Pčelar iz Alepa – Christy Lefteri – vjera u novi početak
Uvijek se nakon čitanja ovakvih knjiga pitam koliko patnje i gubitaka može čovjek izdržati. Ovaj roman me je duboko dirnuo. Christy Lefteri piše vrlo slikovito i čitajući, u glavi mi se paralelno vrtio film u kojem sam savršeno mogla zamisliti ljude, mjesta i krajolike iz knjige. Nuri, pčelar iz Alepa sjajan je lik koji me odmah osvojio. Duša od čovjeka. Bila sam baš dirnuta njegovim entuzijazmom oko posla s pčelama koji mu je prenio njegov rođak Mustafa. Osjećala sam kroz čitanje s kolikom se strašću i predanošću posvećivao svom poslu. Tako bi to zapravo trebalo izgledati u životu. Ali onda mu je to sudbina sve odjednom oduzela. Snažan i promišljen Nuri postao je uplašen i često bespomoćan, ali nimalo manje simpatičan. Ranjiv, ali uvijek s pogledom uperenim prema novim počecima. Afra, njegova žena je umjetnica, a od svih tih silnih gubitaka je oslijepila. Nakon što su im zapalili košnice s pčelama, otjerali ih s njihove zemlje i kuće, uslijedila je još jedna tragedija - bomba je raznijela njihovog sina jedinca.
Leftery nam sudbine to dvoje Sirijaca čini toliko opipljivima i dovodi nam ih izravno u našu dnevnu sobu. To su ljudi poput nas, oni su do nedavno živjeli svoje jednostavne male živote pune ljubavi i zadovoljstva. To su ljudi koji reagiraju baš kao i mi na zločine i nepravdu s kojima se susreću. Samo su imali manje sreće na ruletu pri rođenju od nas. Siriju je uništavao građanski rat i njima je bilo jasno da, žele li spasiti živu glavu, moraju bježati. Moraju postati izbjeglice. Mustafa, Nurin bratić je svoje ženu i kćer već poslao u Veliku Britaniju, a onda je i on pošao za njima. Od njega su Nuri i Afra dobili poziv i upute za bijeg te ubrzo krenuli na dalek i opasan put. Na tom putu pratimo što sve pokreće ili opterećuje taj neobičan bračni par. Dirljiva je njihova ljubav, njihova privrženost, tjelesna povezanost, strpljivost i razumijevanje koje pokazuju jedno prema drugome. Kao par vrlo su povezani u svoj toj patnji. Njihova teška trauma opisana je na tako razumljiv i slikovit način da ne možete ne prigrliti oboje i poželjeti im najbolje što se može zamisliti. Nuri i Afra na tom svom bijegu upoznaju mnogo različitih ljudi od kojih svatko ima neku zastrašujuću priču. Susreću dobre, ali i ne baš dobre ljude. Stalno padaju, pa se uspinju, pa opet padaju. Njihov bijeg vodi ih kopnenim putem do Istanbula, a napokon se usuđuju preći u Grčku gumenjakom vođeni nadom da će doći do Engleske gdje ih već čekaju Mustafa i njegova obitelj. Mi, čitatelji, doživljavamo užasne okolnosti puta, nepovoljne okolnosti u grčkim kampovima, a kad njih dvoje konačno stignu u Englesku – težak postupak za dobivanje azila i svih potrebnih papira. Christy Lefteri nam već u prvom poglavlju daje do znanja da su Nuri i Afra stigli do Velike Britanije, tako da vam nisam ništa otkrila što ne bih smjela. Knjiga je baš jako uzbudljiva osim što je jako dirljiva. Čitajte "Pčelar iz Alepa".
No hoće li se Nuri i Afra ponovno pronaći i zadržati nadu u novi zajednički život odgovor je koji morate sami pronaći.
U pogovoru nam Christy pojašnjava kako je nastala ideja za njezin roman.
Christy Lefteri provela je dva ljeta u Grčkoj i radila kao volonterka u izbjegličkim centrima. Tamo je čula toliko strašnih priča koje bi, prvo je mislila, najradije voljela zaboraviti. No onda je osjetila potrebu zapisati ih i pretočiti u roman. Ova činjenica daje romanu još više autentičnosti i čini knjigu važnim doprinosom raspravi o izbjeglicama. Želim da ova knjiga dopre do što više čitatelja, a ponajviše želim da dopre do ljudi koji su prethodno zatvorili oči pred sličnim sudbinama izbjeglica posljednjih dvadesetak godina.
