WALDEN ILI ŽIVOT U ŠUMI, Henry David Thoreau – kultna knjiga o životu u skladu s prirodom

04.12.2019. 21:25:15

Te je 1845. Henry David Thoreau, nekako oko svog 28 rođendana donio odluku. Otići će sam u šumu, na zemljište svog prijatelja Raplha Walda Emersona, svojim će rukama izgraditi kolibu i – živjeti u prirodi. Sam, od svog rada, u skladu i ljubavi s prirodom. Nakon dvije godine, dva mjeseca i dva dana vratio se u civilizaciju, a zbirku od 18 eseja koje je pisao u tišini, usred prirode, daleko od buke, industrije, gradova i ljudi objavio je kao knjigu: "Walden ili život u šumi". Knjiga je ubrzo postala kultnom knjigom Amerike, ali i svijeta. Thoreau nas uči da nema isprika odnosno kako kaže: "Čovjek koji se kreće sam može krenuti danas, a onaj tko putuje s drugim mora čekati da taj drugi bude spreman, i može proći mnogo vremena prije nego što se otisnu." Zašto onda ne krenemo? U šumu? Da, ako nam je to potrebno, ali možemo i negdje drugdje ili krenuti ili promijeniti ono što nas stišće, muči, usporava, grize... Svatko ima neki razlog i kakav god bio dovoljno je velik da poslušamo sami sebe i – promijenimo stvari. "U šumu sam otišao jer sam želio živjeti sporo i promišljeno, suočavati se samo s onim što je u životu bitno i jer sam želio vidjeti mogu li iz toga naučiti nešto kako ne bih, kad mi dođe vrijeme za umrijeti, otkrio da nikada nisam ni živio." Ovo zvuči toliko moderno, iako je knjiga napisana prije stoljeća i pol pa je zato najnovije izdanje "Waldena" došlo kao naručeno, u vrijeme kad se stvarno trebamo zapitati možemo li živjeti promišljeno i sporo kad se sve oko nas odvija brzinom koja nas ostavlja izmorenima, bez daha i u konačnici možda i ne baš previše sretnima. A uz to, Thoreau nije držao do škola i obrazovanja koje mogu dati.

Henry David Thoreau zanimljiv je lik koji je početkom 19. stoljeća, kad civilizacija nije bila toliko načeta kao danas, spakirao svoje stvari i odselio u šumu. Živio je kao pustinjak što je bila neobična odluka za mladića koji je imao dobar građanski, urbani život, lijepo djetinjstvo bez drama, studirao je retoriku, klasičnu filozofiju i matematiku na Harvardu pa se jasno, očekivalo da će do mirovine raditi kao ugledni profesor. Doduše, neko je vrijeme nakon studija Thoreau radio kao profesor, ali je dao otkaz kad se sukobio sa školskom upravom jer nije želio fizički kažnjavati učenike što je tada bila uobičajena "pedagoška" mjera. Thoreau nije tako mislio. Zato je s mlađim bratom Johnom Jr. osnovao 1838. privatnu školu "Concord Academy" i da nije tragedija prekinula njegov san o školi koja će biti drugačija i pravednija Thoreau vjerojatno nikada ne bi otišao u šumu. Ali, njegov je brat John Jr. 1842. umro od tetanusa pa je školu Henry zatvorio i tražio što će i kako će… neko se vrijeme bavio osmišljavanjem najbolje olovke jer mu je otac imao tvornicu olovaka, to je uspio i nakon što je napravio najbolju američku olovku, bolju od londonske (bio je Amerikanac od glave do pete, volio je svoju domovinu, a Englesku i Europu prezirao) otišao iz obiteljskog posla. Više je volio šetati, ako mu je trebao novac radio bi – gradio čamce, sadio, kalemio, dizao ograde, dakle sezonski radio dok se nije profilirao kao sjajan mjerač - tako da mu se lijenost ne može pripisati. Godinu dana prije upoznao je Ralpha Walda Emersona, pjesnika, unitarista i filozofa, osnivača "Američkog transcendentalističkog unitarističkog pokreta" koji je okupljao američke intelektualce. Taj je pokret iznjedrio velik broj inicijativa za promjene, poput abolicionizma, feminizma i danas i te kako aktualnog pokreta za očuvanje prirode. Thoreau je razvio svoje reformističke ideje i onda donio odluku koja će sve promijeniti: ima 28 godina, pakira najnužnije stvari i odlazi na Emersonovo zemljište s čvrstom odlukom da živi sam, u prirodi i od prirode. Znamo da je 4. srpnja 1845. počeo živjeti pokraj jezera Walden Pond, u blizini grada Concorda. Zapisivao je sve što je radio, ali i svoja razmišljanja o svijetu: od ljeta 1845. on piše o životu u prirodi, o modernom društvu, ali i privredi, kako je gradio kuću, što je oko njega, koje biljke, što je shvatio, što naučio… Thoreau stvarno živi potpuno u skladu sa svojim idejama. Opisao je svoj doživljaj prirode i svoja razmišljanja o radu koji je nužan za samopreživljavanje, o slobodnom vremenu i civilizaciji koja oduzima čovječnost čovjeku i razbija vezu koju ima s prirodom. Zato je kulturološki gledano po mnogima "Walden" jedna od najznačajnijih knjiga u povijesti (!) koja je pokrenula mnoge ideje i pokrete 20. stoljeća pa se moramo zapitati do kojih je to zaključaka u kolibi, u tišini, sam sa sobom, došao Thoreau. Sam je sagradio svoju kabinu i to od recikliranog i ručno rezanog materijala kojeg je kupio za tadašnjih 28,12 dolara (danas bi materijal koštao nešto manje od 975 USDa). Bila je velika 3 x 4 metra, a unutra je bio kamin, stol s tri stolca, krevet i pisaći stol. Zašto tri stolca? "… jedan za samoću, dva za prijateljstvo, tri za društvo." Svakoga bi se jutra prao u jezeru jer je i u tome vidio beskrajni kapacitet prirode da obnovi život i potakne ga na veće težnje. Jeo je puno riže, graha koji je sam uzgajao te krumpira, grašak, kukuruz i repu, a njegovi zapisi odražavaju duboku ljubav prema životinjama i vjerovanje da je sudbina čovječanstva prestati ih jesti. Ova knjiga je nevjerojatno aktualna iako je napisana prije 165 godina - dokaz je to da se neke stvari ne mijenjaju nabolje i da, kako je mislio, čovječanstvo srlja u propast ili se ne mijenja bitno. Ne možemo reći da se Thoreau nije u te dvije godine vratio u civilizaciju jer 24. srpnja 1846. proveo je u zatvoru jer je odbio platiti porez s kojim bi " podupirao rat Sjedinjenih Američkih Država protiv Meksika". Porez je idući dan platila nepoznata osoba najvjerojatnije teta pa izlazi van i ljut kao pas odlazi natrag u svoju kolibu i piše svoje najvažnije djelo "Otpor prema civilnoj vladi" (Resistance to Civil Government), kasnije poznato kao "Građanski neposluh" (Civil Disobedience), u kojem govori da građani imaju moralnu obavezu na neposlušnost prema svojoj vladi onog trena kad vlada čini nepravde. Jer u vrhu države su egoistični i korumpirani ljudi koje motivira samo vlastita dobit, a građani, ako to znaju (a trebali bi znati) i koji plaćaju poreze takvoj vladi podržavaju je – zato su sukrivci za sve nepravde koje ta vlada čini. Kolektivnim neposluhom moguće je natjerati vlade na promjenu smjera, na odstupanje s položaja ne promjene li ponašanje. Čovjek se mora zapitati jesmo li išta iz povijesti shvatili i naučili, i to baš sada, u jeku potresa u našoj zemlji. "U divljini je očuvanje svijeta."

Ovo je prava pravcata američka apoteoza životne jednostavnosti. "Walden" nije samo skup prirodoslovnih bilješki i zaista detaljan dnevnik, nego priča o sreći u samoći, priča o životu u prirodi, o modernom društvu i privredi, no ako vam se čini da je to neka tmurna knjiga u krivu ste - "Walden" je zaista vedra knjiga o radu na sebi koji je zapravo jedini smisleni rad, o asketizmu potreba pa se možemo zapitati koliko nam stvari doista treba? Thoreau je tada pisao o uporabi onog što je bitno za održanje života, on je sretan jer je spoj teorije i prakse idealan, a uz to uči i usavršava vještine koje mu u gradu ne trebaju, a koje su nekako dio čovjeka, ako baš hoćete i civilizacije. Ovo je poetski zapis o sretnoj samoći pa kad Thoreau kaže da je "čovjek koji misli ili radi uvijek sam" i kad o tome razmislimo, shvatimo da je u pravu, a to su znali mnogi jer je utjecao na jednog mladog indijskog odvjetnika (Mahatmu Gandhija) koji je već preuzeo Shelleyjevo vegetarijanstvo, pa na Martina Luthera Kinga, J. F. Kennedyja, Lava Tolstoja i Williama O. Douglasa. Ono što zagovara i što poručuje – jednostavnost. Takav život, jednostavan, može biti lagan i ugodan ako su naše želje jednostavne. Sami stvaramo probleme jer želimo stvari koje zapravo ne trebamo. Vidimo to i danas kad ljudi žele stvari koje im ne trebaju, ili kad žude za stvarima koje su daleko van njihovog dosega. Na stranu treba li nam brendirana odjeća, no ta panika i ljutnja ako nam je nedostupna jer je preskupa (a da mi uopće i nismo targetirana skupina za neku kolekciju je danas čak i kod nas nevjerojatna - uvaljuju u nevolje, u dugove, ljudi postaju nesretni, nezadovoljni.. a zapravo im cipele od nekoliko tisuća kuna ruku na srce, ne trebaju. Thoreau je zaista bio drugačiji – nije glasao, nije želio plaćati porez državi, nikada se nije ženio, nije jeo meso ni pio vino, nije pušio, nije koristio u šumi ni zamke ni puške, a kad je bio u civilizaciji nije volio odlaziti na ručkove, putovao je samo vlakom i ako je morao, inače bi pješačio stotinama kilometara, a spavao bi po ribarskim i seljačkim kućama, a uz to nije bio jako simpatičan, ni šarmantan već nestrpljiv i uvijek je propitivao što bi tko rekao osim kad je bio s mladima kojima bi prepričavao anegdote, s njima išao u šumu – išli su mu na živce pompozni ljudi. Bio je rođeni stoik i samotnjak, svi su uvijek čekali što će reći i uvijek je imao originalne misli i nije ga diralo što su oko njega drugačije mislili – nije ga bilo strah izreći svoj sud. Bio je sportski tip (i hodač i trkač i klizač i plivač), strašno spretan, odlično se snalazio u prirodi i imao sjajan osjećaj za orijentaciju Prvo i najdulje poglavlje je "Ekonomija", Gospodarstvo, u kojem Thoreau objašnjava zašto će po principu 2-2-2 živjeti u kolibi koju je sam napravio, prekrio šindrom i ožbukao nedaleko jezera, u kolibici engleskog štiha. Želi pokazati duhovne blagodati jednostavnog života i kako je lako ispuniti četiri osnovne životne potrebe - hranu, sklonište, odjeću i obuću i ogrjev – uz pomoć obitelji, prvenstveno majke i prijatelja, te najboljeg prijatelja i gospođe i gospodina R. W. Emerson. Jer s Emersonom je sklopio dogovor – raskrči li Thoreau nešto šume i obavi neke poslove može sagraditi malu kuću i zasaditi vrt na njegovoj zemlji. Zato Thoreau sve pomno bilježi – koliko je zaradio, koliko je potrošio i dobar je ekonom, pa znamo da je potrošio samo 28,12 USDa (934 USD danas) i uspio preživjeti. Thoreau dosta piše o skepticizmu i čudu s kojim stanovnici pozdravljaju i njega i njegov projekt dok on pokušava zaštititi svoje stavove od onih koji društvo vide kao jedino mjesto za život. Priča nam zašto je preselio na jezero Walden, opisuje sve što radi, farmu Bakerovih na koju se jednom prilikom sklonio, dolazak zime na jezeru, kako se jezero ledi pa kako puca led, on promatra životinje zimi, prisjeća se svog života prije Waldena, piše o benefitima čitanja, osobito klasika, o zvukovima, samoći i posjetiteljima, polju graha koje uzgaja, selu, jezerima i višim zakonima, dimnjaku, povijesti okruga… sve do dolaska proljeća… Zašto je otišao s Waldena? To nam sam Thoreau ne kaže, no znamo da ga je Emersonova žena zamolila da živi s njom dok je njen Waldo na putovanjima. Thoreau je bio spreman napustiti pustinjački život – otišao je da bi izbjegao rutinu, ali je i na jezeru postajalo rutinski, ali ono što je naučio u prirodi primijenio je u gradu. Jer nije bila stvar u tome gdje živi već kako! Thoreau opisuje šumu, kako zvuči, tko mu dolazi u posjete, kako se hrani, što čita, piše o uzgajanju biljaka i kako mu polazi za rukom, o ritmu prirode pa naučimo svašta – i kada jezero mrzne i kada puca led, Više nego je proveo na jezeru Thoreau je potrošio na objavljivanje zbirke svojih razmišljanja – skoro četiri puta više – na zahtjev Emersona nakon svojih dana samoće uselio je kod njega i sređivao tekstove od kojih je nastalo tih slavnih 18 eseja. Nakon osam draftova u deset godina napokon je "Walden" objavljen 1854. I – prvo se u dvije godine prodalo 2000 komada i onda, malo po malo, postala je obavezna knjiga svake pristojne biblioteke. Thoreau je umro je 6. svibnja 1862. od tuberkuloze, u dobi od 44 godine. Znao je da umire i posljednjih je godina uređivao i pripremao svoje tekstove (The Maine Woods i Excursions), lobirao kod izdavača da ponovo tiskaju "Waldena" i "A Week". Pogreb je organizirao Amos Bronson Alcott, otac Louise, autorice "Malih žena" i pročitao ulomke iz Henryjevih djela, dok je posmrtni govor napisao i pročitao sam Waldo Emerson. Thoreau je želio pogledati u srce kozmosa – volio je dobre i pametne razgovore, ali i samoću koja mu je bila potrebna da bi bio kreativan. Otišao je na jezero kad mu je život bio na prekretnici, nakon smrti brata, nakon nepravde i kad je zapravo bilo idealno vrijeme da ostvari životni san koji je imao kao dječak – da živi kraj jezera i piše, da postane "pravi" pisac (napisao je dvije knjige i tri velika eseja). Otišao je da bi ostvario ono što je želio "kao veliki": živjeti namjerno, svjesno, bez navika i predrasuda, živjeti jednostavno pa je do rujna 1847. taj san i živio. I onda ga pretvorio u knjigu i s njome nadahnuo milijune. Istina, do kraja života živio je u bučnim kućanstvima, putovao, predavao, hodao, ali i pisao. Ostavio nam je knjigu po kojoj je zapravo lako živjeti čak iako živimo u gradu.