Košarica
Izbornik

Dobrodošli dragi pisci, u Hollywood

Dobrodošli dragi pisci, u Hollywood

Tvornica (filmskih) snova Hollywood često je pozivala velike i slavne pisce da dođu i rade kao scenaristi. Nekim je piscima trebao redoviti posao i novac, nekima je to bio umjetnički izazov i zapravo je trebalo biti jednostavno – oni su pisci, scenaristi su pisci i there you go. Ali, nije bilo tako. Iako pisac može napisati remek-djelo ili best-seller, iako ga kritika cijeni a publika obožava, nije to garancija da će biti i dobar scenarist. No, poziv Hollywooda se ne odbija pa su mnogi u dobroj vjeri, nadi, pritisnuti financijskim nevoljama ili zbog izazova i želje stigli u Hollywood ne bi li pisali scenarije. Neki su uspjeli, a neki nisu…

F. Scott Fitzgerald, Tri ratna druga (1938)

Kad je 1937. F. Scott Fitzgerald doselio u Hollywood bio je jedan u moru pisaca koji su se došli okušati u novoj karijeri. Nakon niza scenarija koje je napisao njegovo je ime na špici samo jednog filma, "Tri ratna druga" po djelu Ericha Marie Remarquea iako je scenarij uvelike rewritao režiser Joseph L. Mankiewicz.  No, nije to jedino što je Fitzgerald dao Hollywoodu. Autor "Velikog Gatsbyja" napisao je niz tzv. treatmentsa, produženih sažetaka priče, popravljao i prepravljao tuđe scenarije, ponovo ih pisao i napisao, uglancao – tako je to bilo u studijima. Njegovi scenariji nisu korišteni, nisu poznati – većina je režisera i producenta smatralo da pisanje sjajnog američkog pisca kojeg danas držimo za jednog od najvećih nije baš za veliko platno. Fitzgerald je radio i na scenariju filma "Zameo ih vjetar", ali stranice koje je predao producentu Davidu O. Selznicku u filmu nisu iskorištene. Rečeno mu je da koristi samo rečenice iz romana Margaret Mitchell i ne dodaje ni oduzima, a kamo li razrađuje nove zaplete. Nije ga to trebalo pogoditi jer se sva sila filmaša izmjenjivala na tom filmu čije je snimanje bilo u najmanju ruku mukotrpno. Fitzgerald je znao da nema prečice do uspjeha do kojeg je došao teško - bio je iz osiromašene obitelji, studirao je na Princetonu, ali studij nije završio. Prijavio se u vojsku, nije stigao do fronta jer je rat završio pa je radio za marketinšku agenciju i pisao kratke priče. Vratio se u roditeljski dom, pisao i prepravljao roman koji će biti objavljen 1920. pod naslovom "S ovu stranu raja" koji je postao hit – u godinu je dana prodano 41 075 primjeraka. Upoznao je i oženio Zeldu, živjeli su neko vrijeme u Parizu i on je sjajno zarađivao s kratkim pričama. Kad je Zelda oboljela, njezini su liječnici i sanatoriji bili skupi, a Fitzgerald se borio s alkoholom. Poput mnogih pisaca 1920-ih i 1930-ih prodavao je priče magazinima, a kad je taj dotok stao Hollywood se činio odličnom idejom. Zato je 1937. potpisao ekskluzivni ugovor s MGM-om i zaradio svoj najveći godišnji dohodak ikada. Osim treatmenta za "Zameo ih vjetar", ponovo je napisao scenarij za film "Madame Curie" po treatmentu Aldousa Huxleya, ali nije potpisan kao autor. Kad je 1939. njegov ugovor istekao kao slobodnjak je napisao scenarij za "Winter Carnival", ali filmsku karijeru nije nastavio. Narušenog zdravlja umro je od srčanog udara 1940. Danas poznat kao jedan od najvećih svjetskih i američkih pisaca kao scenarist nije bio uspješan. Bio je, recimo to tako, prepametan i predubok za industriju koja je imala svoja pravila, trebala scenarije brzo i odmah, a on uporno i nikada nije odustajao od svojih snova. Da je, ne bi nikada mogao pisati toliko lijepo i duboko o gubitku istih.

William Faulkner, Duboki san (1946)

 

Kad je 1932. William Faulkner potpisao ugovor za MGM studio, trebalo je to za njega biti olakšanje i donijeti mu financijsku stabilnost koja mu je bila itekako potrebna iako je već objavio i "Krik i bijes", "Kad ležah na samrti" i " Svetište", romane koji su ga proslavili. U svojoj je scenarističkoj karijeri radio na 50 filmova u 22 godine i za 20th Century Fox i za Warner Bros. Najpoznatije je i najbolje ono što je napravio s Leighom Brackettom i Julesom Furthmanom za film Howarda Hawksa "Duboki san" (The Big Sleep) po romanu Raymonda Chandlera. Film je jedan od najboljih žanra noir po kojem pamtimo i ljubavnu priču glavnih glumaca Bacall i Bogarta. Iako je Faulkner bio priznat pisac, slavu je doživio tek nakon što je dobio Nobelovu nagradu 1949. Roman "Fable" (1954.) i posljednji roman "The Reivers" (1962.) dobili su Pulitzerovu nagradu za beletristiku, a njegova prva objavljena kratka priča "Ruža za Emily" i dalje ostaje jednom od najpoznatijih kratkih priča američke književnosti. Školovao se na sveučilištu u Mississippiju, ali nije izdržao ni godinu dana kad je, poput Fitzgeralda, odlučio zarađivati za život kao književnik, i slično Fitzgeraldu, mučio se sastaviti kraj s krajem. Radio je s legendarnim režiserom Howardom Hawksom s kojim se brzo sprijateljio, a Hawksov brat bio mu je hollywoodski agent pa je i to pomoglo uspješnoj scenarističkoj karijeri od 1930-ih do 1950-ih. Potpisan je kao scenarist na filmovima "Danas živimo" (Today We Live) s Joan Crawford i Garyjem Cooperom) i "Put ka slavi" (The Road to Glory) s Fredricom Marchom, i Lionelom Barrymoreom) oba u režiji Howarda Hawksa, pa "Podmornička patrola" (Submarine Patrol) i "Bubnjevi duž Mohawka" (Drums Along the Mohawk) oba u režiji Johna Forda. Potom "Air Force", "Imati i nemati" (To Have and Have Not) i naravno "Duboki san" (The Big Sleep, opet s Howardom Hawksom). Radio je i na filmovima "Mildred Pierce", "Ginga Din"...ukratko, sjajna karijera.

John Steinbeck, Čamac za spašavanje (1944)

 Jedan od najvećih američkih pisaca 20. stoljeća John Steinbeck otišao je u Hollywood kad se vratio iz Drugog svjetskog rata. Napisao je 1943. po svojoj noveli scenarij za "Čamac za spašavanje" (Lifeboat) koji je režirao Alfred Hitchcock. Iako je scenarij bio nominiran za Oscara Steinbeck je tražio da sa špice maknu njegovo ime smatrajući da je Hitchcock unio rasizam pa nije želio imati veze s filmom. Steinbeck je napisao 27 knjiga od čega 16 romana, a 1962. dobio je Nobelovu nagradu. Studirao je engleski jezik, nakon dvije godine napustio Stanford i otišao u New York s nadom da će stvoriti uspješnu karijeru pisca. Proslavio ga je roman ga "Tortilla Flat" po kojem je kasnije snimljen film. Kasniji radovi poznatiji kao "Kalifornijski romani" stvorili su mu reputaciju, osobito "O miševima i ljudima" i "Plodovi gnjeva". Iako nikada nije napisao scenarije za vlastite romane uvijek bi bio na setu i u produkciji. "Plodovi gnjeva" (The Grapes od Wrath), "Istočno od raja" (East of Eden), "Crveni pony" (Red Pony), "O miševima i ljudima" (Of Mice and Men) prebačeni su na filmsko platno, ali je on kao scenarist potpisao "The Forgotten Village" i "Viva Zapata! ".

 Agatha Christie

Prva dama krimića nije bila oduševljena filmovima i serijama koje su snimanje po njenim romanima, ali se ipak okušala u scenarističkim vodama. Napisala je 1937. TV scenarij po svojoj priči "The Wasp’s Nest". U 1940-ima je zapravo napisala mnogo TV scenarija, ali ih je rijetko i rijetkima pokazivala – to je bio više njezin hobi. Početkom 1960-ih, s MGM-om je dogovorila da će napraviti adaptaciju romana Charlesa Dickensa i to - ni manje ni više - "Sumorne kuće" (Bleak House). Bila je oduševljena idejom jer joj je Dickens bio jedan od najdražih pisaca. Kasnije je u svojim sjećanjima zapisala kako je dugačak scenarij poslala MGM-u s napomenom kako zna da ga treba kratiti. Scenarij nikada nije iskorišten. Ali, po njenim je pročama i romanima snimljeno što serija, što filmova - tonu. 

Cormac McCarthy, Savjetnik (2013)

Romani Cormaca McCarthyja zadnjih su desetak godina "prebačeni" na filmsko platno – među njima su "Svi ti lijepi konji" (All the Pretty Horses) koji je bio prava senzacija i u šest mjeseci je prodano 190.000 primjeraka), "Cesta" (The Road), i "Nema zemlje za starce" (No Country for Old Men). Nije to čudno to jer je McCarthy fenomenalan pisac. Svoj prvi originalni scenarij napisao je za film "The Counselor" u režiji Ridleya Scotta s Michaelom Fassbenderom, Penélope Cruz, Cameron Diaz, Javierom Bardemom i Bradom Pittom. Zgodan je podatak da je "Nema zemlje za starce" McCarthy napisao kao scenarij, a ne kao roman, a jedini scenarij za koji je dobio novac je za film Ridleya Scotta.

Truman Capote, Nadmudri vraga (1953)

Truman Capote se 1953. udružio s Johnom Hustonom da napiše scenarij po romanu Clauda Cockburna "Beat the Devil". Capote je bio "za", a problem je nastao kad je Hustonu palo na pamet da to bude parodija na njegov raniji i danas klasičan film "Malteški sokol". Film nije bio uspješan na prvu, ali ga je Roger Ebert hvalio. Znamo da je priču "Doručak kod Tiffanyja" napisao za Marilyn Monroe, a ne Audrey Hepburn, a "Hladnokrvno ubojstvo" vapilo je za filmskom verzijom. Pokušao je napisati i adaptaciju "Velikog Gatsbyja", ali je njegov draft odbijen. Bilo je jasno da je bolje da se drži pisaće mašine, a scenarij za "Veliki Gatsby" (s Redfordom i Miom Farrow) na kraju je napisao Coppola. Truman je napisao i scenarij za film "The Innocents", verziju Jamesovog "Okretaja zavrtnja" i de Sicinog "Terminal Station".

Roald Dahl, Samo dvaput se živi (1967)

Roald Dahl je bio sjajan i popularan pisac za djecu pa se svako toliko pojavi neka nova adaptacija. Scenarije koje je pisao su bili sjajni -  autor je onog za film "Samo jednom se živi" (You Only Live Twice, 1967) i "Chitty Chitty Bang Bang" (1967), te "The Night Digger" (1971) u kojem je glumila njegova žena velika filmska zvijezda Patricia Neal. Pisao je i za uprizorenja na kazališnim daskama, ali i za TV i film. Iako smo vidjeli dvije verzije romana o Willyju Wonki i tvornici čokolade Dahl s prvim filmom nije bio sretan i zato nikada nije želio prodati prava za drugi film "Charlie and the Great Glass Elevator". Ali, "Esio Trot", "BFG", "Matilda", "Fantastični gospodin Lisac", "James And The Giant Peach" i dvije verzije romana "Vještice" (The Witches, roman koji je utjerao strah u kosti čemu su pomogle i priče njegove norveške bake) snimljene su i imale su manje ili više uspjeha. Dahl je bio predodređen za Hollywood - po njegovom je prvom romanu "Gremlini" iz 1943. kojeg je napisao za Walta Disneya kasnije snimljen blockbuster film.

Ray Bradbury,  Moby Dick (1956)

 

Ray Bradbury je 1953. udružio snage s režiserom Johnom Hustonom. Imali su velik zadatak – adaptirati klasik Hermana Melvillea, roman "Moby-Dick". Nisu se slagali zbog Hustona koji je ovog pionira SF užasno maltretirao. Da stvar bude gora, Huston je toliko istraumatizirao Bradburyja da je ovaj kasnije svađe opisivao u romanu "Zelene sjenke" (Green Shadows), "Bijeli kit" (White Whale) i kratkoj priči "Banshee". S filmom nije išlo lako – prekoračili su budžet, publika nije hrlila u kina. Huston je bio težak za suradnju, ali nikada toliko nemoguć kao s Bradburyjem koji je najpoznatiji po romanu "Fahrenheit 451" (1953), zbirkama znanstvene fantastike i horor priča, "Marsijanske kronike" (The Martian Chronicles 1950), "The Illustrated Man i " I Sing the Body Electric".  Kasnije je Bradbury pisao za televiziju, ali nikada više nije radio na filmu. I nikada s Hustonom, naravno.

Aldous Huxley, Ponos i predrasude (1940)

Iako ga svi poznaju po romanu "Vrli novi svijet", Huxley je pisao i scenarije. S obitelji je preselio u Hollywood 1937. gdje je sjajno zarađivao. Nije kupovao kuće i bijesne automobile, već je veliki dio zarade koristio za spašavanje Židova i disidenata iz Hitlerove Njemačke i dovodio ih u SAD. Pisao je distopije, spašavao je ljude i pisao scenarije i nije dozvolio da ga slabi vid u tome ometa. Za Hollywood je napisao scenarije za filmove "Ponos i predrasude" (s Greer Garson i Laurenceom Olivierom iz 1940.), "Jane Eyre" (s Joan Fontaine i Orsonom Wellesom iz 1943.), "Madame Curie" (1943) i noir film "Ženska osveta" (A Woman's Vengeance, 1948) te za ctrić "Alice u Zemlji čudesa" iz 1951. U Hollywood je došao sa ženom i sinom 1937. iz dva razloga: da obitelj spasi od rata i posjeti slavnog liječnika koji bi mu mogao donekle povratiti sve lošiji vid.

Napisala: Sandra Veić Sukreški

Pretraga

Tečaj €/kn: 7,53450 2022-12-08 13:52:22