalo vrijeme – ona je u otrcanoj vjenčanici, svadbeni banket i torta su istrunuli, ali nitko je ne pokušava otrgnuti iz tog ludila. Ima i posvojenu kćer Estellu u koju se Pip zaljubi na prvi pogled, no malena ne drži mnogo do malenog seoskog odrpanca. Nju gospođica Havisham odgaja kao ljepoticu koja će osvetiti njezino slomljeno srce.

Novac bogate starice omogućit će Pipu da dobije mjesto šegrta i tako ostvari san što se i dogodi. Pip odlazi na ta čudna druženja i sanjari o Estelli, rađa se želja da bude bolji, obrazovaniji, bogatiji, dostojniji nje. Ipak, kad se ukaže prilika da može postati šegrt sasvim je zadovoljan s time. Četiri godine naukovanja protječe u miru sve do tragedije – bivši je Joeov pomoćnik, mračan lik, napao sestru koja je preživjela, ali je paralizirana pa u kuću dolazi učiteljica kako bi je njegovala. I ponovo preokret. Pip dobije veliku svotu novca i osigurano mu je školovanje u Londonu. Odlazi u London i tamo sretne Herberta s kojim postaje prijatelj i cimer. Uči, odijeva se lijepo i uvjeren je da će se njegova očekivanja ispuniti. Ali, grad ga mijenja pa kad ga posjeti Joe, Pip se posrami svojeg skromnog porijekla, a Joe se instinktivno prema njemu ponaša kao da je gospodin, a dragi posinak. Pip bi moga to srediti jednom rečenicom, ali ne napravi ništa. Upao je u zamku novca i grada, odvjetnik Jaggers daje mu izdašan džeparac, ali Pip troši na sebe, na izlaske, na odjeću. Sklapa i neka važna prijateljstva.. ali ima obavezu završiti školovanje. Upada u dugove, pati za Estellom koja je izrasla u ljepoticu i kao da mu se zamutio cilj.

Pip pred našim očima raste – prvo je siroče prestrašeno batinama, pa pasivni dječak koji otkrije kako žive bogataši, pa dječak s očekivanjima kojeg zahvati snobizam, koji odlaskom u London zaglibi, sve dok ne postane mlad i ispravan čovjek – no, dug je put. Pomoći će mu četiri lika koje mu Dickens "servira" kao figure oca i s kojima će naučiti kako biti dobar ili bolji, kako preuzeti odgovornost za svoje postupke i odabire, kako se nositi s neuzvraćenim emocijama, samoćom, kako stvoriti i sačuvati prijateljstvo... ali, jedno je sigurno, Pip će uvijek pomoći ljudima.

"Velika očekivanja" su i slika Engleske toga doba - opis siromaštva, zatvorskih brodova i veriga, preživljavanja, borbe do smrti – sa šarenim likovima koji su postali i ostali dio (i današnje kulture). Ekscentrična gospođica Havisham, lijepa, ali hladna Estella, i Joe, prostodušan kovač, nekoliko pravih zlikovaca i jedan prijatelj. Dickensove teme su sraz bogatstva i siromaštva, ljubavi i odbačenost, te konačni trijumf dobra nad zlom. Baš kako volimo. Iako ne opisuje neke velike događaje, "Velika očekivanja" su i povijesni roman, angažiran (zbog kritike društva i prikaza engleskog građanstva) i ljubavni i pustolovni. S glavnim junakom-siročetom Dickens kritizira nemar države spram siročadi i siromašne djece koja su tada bila izrabljivana, zanemarena i, vrlo često, prerano umirala. Pokazuje i građanski sloj, malograđane, pakosne i lažljive, poštene i nepoštene, zle i prevrtljive – sve te likove Dickens pokazuje besprijekorno.

Tu su i razlike između sela, malih sredina i velegradova, dobrohotni ljudi i oni koji to nisu, prikaz dječaka koji je od rođenja usamljen i koji se često osjeća sam i napušten, poput milijuna djece toga vremena... Magwitch je zlikovac, ali i on će doživjeti velike promjene i lik je koji nam na kraju postane drag. Roman je poznat i po njoj - gospođica Havisham je sigurno jedan od najčudnijih i najgrotesknijih likova u književnosti. Njen život je tužan pa nas njena sudbina prvo dirne u srce, ali otkrit ćemo, zajedno s Pipom, da naše sažaljenje nije zaslužila. Ona je gotovo pa negativka –  ispunjena je mržnjom i bijesom prema muškarcima. Susret Estelle s Pipom njoj je dokaz da je bolesni eksperiment uspio – od djevojčice je napravila stroj za uništavanje muških srdaca. Na kraju će se, tako dickensovski, obje pokajati. To ne mijenja osjećaj ledene jeze svaki puta kad Pip zakorači u njezinu kuću jer smo svjedoci njezine groteskne pojave, sve većeg propadanja kuće, a ne pomažu ni bube i miševi koji izlaze i gmižu po svadbenoj torti... Estella nije zla iako je "programirana" da bude okrutna. Svakako je bolno iskrena, lomi se, ali ide do kraja sa zadatkom i na kraju priznaje Pipu da je kroz patnju najviše naučila, ali se nada da će zbog toga postati boljom osobom. Ipak odabire "programiranu" sudbinu, a mi znamo da to neće završiti sretno. Magwitch nas prvo prestraši kad onako iskoči na groblju, grub i zao. Naravno, saznat ćemo njegovu priču i shvaćamo da ima neku ludu iskru života u sebi – sam je naučio čitati i pisati, njegova je sudbina splet nevjerojatnih okolnosti pa je zato i ogrubio i okorio. Postoji li u njemu srce? Njegovu daljnju sudbinu nećemo otkrivati zbog onih koji još nisu čitali ovaj roman, ali postat će vam skoro pa drag. Zato, imamo ideju – na plažu ponesite ovo, jedno od najvećih djela klasike. Jer ovaj roman trebate pročitati.