Shuggie Bain – Douglas Stuart – duboko dirljiva i tužna priča

Kakva društvena i obiteljska drama!!! Nema uljepšavanja, atmosfera je turobna, dramatična i depresivna.  Ali ovo je prekrasan roman koji na nevjerojatno lak način pripovijeda priču o ljubavi dječaka prema majci alkoholičarki u siromašnom i sivom Glasgowu, 1980ih godina koje su bile obilježene učincima Thatcheričine politike za malobrojne. Država je podijeljena na bogate i siromašne. Jug dobiva potporu i napreduje, na sjeveru su rudnici zatvoreni, a stari industrijski gradovi prepušteni sami sebi. Rezultat su masovna otpuštanja, nezaposlenost je ogromna, a siromaštvo raste dok vlada izbjegava svoje odgovornosti. Zavisno o tome život djece i mladih u oronulim radničkim četvrtima je tužan i bez perspektive. Bila sam šokirana kad sam shvatila da Douglas Stuart priča priču temeljenu na  biografiji. Vrlo detaljno piše o učincima siromaštva, ovisnosti i zlostavljanja, ali i o suovisnosti i bezuvjetnoj ljubavi. On to čini s intenzitetom koje mi je slamalo srce. Željela sam mu pomoći, zagrliti ga, priuštiti mu barem nekoliko mirnih dana. Rečenice u romanu su sočne, pune detalja, opisa najgore emotivne, duševne i materijalne bijede. Osjećala sam mirise, hladnoću, jad i tugu. Shuggie kao treće i najmlađe dijete u obitelji također prepričava život dječaka koji se ne uklapa u postojeće stereotipe. Mali Douglas ne voli nogomet, ali voli lutke i male ponije, uživa u lijepim stvarima, obožava svoju majku i žmiri na njezine navike prekomjernog opijanja iako se svakodnevno suočava s njihovim posljedicama. Dirljivo je koliko Shuggiejevo srce pripada njegovoj majci Agnes, koja ga razumije i snažno se suočava sa sivilom svijeta svojom ljepotom, pokazujući staloženost s besprijekornom šminkom, blistavo bijelim umjetnim zubima i glamuroznom odjećom. Što bi drugo jedan mali nježni dječarac i mogao učiniti nego i dalje obožavati svoju majku? Tim prije što  ih je otac, koji svoju muževnu potentnost  stavlja iznad svega - napustio. Kako bi kontrirala mužu, Shuggiejevom ocu i pokazala koliko pati , Shuggiena majka tone sve niže, ponizuje se sve više  dok postaje igračka muškaraca koji se stalno mijenjaju te zbog svega toga gubi svoju djecu. Samo Shuggie ne želi odustati od borbe, ne gubeći nadu da će se jednog dana moći spasiti, sve dok ne shvati da je jedini koga može spasiti on sam. Knjiga je vrlo teška i impresionirala me svojim izražajnim jezikom i mnogobrojnim upečatljivim detaljima. Neću je tako brzo zaboraviti. Podsjetila me tematikom i naracijom na francuskog pandana u tom žanru i temi – Edouarda Louisa koji je na sličan način prikazao odrastanje u radničkoj siromašnoj obitelji u maloj ruralnoj sredini u kojoj se nije uklapao u patrijarhalne stereotipe svojim naklonošću prema vlastitome spolu. Malo je reći da sam ostala zatečena  i zamišljena nakon čitanja ove obiteljske drame te dajem veliku  preporuku za čitanje uspješnog prvijenca koji je ovjenčan Nagradom Booker koja je glavna književna nagrada koja se dodjeljuje svake godine od 1969.  za najbolji roman na engleskom jeziku objavljen u Britaniji. Zanimljivo je da Stuartov rukopis bio 32 puta odbijen od izdavača. Obično bude pravilo da remek djela dožive takvu sudbinu. Što se tiče Douglasova prvijenca ova nagrada je itekako zaslužena. Čitajte i vi ovaj roman koji nećete tako brzo zaboraviti.

Prevela: Petra Pugar