Unsere Muetter (slobodni prijevod "Naše majke") – Silia Wiebe – kako veza s majkom utječe na naše živote

Odnos s majkom je prvi i najvažniji u našem životu – ali, i s trajnim posljedicama. Majke su ili voljene ili mržene, ali nitko ih ne može zaobići! Ljubav i sigurnost koje dijete doživljava u najranijem djetinjstvu važan su preduvjet za kasniji razvoj normalne i zdrave ličnosti. U tom najranijem emocionalnom odnosu oblikuju se i naše temeljne osobine koje se poslije teško mijenjaju. O tim iskustvima znatnim dijelom ovisi koliko će dijete biti sposobno za ljubav kad odraste i kako će doživljavati sebe i svijet oko sebe; hoće li smatrati da je  dobro i da zaslužuje ljubav drugih ljudi ili je ne zaslužuje; je li svijet oko njega dobar i spreman pomoći kad je to potrebno ili je protiv njega. O tim prvim kontaktima s okolinom velikim dijelom ovisi koliko će poslije, u djetinjstvu i odrasloj dobi, vjerovati u sebe i druge ljude, te biti sposobno postići u životu ono što želi i što ga usrećuje. Od trenutka kad naša srca počnu kucati, dijelimo majčin metabolizam, a taj tjelesni okoliš odredit će našu biologiju daleko izvan naše genetske strukture. Od trenutka kad smo rođeni osjećamo se spojeni s majkom cijelu prvu godinu života. Za nas je ona prva predstavnica svijeta, s njom iz dana u dan učimo što nam ovaj svijet može ponuditi. Snažna emocionalna privrženost i komunikacija djeteta i majke najintenzivnije se razvija u toj prvoj godini. U stvarnosti, rođenjem djeteta počinje proces u kojem se postupno razvija dugotrajna i stabilna emocionalna povezanost između djeteta i osobe koja se o njemu najviše brine. Hoće li dijete doživjeti ljubav i sigurnost, ovisi o različitim okolnostima. Silia Wiebe je u ovoj, zaista fenomenalnoj knjizi, ispričala priče o trinaest kćeri i jednom sinu. U pokretnim slikama života oni govore o svom odnosu s majkom. Silia Wiebe im je dala jezik, a u  predgovoru postavlja temeljna pitanja o odnosu majke i kćeri čija su moguća rješenja prikazana u pojedinačnim pričama. Rezultat je vrlo emotivna knjiga. Osim autoričinog  književnog profesionalizma, njezina srdačnost i empatija stvaraju doživljajni prostor u kojem se čitatelj može prepoznati. Pri tome je izuzetno posvećena i približava nas ženama u čijim životima možemo sudjelovati. Ponekad sam se poistovjećivala s kćerima, ponekad s majkama ili - s obje. Čitanje kako su druge kćeri stekle autonomiju bez gubitka ljubavi prema majci može imati psihoterapijske učinke. Jer čak i ako je odnos s majkom bio katastrofalan, s njom moramo postići nekakav unutarnji mir želimo li pronaći mir u sebi. Završni dio ove tople i dirljive knjige je razgovor s poznatom njemačkom psihologinjom Stefanie Stahl, autoricom brojnih bestselera koja formulira mnoga osnovna, ali i komplicirana psihološka pitanja i odgovore koji proizlaze iz ove knjige. Stefanie Stahl objašnjava kako veza s našim majkama od prvog dana utječe na naš svakodnevni život, naše odnose i naš odnos prema sebi. Daje praktične savjete kako se možemo nositi s nedostatkom izgovora, zlostavljanjem i nedostatkom interesa majke za svoje dijete  i analizira zašto se neke kćeri još uvijek očajnički bore za majčinu ljubav kao odrasle osobe.

"Naše majke" je jedna od onih knjiga koje, jednom kad počnete čitati, ne želite više odložiti, ali je isto tako želite čitati iznova jer je složenost pojedinih priča toliko jaka da je morate pročitati još jednom da biste je stvarno razumjeli. Nevjerojatne su priče u koje uranjamo. One su stvarne i možemo opet samo zaključiti da život piše najbolje romane. Posebno me dojmila priča 17 godišnje kćeri iz Sirije koja je zbog rata morala pobjeći iz  domovine. Prvo je otišao otac s dvoje braće, a za njim je krenula majka s troje djece. Taj put je bio toliko dramatičan i opasan i odvijao se preko mora i planina, preko Turske, Makedonije i Mađarske do Austrije, pa od tamo u Njemačku  i na kraju je imao sretan kraj. Svi iz obitelji stigli su živi u Hamburg, ali su pritom puno patili i sve izgubili. Majka se pokazala jako hrabrom i odlučnom ženom koja je žrtvovala sve i na kraju izgubila zdravlje. Danas ta obitelj živi u Njemačkoj i pati. Djeca i mladi su se nekako snašli, ali majka i otac su potpuno izgubljeni. Druga priča koja me ganula je ona kad je majka pred kraj Drugog svjetskog rata rodila blizance (naravno na to nije bila spremna), a već je imala jednu djevojčicu. Muž joj je bio na ruskom frontu i ubrzo je stigla obavijest da je ubijen. Žena nije imala izbora. Odlučila je zadržati sina, a djevojčicu je dala na usvojenje jer ih ne bi mogla sve prehraniti. Tražila je dobru i "pravu" obitelj i našla ju je. Njena je kćer ipak došla do nje - potražila je svoju majku prvi puta, tek kada je imala 64 godine. Znala je sve vrijeme  da je usvojena. Voljela je majku koju je jedino poznavala, onu koja ju je usvojila i nije je željela povrijediti inzistiranjem da upozna svoju biološku majku. Na kraju je saznala da ima i brata blizanca i stariju sestru. Njihovo zbližavanje je prošlo jako dobro. Nitko se na nikoga nije ljutio ni očajavao. Proveli su zadnje godine u slozi i druženjima, a nakon što im je biološka majka umrla često zajedno obilaze njezin grob. Zadnja priča je ispričana od strane jednog sina koji se trebao suočiti s majčinim samoubojstvom. Unatoč svim ovim sudbinama, ponekad tužnim i depresivnim odnosima,  protagonisti u ovim pričama nisu ogorčeni, već uglavnom vrlo osviješteni  i u miru sa sobom. Ali, nas čitatelje tjeraju na razmišljanje. Impresivno je koliko je zanimljivih ljudi pronašla autorica za svoju knjigu. Nisu sve priče o odnosu majke i kćeri u knjizi imale sretan završetak. Bilo je samoživih majki, hippy majki  koje su se drogirale i završile u zatvoru, ali i onih koje nikada nisu mogle izgraditi odnos sa svojim kćerima. Ali, tako je to u životu. Neke kćeri jednostavno nisu znale reći NE svojim majkama i ostale su uz njih sve vrijeme što svakako nije prirodno. Kao kćer, i kao majka kćeri, čitala sam ovu  knjigu iz različitih perspektiva.

Prepoznala  sam neke stvari iz svog djetinjstva i odnosa s mojom majkom, sjećam se i mnogo situacija kao majke iz odnosa s mojom kćeri. Mogla sam bolje, mislim si. Ali, na kraju zaključujem da sam i kao kćer i kao majka napravila sve što sam najbolje mogla i znala.

Uostalom, sada na neke stvari ili situacije gledam iz svoje današnje pozicije, današnjih cipela kako se kaže, s iskustvom kojeg sam do danas sakupila. Uvijek je tako, zar ne? Ovo je knjiga koja je daleko od idealnog reklamnog svijeta za Majčin dan, ali ipak pokazuje da čak i komplicirani odnosi majke i kćeri mogu biti ili postati bliski na njihov vrlo poseban način. Majka je za neke najbliže biće, za druge vječna misterija. Ona može biti utjeha duše, uzor ili najveće razočaranje u našem životu. Zato, govorite li i čitate li  njemački jezik, svakako nabavite ovu knjigu. Velika preporuka.