Hodanje vam može promijeniti život
Ove dvije inspirativne knjige stigle su mi u isto vrijeme. Nema slučajnosti jer obje govore o kretanju, hodanju i poruci da onaj koji hoda živi dulje. Zamislila sam se. Zar ne hodam dovoljno pa mi netko to nastoji dojaviti? Sigurno ne hodam dovoljno. Kao knjigoljubac, blogerica i ovisnica o laptopu i mobitelu puno previše sjedim. Kao uostalom i pola svijeta. Tko danas nema bolove u predjelu lumbalne ili vratne kralježnice? Sjedenjem naš život postaje manje tjelesnim. Gubimo dodir sa tlom. Ali, prisiljavam se to ispraviti. Dnevno hodam i do šest kilometara. Čim se ujutro dignem izlazim iz kuće i tijelo zagrijavam i budim petnaestominutnim hodanjem. Isto ponovim i navečer. U međuvremenu volim otići u Maksimir, na Cmrok ili u neku prirodu i hodati. Ako to ne stignem hodam po gradu iako je uvijek ugodnije šetati šumom, ispod drveća i okruženi zelenilom. Moj otac je doživio devedeset i jednu godinu i do zadnjeg dana svog života je hodao. O tome mi je puno govorio i ukazivao koliko je to važno. Nije trčao već brzo hodao. Nije bilo subote ili nedjelje da on nije bio na Sljemenu. Ne dvojim da je to uvelike produžilo njegov život i dalo mu bistrinu uma i duha.
"Što sam naučio na planini" prvijenac je o osjećaju života, o hodanju, penjanju i kretanju, svoje vrsni self-help koji je napisao naš poznati novinar i TV reporter Milan Majerović-Stilinović. Puna je kratkih priča, anegdota i promišljanja o Milanovim penjanjima na planine u Hrvatskoj i izvan nje. Kao da idete uzbrdo, pa opet nizbrdo, pa ste u dolini i imate potrebu vinuti se nebu pod oblake. Milan je odličan vodič. Knjiga vrvi životnim mudrostima, odiše pozitivom i odlična je inspiracija i motivacija za dušu. Mislim da je idealna za ponijeti je u ruksaku na planinu ili u prirodu, s njom sjesti pod neko drvo i čitati. Čitati u sebi, čitati na glas, čitati uperena pogleda u nebo, prema planini. Knjiga oduševljava i izgledom. Ima odlične ilustracije i koncipirana je na originalan način. Dajem joj stoga čistu peticu.
Knjiga "Hodati korak po korak" (s norveškog preveo Bekim Serjanović ) sada već mog omiljenog norveškog pustolova i motivatora prava je poslastica. Govori o tome koliko je hodanje zapravo spiritualna aktivnost. Knjiga vrvi dobrim savjetima i zaista se nakon njezinog čitanja osjećate bolje. Erling Kagge jedan je od najvećih avanturista našeg vremena. Bio je na Sjevernom i Južnom polu, popeo se na Mount Everest, ali je i danima hodao Los Angelesom i spustio se u podzemni svijet Manhattana. Otišao je na otok Juan Fernández kraj Čilea i tamo se popeo na najvišu planinu jer je želio slijediti Robinsona Crusoea. Ali, čak i kao stanovnik grada, stalno je u pokretu. Radnim danom hoda do posla, vikende provodi u prirodi koja je odmah kraj njegove kuće.
"Život je dug hod", kaže Kagge. Bilo da je riječ o rizičnom planinarenju preko stijena i usjeka, bilo da šeta urbanim parkom. Učinak je isti: nastaje osjećaj sreće, naše misli se oslobađaju, glava nam postaje bistrija, vanjski se i unutarnji svijet pretvaraju u jedno, a mi dok hodamo postajemo jedno sa svijetom. Čitajte i vi ove dvije važne knjige. Lijepo je čitati. Ležati, sjediti i uživati u dobroj knjizi. Ali isto tako je važno hodati, kretati se, upijati prirodu i osvijestiti te dragocjene trenutke. "Vjerujem kako hodanje znači znatno više za ljudsko zdravlje nego svi lijekovi svijeta ikada konzumirani." - Erling Kagge
