Košarica
Izbornik

Knjige u kojima je Italija sporedan lik

Knjige u kojima je Italija sporedan lik

Osim očiglednog izbora, "Romea i Julije" Williama Shakespearea mnogo se sjajnih i klasičnih romana odvija u krajoliku divne Italije. Krenimo po Italiji - s knjigama.

Soba s pogledom, A Room with a View, E. M. Forster, 1908.

Lucy Honeychurch mlada je Engleskinja, stisnuta, ukočena i pomalo malograđanka sve dok s još uštogljenijom rođakinjom Charlotte Bartlett ne posjeti Firencu. Upoznat će zanimljivije ljude u pansionu Bertolini između ostalih i otkačenu spisateljicu Eleanor Lavish i radoznalog gospodina Emersona te njegovog sina, Georgea koji ne mari puno za društvena pravila. Pod dojmom Italije, ljepote, senzualnosti i impulzivnosti ove zemlje njezine kočnice polako otpuštaju i George osvaja njezino srce…

Začarani travanj, The Enchanted April, Elizabeth von Arnim, 1922.

Ovo je maleni knjiški dragulj kojeg je Arnimova napisala nakon što je na talijanskoj rivijeri provela prekrasnih mjesec dana. Roman je bio bestseler u Americi i Engleskoj i jedna je od knjiga koja je doživjela i da je se ufilmi, ali i pretvori u kazališni komad i  musical. U romanu saznajemo koji je recept za sreću: četiri žene, jedan srednjovjekovni talijanski dvorac, Castello Brown (u kojem je Arnimova roman i napisala), mnogo glicinije i samoća. Ali, te su žene jako različite i jedino što im je zajedničko je nezadovoljstvo koje svaka od njih osjeća -  ne žive kako bi htjele, nedostaje im ljubavi, strasti, mira, sunca, avanture... Jednog kišnog dana u veljači u londonskim su novinama vidjele oglas i sasvim slučajno pronašle dvorac svojih snova. A kad živiš u kišovitoj i tmurnoj Engleskoj, slika talijanskog osunčanog dvorca još je čarobnija. Dame očekuju ugodan odmor, ali ono što ne očekuju od Portofina je ponovno upoznavanje radosti života i na kraju, pronalaženje samih sebe. Ako se ta transformacija može ogledati u njihovim muževima i ljubavnicima, čarolija će biti potpuna. Likovi su čarobni: Lotty Wilkinson je 20godišnja nesretna kućanica udana za odvjetnika, Rose Arbuthnot živcira što njezin muž piše knjige koje ona nikako ne odobrava, Lady Caroline "Scrap" Dester 28godišnja je socialite čija ljepota sve opija što joj to ne donosi sreću, a gospođa Fisher se čvrsto drži viktorijanskih vrijednosti iako je sasvim drugo vrijeme…. Četiri žene na kraju će u mirnoj ljepoti talijanske okoline otkriti i nadu i ljubav.

Smrt u Veneciji,  Der Tod in Venedig, Thomas Mann, 1912. 

Veliki i priznati pisac Gustav von Aschenbach "obolio" je od spisateljske blokade i putuje u Veneciju nedugo nakon što je dobio još jedno priznanje za svoj rad te mu otuda i ono "von". On je čovjek posvećen svojoj umjetnosti i discipliniran je do asketizma, udovac je slabe kose. U Puli se predomisli i umjesto da ode na Jadran, zaputi se u Veneciju, uzima apartman u hotelu na Lidu. Kad vidi postarijeg čovjeka u grupi mladića koji se potrudio da sakrije godine perikom, umjetnim zubalom, šminkom i dandy odjećom, njemu je to odurno. Gustav se oporavi, oslobodi spisateljske blokade i spreman je za nova djela. To što živne ima veze i s poljskom plemićkom obitelji koja ljetuje u istom hotelu, a jedno od djece je dječak nevjerojatne ljepote koja osvoji pisca. Iako nikad ne razgovara s dječakom, a kamoli ga dotakne, 50 godišnji pisac uvučen je u vrtlog snažnih emocija, u njemu vrije strast prema ljepoti tog mladića. Ali, atmosfera grada kako je opisuje Mann pomalo je sablasna, pa nam je jasno da će se nešto dogoditi, nešto strašno. Doista, Serenissimu napada kolera koja ubija grad, ali i pisca opsjednutog ljepotom. Mann je lik dječaka Tadzia Tadeusza oblikovao po jedanaestogodišnjem barunu Wladyslawu Moesu kojeg je vidio 1911. kad je sa ženom Katiom bio u Veneciji.

Pod suncem Toscane, Under the Tuscany Sun, Frances Mayes, 1996.

U knjizi s mužem, a u filmu sama nakon razvoda, uspješna urednica knjiga Frances Mayes uređuje zapuštenu vilu u Toskani. Oboje sveučilišni profesori bacaju se u obnovu što uključuje papirologiju, potragu za radnicima, razočarenja, njihovo natucanje talijanskog, ali i mnogo lijepih stvari. Frances će ući u čudesan novi svijet kad krene s adaptacijom vile koju okružuje spektakularan toskanski krajolik. Nalazi u vili neočekivana blaga gotovo na svakom koraku: izblijedjele freske pod slojem kreča u blagovaonici, vinograd zarastao u drač, a u okolnim gradićima živopisne ljude, vesele tržnice, uličice i atmosferu koju do tada nije osjetila. Lirski opisi mjesta i hrane jednostavno su neodoljiva pozivnica za Italiju.

Zbogom oružje, A Farewell to Arms, Ernest Hemingway, 1929.

Kad je pustolovina željan mladac Ernest Hemingway 1918. stigao u zaraćenu Europu mislio je da će svojom puškom pridonijeti okončanju Velikog rata. Mladi se Amerikanac dobrovoljno javio u vojsku, ali nije bio za ratnika pa je vozio ambulantna kola po talijanskom frontu i jednom ga je zakačila eksplozija. Dobio je liječenje, dva ordena, zaljubio se u Milanu medicinsku sestru Agnes von Kurowsky, stariju od njega (i nikad je nije prebolio) i dao nam izuzetno djelo. Mladi je Frederic Henry prekinuo studij arhitekture u Rimu i javio u vojsku u kojoj vozi ambulantna kola. Nema nekih velikih razloga za dobrovoljstvo: nema domoljublja, ideologije, ne dira ga užasno stradavanje oko njega, puno pije i upoznaje Britanku Catherine Barkley, medicinsku sestru s kojom površno ljubuje. Kad je ranjen i kad završi u bolnici, tu je Catherine i njihov se odnos produbljuje. Usred vrtloga rata i ljubavi par donosi odluke koje će im zaista promijeniti život. Preslikan život, zar ne? Ali, Hemingwayev opis rata je nezaboravan. Opisi straha, drugarstva, hrabrosti mladog američkog volontera, te ljubavi muškarce i žene koji se susreće paklu rata toliko je dobar da imate osjećaj da ste tamo, u Italiji, usred rata i da vam oko glave zvižde meci. "Zbogom oružje" nije samo ratni roman – tu je i ljubavna priča s ogromnom dramom i beskompromisnom strasti.

Ime ruže, Il nome della rosa,  Umberto Eco, 1980.

Kad se 1980. pojavio roman tada nepoznatog Umberta Eca, zapitao se svijet kako je moguće da je nečiji prvijenac toliko sjajan. Eruditski krimić nije samo to – napeta priča - ima tu i filozofije, teologije, logike i povijesti, likovi su sjajni, zaplet famozan. Fratar Guglielmo tj. William od Baskervillea sa svojim mladim učenikom benediktincem Adsonom iz Melka putuje 1327. u ugledan samostan u Italiji koji je pod sumnjom da skriva heretike. No umjesto da traži navodne heretike William na kraju traži ubojicu ili - ubojice. Alati su mu Aristotelova logika, teologija Tome Akvinskoga, empirijski uvidi Rogera Bacona, on je blistavog uma, duhovit i znatiželjan, prikuplja dokaze, dešifrira simbole, rukopise, ulazi u sablasni labirint "gdje se najzanimljivije stvari događaju noću". Tu je i knjižnica u koju bismo voljeli zaviriti. Fratri padaju kao muhe, strah vas polako obuzima i napeto čekate završnicu. A ona vas neće razočarati.

Anđeli i demoni, Angels & Demons (Robert Langdon 1/5), Dan Brown, 2000.

Svjetski poznati harvardski simbolog Robert Langdon dolazi na poziv - treba analizirati tajanstveni simbol koji je urezan u prsa ubijenog fizičara. Otkrit će dokaze o nezamislivom: oživljavanju drevnog tajnog bratstva Iluminata, najmoćnijoj podzemnoj tajanstvenoj organizaciji koja je ikada kročila zemljom – ili ispod nje. Iluminati su izronili iz podzemlja kako bi izveli završnu fazu svoje legendarne osvete protiv najomraženijeg neprijatelja, katoličke crkve. Dan Brown je maher – piše kratka poglavlja nabijena tenzijom pa stranice samo lete. Naravno, volite li krimiće. Nakon "Anđela i demona" koji se događaju u Rimu,  napisao je drugi slučaj profesora Langdona "Da Vincijev kod" i postao svjetski poznat. Za one koji su čitali "Sveta krv, sveti gral" taj roman nije prepun šokantnih otkrića, ali crkva se dobro uzjogunila zbog nekih teorija koje je Brown iznio u krimiću. U prvom je izdanju bilo dosta krivih rimskih lokacija, ali je to u kasnijim edicijama ispravljeno pa možete prošetati Rimom.

Talentirani gospodin Ripley, The Talented Mr. Ripley, Patricia Highsmith, 1955.

Od kad nam je Patricia Highsmith 1955. predstavila Toma Ripleyja sasvim je jasno da prvo mjesto na listi najgorih sociopata drži upravo on. Njegov je lik nadahnuo poslije mnoge pisce i režisere pa je Ripley skoro promašio slavu onog vjerovali-ili-ne-Ripleya. Umiljat, zgodan siromašak Tom Ripley očaran je i opijen životom na Manhattanu 1950-ih i odlučan je da se popne na društvenoj ljestvici. Ripley se zaljubi, ali ne poput nekog romantičnog lika u djevojku već u novac vršnjaka Dickieja Greenleafa. Dickie je tipično opušteno bogataško dijete – ne uči mu se, uživa u životu s obiteljskim novcem i nema ambicija a njegovom ocu na čijim zabavama Ripley zarađuje svirajući klavir laže kako je jako dobar s Dickijem. Stari Greenleaf pošalje Ripleya u Italiju da vrati njegovog sina. Ripley je snalažljiv i nema skrupula pa se zbliži s Dickijem koji uživa u Italiji s curom Marge. Njih troje putuju i plove Italijom sve dok Ripley ne počne ispadati iz igre te ga obuzme bijes… Želja za uspjehom, ideja da mu pripada ono što mu ni po kojem zakonu ne pripada, mladić koji preskakanjem stepenica želi sve i na kraju ne preže ni od toga da okrvavi ruke i ukrade identitet, stavlja ovaj roman u prilično hladno štivo za vruće ljetne dane.

Moja genijalna prijateljica i ostali dijelovi Napolitanske tetralogije, Elena Ferrante, 2011.- 2014.

Elena Ferrante napisala je četiri knjige koje su prozvali "Napoletanskom trilogijom" pa neka vas ne buni što je to zapravo tetralogija. Romani opisuju živote dviju prijateljica, Elene Lenù Greco i Raffaelle Lili Cerullo u Italiji od 1950-ih godina. "Genijalna prijateljica" (L'amica geniale) pokriva djetinjstvo, "Priča o novom prezimenu" (Storia del nuovo cognome), djevojaštvo, "Priča o onima koji bježe i onima koji ostaju" (Storia di chi fugge e di chi resta) o daljnjoj sudbini te "Priča o izgubljenoj djevojčici" (Storia della bambina perduta) koja je ujedno i kraj priče o dvije žene i njihovom odnosu… Priča počinje 2010. kad sin stare prijateljice nazove 60godišnju Lenù i kaže da je njegova mama, a njezina prijateljica iz djetinjstva Lila nestala. Lenù se vraća u prošlost i priča nam kako su se njih dvije upoznale, sprijateljile u siromašnom kvartu Napulja 1950-ih gdje je život ispresijecan teškim radom, neimaštinom, lihvarenjem, nesretnim ljubavima i alkoholom starije generacije koje njih dvije, kao i njihovi prijatelji, gledaju svakodnevno u svojim domovima. Za neke je izlaz iz tog sivog života školovanje, no nemaju svi istu priliku. Jedna je prirodno inteligentna i nadarena, "genijalna prijateljica" koja je svjesna otkuda potječe i koji su joj limiti. Druga je inteligentna, ali se za sve mora više potruditi i školu vidi kao jedini izlaz. Saznajemo kako su i koje odluke donosile i kako je to utjecalo na njihove živote. Nakon Italije Ferrante je osvojila svijet, snimljena je serija po prvoj knjizi, a snima se i druga sezona.

Agonija i ekstaza, The Agony and the Ecstasy: The Biographical Novel of Michelangelo, Irving Stone, 1958.

Firenca, godine 1475. bila je grad u kojem je valjalo živjeti: bogat, sjajan, centar talijanske renesanse. Još kad je mecena i glavna glava grada Lorenzo de’ Medici koji je darežljiv prema umjetnosti i znanju, ne čudi da je tu stasao kipar, slikar, pjesnik, arhitekt i inženjer Michelangelo Buonarroti čijim se djelima i danas divimo. Ovo je biografija koju morate pročitati. Irving Stone je i inače pisao odlične biografije, a ova i ona Van Gogha (Žudnja za životom) su najbolje. Stone je godinama živio u Italiji, u Rimu i Firenzi, radio kao kamenoklesar i učio kiparstvo. Izvor koji je koristio su 495 Michelangelovih pisama koje je sam Stone preveo (i objavio u knjizi "Ja, Michelangelo, kipar"), s kanadskim kiparom proučavao tehniku velikog majstora pa ne čudi da je takva predanost i istraživanje rezultirala djelom za koje je ovaj Amerikanac dobio nekoliko nagrada za doprinose kulturi i promoviranju talijanske povijesti. Zgrabite još kojeg Stonea – za biografiju Van Gogha istraživao je pola godine, a knjiga je odbijena 17 puta u tri godine. Osim ove tu su i biografije Sigmunda Freuda, Heinricha Schliemanna, Darwina i Pissarroa, Jacka Londona, nekih američkih predsjednika i političara.

Zaručnici, I Promessi sposi, Alessandro Manzoni, 1827.

"Zaručnici" su najpoznatiji i najčitaniji roman ikada napisan na talijanskom jeziku i jedno od remek-djela svjetske književnosti. Dvoje zaljubljenih, Renzo i Lucia, prolaze kroz sve moguće prepreke samo da bi bili zajedno. Žive u Lombardiji na jezeru Como i planiraju vjenčanje 8. studenog 162.8, ali svećenik, don Abbondio kojem dva klipana objasne da se vjenčanju protivi lokalni barun Don Rodrigo "zariba" stvar. Saznajemo da je barun na Luciu bacio oko.  Pred mladim je ljudima put prepun velikih iskušenja i prepreka. Manzoni je inspiraciju našao u slavnom romanu "Ivanhoe" Sir Waltera Scotta iz 1820., ali je dodao malo politike jer je dio Italije bio tada pod austrijskom vlašću, dodao i kugu jer je epidemija pogodila Milano oko 1630., pa je naoko ljubavna priča mnogo više od "ljubića", i to mnogo, mnogo više. Papa Franjo je izjavio da je tri puta pročitao "Zaručnike": "Ta mi je knjiga opet na stolu, želim je ponovo pročitati", rekao je. Prvi je puta "Zaručnike" čitao kao dijete kad mu je knjigu darovala njegova baka.

Konformist,  Alberto Moravia, Il conformista, 1951.

Glavni je junak Marcello kojeg upoznajemo kao doista čudnog dječaka već u prologu. U dvorištu koje razdvaja njegov dom od doma njegova prijatelja Roberta on ubije nekoliko guštera, pa pokušava od Roberta dobiti odobravanje za svirep čin, a kad ovaj to odbije potuku se. Marcello praćkom gađa Robertovu kuću s namjerom da ga ubije, ali pogodi i ubije mačku. Prestravljen je svojim činom, ali osjeća i ugodu. Marcello vidi kako se njegovi roditelji svađaju, oca koji klizi u mentalnu bolest, koji ga zlostavlja, a on je sam meta nasilnika. Spašava ga šofer Lino koji mu predlaže nagodbu – dat će dječaku pištolj, a mali će to vratiti uslugom. I kao da je sjeme zla posijano. Odrastao Marcello zaposlen je u talijanskoj fašističkoj vladi, malo ga "pikaju" događaji iz djetinjstva, a živi u nimalo mirnijem svijetu.  Što je normalan život, a što konformizam, zlostavljanje i fašizam, kako živjeti ako za život nisi pripremljen i odgajan da znaš razliku dobra i zla, sve je to Moravia sjajno napisao.

Gepard, Il Gattopardo, Giuseppe Tomasi di Lampedusa, 1958.

"Gepard" se zbiva u 1860-ima i pripovijeda očaravajuću priču dekadentne, umiruće sicilijanske aristokracije za vrijeme Risorgimenta, pokreta za ujedinjenje Italije. Roman je objavljen nakon piščeve smrti i nakon što su dvije izdavačke kuće odbile rukopis da bi, kako to već biva, postala najprodavanija knjiga u talijanskoj povijesti. Drže je i najvažnijim djelom moderne talijanske književnosti, a The Observer ga je  proglasio 2012. jednim od deset najboljih povijesnih romana. Sam Tomasi je bio posljednji izdanak prinčevske sicilijanske loze pa je i dobro znao o čemu piše, a roman je počeo pisati kad je pao u depresiju nakon bombardiranja Palerma u Drugom svjetskom ratu. Gepard je zapravo serval jer tih životinjica ima i u okolici Lampeduse, a često su ih držale plemićke obitelji kao egzotičnog kućnog ljubimca. Na grbu Tomasijevih je serval, i otuda ideja. Priča je to o Don Fabriziju Corberi, princu Saline, sicilijanskom plemiću iz 19. stoljeća u vrijeme građanskog rata i revolucije. Zbog političkih previranja njegov je položaj u klasnom sustavu erodiran s novopridošlim seljacima i "otrcanim malim plemićima". Kako roman ide tako je princ prisiljen birati između održavanja vrijednosti gornje klase i kršenja tradicije kako bi osigurao kontinuitet utjecaja obitelji jer "sve se mora promijeniti, kako bi sve ostalo isto". Roman je ovo o borbi između smrtnosti i propadanja, o slabljenju, o nestanku ljepote, o sve bljeđim sjećanjima, o promjenama sustava… U pismu prijatelju, autor piše: "Budite oprezni: pas Bendicò je vrlo važan karakter i gotovo je ključ za roman". Taj heraldički amblem zaista je ključ, ali ključ uništenja... "Gepard" uvijek opisuju kao roman melankolične ljepote.

Ako jedne noći, Se una notte d'inverno un viaggiatore, Italo Calvino, 1979.

"Ako jedne noći jedan putnik…" eksperimentalni je tekst i čudo genijalnosti kubanskog Talijana Itala Calvina. Vraća nas u doba kad se pripovijedalo, "kad se vrijeme više nije činilo zaustavljeno i još se nije činilo da je eksplodiralo“. Početak govori o prirodi čitanja i to je sjajan uvod u ovaj pomalo neobičan roman. U 22 poglavlja od kojih svako ima dva dijela, dva junaka, Čitatelj i Drugi Čitatelj na kraju završe jedno poglavlje života nakon što su gotovo u isto vrijeme završili s čitanjem knjige, ali nećemo vam reći kakvo poglavlje. Drugi je dio knjige tečniji – protagonisti su na tragu velike međunarodne knjiške zavjere, tu je i nestašan prevoditelj, povučeni pisac, nekoliko represivnih vlada i jedna izdavačka kuća koja se urušava. "Ako…" se događa u Cimmeriji, izmišljenoj zemlji koja je bila neovisna između dva rata, s glavnim gradom Örkkom, negdje u zaljevu Bothnia između Finske i Švedske. No ta je zemlja nestala… Ovo je tzv metanarativan roman pa ćete u priči naći priču. Uz to osjećate se kao da ste vi onaj kome pisac priča, Ili je to drugi čitatelj koji je zapravo junak? Ili…? Eh da. Calvino. No onaj početak… o čitanju… klasik.  

Engleski pacijent, The English Patient, Michael Ondaatje, 1992.

Ladislaus de Almásy, mađarski grof s engleskim naglaskom i 20 godišnja Hana kanadska bolničarka, jedan kanadsko-talijanski lopov s moćnim prezimenom (David Caravaggio) i Kip Sik, indijski sapper u engleskoj vojsci čekaju kraj Drugog svjetskog rata u Italiji. Svi su oni nasukani kao brodovi u pustinji, svaki sa svojom pričom… Grof ima opekotine najgoreg stupnja i sumnjamo da neće preživjeti. Tu je Katherine Clifton čiji je muž Geoffrey kukavica bez premca u književnosti. Ljubavna veza u romanu počela je kad je Ona kraj logorske vatre čitala na glas Herodotove "Povijesti" (Historiai)… kud ćeš bolje? Naravno da je Ondaatjeov roman adaptiran za film koji je bio hit i jedan je od omiljenih romantičnih filmova svih vremena. Lik Almásyja labavo se temelji na stvarnom liku poznatog pilota, motorista, skauta, sportaša, aristokrata istraživača Egipta i Afrike Lászlóa Almásyja u 1930-ima koji je u Drugom svjetskom ratu pomagao Nijemcima tj. Abwehru da kroz pustinju prošvercaju u Egipat dva njemačka špijuna i dobio orden Željezni križ. Pisao je knjige o ratnim pustolovinama, a komunistički ga je mađarski režim stavio na suđenje. No, kako nije sudjelovao u ratnim operacijama suđenje je palo u vodu, no tad su ga ganjali sovjetski NKVD-ovci pa je uz pomoć Britanaca uspio pobjeći, a mito za mađarskog službenika platio je rođak egipatskog kralja Faruka. Zaslužuje i roman i film jer je cijelo vrijeme pomagao – Britancima. Na kraju je napravio krug po Europi i bježeći se dokopao Egipta gdje je radio s avijacijom, organizirao lovove a 1950. kralj Faruk ga je imenovao direktorom novoosnovanog Instituta za istraživanje pustinje. Na putu u Mozambiqueu zarazio se amebnom dizenterijom i umro u Salzburgu s 55 godina.

Sicilijanac, The Sicilian, Mario Puzo, 1984.

Da Puzo piše odlično, znamo, a slavan je po romanima koji imaju korijene u Italiji. Jer, pisao je o mafiji. Dok u "Kumu" otkriva život mafijaške obitelji kroz nekoliko generacija (pa su tako nastala i tri filma) i "Sicilijanac" ima mafijaški touch. No junak je Salvatore Giuliano, ali tu je i Michael Corleone koji je u egzilu na Siciliji i pomaže slavnom banditu da pobjegne i ode s Michaelom u Ameriku. Tu se otvara cijela priča jer Salvatore ima dokumente koji će, objave li se, srušiti talijansku političku vrhušku. Uz to on je talijanski Robin Hood, i uzima bogatima i daje siromašnima pa ne čudi da skonča sa samo 27 godina zapravo u dosluhu svih i neprijatelja a čini se – i prijatelja.

Portret jedne dame i Italian Hours, The Portrait of a Lady, Henry James, 1881.

Stari lisac Henry James napisao je Daisy Miller, Ambasadore, Krila golubice, Zlatnu zdjelu (nije baš pehar kako su ga prevodili), Washington Square, Bostonce, stravičan Okretaj zavrtnja i – Portret jedne dame. Taj se roman uvijek povezuje s Italijom iako je napisao i kod nas neprevedene "Italian Hours". Isabel Archer mlada je Amerikanka koja se suočava sa svojom sudbinom koja je potpuno obuzme, u udvaračima ne vidi opasnost iako ih jako privlači ne ona sama koliko njezino nasljedstvo. Ona to ne razaznaje. U Firenci upoznaje Gilberta Osmonda, udaje se za njega u trenu,  a da ne zna o njemu što bi netko manje naivan mogao lako nanjušiti, uz to ga kao čovjeka uopće ne poznaje. Zaslijepljena naglom ljubavlju i prosidbom udaje se i žive u Rimu. Dalje čitajte sami, no Italije je na svakoj stranici jer James je sve svoje romane smjestio u Europu. Tako i "Italian Hours", putopis koji je objavio 1909.  i koji je pisao preko 40 godina. Venecija, Rim, Toskana, Ravenna, Siena, Firenza, Milano... sve je tu.

Jedi, voli, moli, Eat, Pray, Love, Elizabeth Gilbert, 2006.

Kad je Elizabeth Gilbert zakoračila u 30-e zakoračila je i u ranu krizu srednjih godina. Imala je sve što je obrazovana, ambiciozna Amerikanka mogla željeti: muža, kuću, uspješnu karijeru, ali nije se osjećala sretno ni ispunjeno. Ona je u panici, tužna je i konfuzna. Inicira razvod i sad mora preživjeti odvajanje i depresiju čemu možda može pomoći putovanje. Možda ne mora spakirati kofere i možda može isplivati sama iz dijeljenja imovine? Možda, ali je jedna neuspjela ljubav potakne da se pomakne. Tako će otkriti nove svjetova. Prvo četiri mjeseca jede u Italiji, tri mjeseca moli u Indiji i na kraju se na Baliju zaljubi. U Rimu uči talijanski, kako se jede i uživa pa je ni kile koje joj se nalijepe ne smetaju. U Indiji će od gurua i jednog teksaškog cowboya samoj sebi darovati četiri mjeseca spiritualnog istraživanja. A na Baliju dok slaže novi mozaik, dogodi joj se i ljubav. Svjetski hit koji je naravno dobio i filmsku verziju učinio je od Gilbertove autoricu koja niže hitove.

Zovi me imenom svojim, Call Me by Your Name, André Aciman, 2007.

Iznenadna i snažna romansa adolescenta i gosta njegovih roditelja u divnom ljetnikovcu na stijeni u Italiji dobar je početak priče. Sedamnaestogodišnji Elio Perlman pametan je i znatiželjan mladić, čita knjige, svira gitaru i flerta s prijateljicom, a u kući je uvijek veselo jer je otac cijenjeni sveučilišni profesor koji se specijalizirao za grčko-rimsku kulturu, a majka Annella prevoditeljica. Ljeta provode u obiteljskoj vili. Tog ljeta 1987. u šestotjedni posjet dolazi  24godišnji doktorant Oliver, koji radi na projektu zajedno s Eliovim ocem. Elio se zaljubi u Olivera i tu počinje jedna od najljepših ljubavnih priča koje smo čitali, a onda i gledali na velikom platnu. Njihova romansa i sve što se događa 20 godina nakon odličan je predložak za film, pa u listopadu 2019. čekamo nastavak, Find Me. Njihova zabranjena ljubav se rasplamsa, ali se Oliver vraća u Ameriku, oženi se i zasnuje obitelj i zapravo živi u paralelnim svjetovima, onom stvarnom i onom u kojem i dalje mašta o Eliu. Dvadeset godina kasnije Oliver posjećuje Elia koji nam kaže da bi, da se Oliver sjeća svega što je rekao napravio nešto: "pogledao me u oči, zadržao moj pogled i nazvao me mojim imenom".

Puhač stakla iz Murana, The Glassblower of Murano, Marina Fiorato, 2006. + ostale knjige

U Veneciji 1681. puhanje stakla cijenjen je posao, ali i strogo kontroliran. Puhači žive na otoku Murano i s njega ne mogu nikuda. Italija, odnosno Venecija ima primat nad staklarstvom i to je tajna koja se ne dijeli ni s kime. Tko pokuša otići s otoka, odati ili prodati tajnu bit će ulovljen i smaknut. Staklo i zrcala krv su Republike i tajnu izrade kontrolira Vijeće desetorice. Najveći je umjetnik Corradino Manin koji će usprkos opasnostima i sigurnoj smrti prodati tajnu i svoju sudbinu kralju Sunce, francuskom Louisu XIV. Francuz čezne za staklom i ogledalima, a majstor-puhač mora zaštiti svoju nepriznatu, tajnu kćer. Što se dogodilo danas istražuje Britanka talijanskog porijekla Leonora Marin kojoj se njezin londonski život ne sviđa, pa odlazi u Veneciju. Zanima je umijeće puhanja stakla, ali i predak čija se sudbina izmiješala s njezinom. O Marini Fiorato već smo pisali, a osim ove dala nam je i romane "Gospa od badema" o amarettu kojeg rade u mjestašcu Saronno u Lombardiji, "Botticellijeva tajna" koji se događa u Veneciji, Milanu i Rimu, dok je "Kći Siene", jasno u Sienni.

Za Čitaj knjigu napisala: Sandra Veić Sukreški

Pretraga

Tečaj €/kn: 7,53450 2022-11-30 12:13:33