U prvoj polovici studenog pročitala sam četiri sjajne knjige

Mala oaza u Kabulu – Deborah Rodriguez Dok nas brak ne rastavi – Taylor Jenkins Read Mračna kći – Elena Ferrante Obiteljski ljudi – Marie Aubert Što je zajedničko ovim romanima? Vrve  zanimljivim "snažnim" ženskim junakinjama. Pitate što to znači snažnim? Odgovor je "ranjivim". Sve žene iz ovih romana su ranjive i ogolile su svoje slabosti, strahove i nesigurnosti, ali nisu odustajale i nisu se predavale.

Mala oaza u Kabulu – Deborah Rodriguez

Ovo je tipičan ženski roman. Pratimo živote pet  vrlo različitih žena koje se moraju boriti s različitim problemima i brigama u jednoj od najopasnijih zemalja na svijetu. Sunny, Yazmine, Candace, Isabel i Halajan  okuplja  šarmantni cafe u središtu glavnog afganistanskog grada Kabula u kojem talibani sve više stežu obruč. Upravo je mjesto radnje ovog romana ono što ga čini i posebnim i neobičnim kao pozadina za klasični ženski roman. Afganistan je poznat iz vijesti po učestalim nemirima i ratovima koji se tamo vode, ali i iz prekrasnih romana Khaleda Hosseinija. Autorica je nekoliko godina živjela u Kabulu i bila u braku s Afganistancem tako da su opisi tamošnje svakodnevice vrlo bliski stvarnosti.  Zna se da volim sve romane koji se događaju na području Bliskog i Dalekog Istoka. Na žalost, Kabul je mjesto u kojem se opetovano i svakodnevno događaju tragedije, a  strašne stvari poput bombaških napada dio su života. Usprkos svemu, tamo se život paralelno ipak nastavlja, a unatoč svoj tragediji, ljudi se trude izvući najbolje iz svojih života. Knjiga je puna optimizma. Kao čitateljica sam bila zadovoljna raznolikošću likova, opisom života u tom mnogoljudnom glavnom gradu kao i brojnim zapletima. (prevela: Tea Tosenberger Lugar)

Dok nas brak ne rastavi – Taylor Jenkins Reid

Oduševila me glavna junakinja Lauren iz "Dok nas brak ne rastavi" jer me podsjetila na mene i moje bračne  krize. Ovo je bilo moje treće čitanje spisateljice opusa Taylor Jenkins  Reid, nakon romana "Devet muževa" i "Evelyn Hugo & Daisy Jones i šestorka"  te  vam odmah potvrđujem  da sigurno neće biti  posljednje. Ponovno me očarao njen stil pisanja i već nakon par stranica nisam ovu knjigu mogla ispustiti iz ruku. Takvo je njezino pisanje – odmah vas očara i kupi. Što se teme tiče, ponovo je riječ o ljubavi. Ljubavi kao temelju braka, ali ne samo o ljubavi. Ovo je roman o predanosti, lojalnosti i poštovanju, svemu onome što bi brak, uz ljubav, trebao sadržavati. U braku se ne odustaje na prvu iako nam je teško, o braku treba brinuti i kad nas stisne treba ga spašavati. Dobro je to rekla Laurenina baka Lois: "Ne možeš očekivati da ćeš u braku cijelo vrijeme biti sretna." Priča se vrti oko mladog bračnog para Lauren i Ryana koji su u svom braku došli do točke kad oboje jedno drugo mnogo toga zamjeraju. Opasno su se udaljili jedan od drugoga, nema više dodira, nema intimnosti, uglavnom su zauzeti svojim poslovima i obvezama i jedno drugo su počeli doživljavati zdravo za gotovo. Takva nepovezanost i samozadovoljnost su pogubne za brak. Ova dirljiva, topla i jako emotivna priča uči nas da u braku nema pravila i nema univerzalnog recepta. Svaki brak je jedinstven i zahtjeva vlastitu analizu. Ovoj knjizi dajem pet čvrstih zvjezdica  za prikazanu oštru stvarnost i toplo je preporučam svim udatima i oženjenima, ali i onima koji tek planiraju stupiti u brak.  Mene je itekako podsjetila na sve moje krize, padove i muke kroz koje sam prolazila u mojih 34 godine braka. Danas se na sve to mogu samo slatko nasmijati. To je iza mene, hvala Bogu. A ja sam puno mudrija i zrelija. (Prevela: Jelena Pataki)

Mračna kći – Elena Ferrante

Ovo je meni najbolji  roman Elene Ferrante. Napisan je vrlo pronicljivo i uzbudljivo, a zaranja u život glavne junakinje Lede, rastavljene profesorice srednjih godina, majke dviju kćeri koja je stigla na ljetovanje u jedno malo mjesto na Jonskome moru kako bi se odmorila i uživala u svojoj slobodi i samoći. Leda je žena čije se misli i unutarnji život nemilosrdno razotkrivaju. Pri tome je istovremeno simpatična ali i nesimpatična. Puno toga što je opisano u ovoj knjizi mnoge žene i majke  se ne usuđuju priznati. Uz svu pozitivnu stranu majčinske  ljubavi, tu se pojavljuje i one negativne strane poput ljutnje prema vlastitoj djeci za koju majka žrtvuje život, pa onda ta  zavist prema  kćerima koje sve više privlače pažnju muškaraca, kao i žaljenje zbog odricanja od  vlastite karijere kako bi  djeci pružila sve. Majke ne pričaju  otvoreno o tim temama, ali te misli i osjećaji su i dalje tu, osim ako niste sto posto mirni sami sa sobom. Ali tko je to uopće? Elena Ferrante je majstorica  u tome da, dok glavna junakinja  pripovijeda, vi kao čitatelj imate osjećaj kao da sjedi preko puta vas kao stvarna osoba. To je već bio slučaj u njezinoj napuljskoj sagi, a ovdje joj to posebno dobro uspijeva. Stoga slijedite Ledu u njezinim mislima i postupcima i osjećat ćete se bliskim s njom sve dok iznenada neka druga rečenica ili misao ne priguši vaše suosjećanje prema njoj. U romanu je stalno prisutna  neprimjetno rastuća napetost, gotovo kao u trileru, jer sve ide prema trenutku koji objašnjava zašto knjiga počinje baš tako kako počinje. Ovo je tako dobro napisana priča o majčinstvu rastrganom između odgovornosti i slobode, između požrtvovnosti i zadovoljenja vlastitih želja. Može li majka napustiti svoju djecu? Što napraviti i kako se nositi s osjećajima krivnje? Mogu li se majke nositi s posljedicama svojeg bijega? I sama sam  se na trenutke mogla poistovjetiti s Ledom, jako sam dobro razumjela o čemu govori  iako se ne bih nikada tako ponijela kao što se je ona. Ovu knjigu sam čitala polagano, često sam zastajkivala i čitala po nekoliko puta te sjajne Ferrantine rečenice. Koja od nas nije u nekom trenutku poželjela pobjeći od obitelji, od dužnosti biti majka, od požrtvovnosti i davanja sebe sto posto? Makar na sat, dva? Eh, o tome piše Ferrante. (Prevela: Ana Badurina)

Odrasli ljudi – Marie Aubert

Ovo je jedna  fenomenalna obiteljska drama iz Norveške u kojoj se propituju toksični obiteljski odnosi i rivalstvo dviju sestara, starije Ide, arhitektice i mlađe Marthe. Četrdesetogodišnja Ida nema sreće u ljubavi. Nikada nije bila u ozbiljnoj ljubavnoj vezi, nema djece i nekako osjeća da život prema njoj nije bio fer. Mlađa Martha upravo je obznanila da je trudna, a u vezi je s rastavljenim muškarcem koji iz prvog braka ima šestogodišnju kćerku. Razlog zajedničkog okupljanja je majčin šezdeset i peti rođendan i svi se nalaze na jednom od otočića gdje obitelj ima zajedničku vikendicu. Dolazi do neugodnih sučeljavanja, priznanja, zahtjeva i podbadanja. Kako sam jedinica ne mogu vlastitim iskustvom svjedočiti sestrinskom rivalstvu, ali sam ga često uočila kod drugih. (prevela: Anja Majnarić)

Velika preporuka za sve četiri knjige.