Obraćenica – Stefan Hertmans – zabranjena ljubav u Srednjem vijeku
Stefan Hertmans, flamanski pisac napisao je još jedno remek djelo koje me je potpuno obuzelo te istovremeno šokiralo. Riječ je o dirljivoj i potresnoj rekonstrukciji priče o zabranjenoj ljubavi iz 11. stoljeća, koju je Stefan napisao s toliko nježnosti i poetičnosti da se od kraja priče još uvijek oporavljam. Za ovaj polubiografski roman belgijski je pisac dugo istraživao i putovao, slijedio tragove mlade kršćanke Vigdis Adelais iz francuskog Rouena koja se protiv volje svojih roditelja zaljubila u naočitog Židova Davida Todrosa, sina glavnog rabina iz Narbonne, s kojim je pobjegla i skrasila se u nepristupačnom planinskom gradiću Monieux (Provansa). U ono vrijeme Židovi su bili progonjeni i omraženi, a iako je Vigdisin otac bio protiv potpirivanja mržnje prema Židovima, poludio je saznavši za zabranjenu ljubav svoje ljubimice te je kćer, kako se tada često događalo, zatočio u samostan. Ona bježi i postaje - Hamutal. Koliko li je samo hrabrosti i ludosti trebalo za takvu odluku. S Davidom kreće na dugačak i težak put prema slobodi, no njihov život postaje najgora moguća noćna mora. Od Rouena do Narbonnea, Marseillea do Monieuxa preko Palerma do Kaira i opet natrag za njih se ruši cijeli svijet. Autor nas vješto navodi da počinjemo shvaćati kakvu je krizu identiteta ta mlada žena morala doživjeti, koliko je bilo otuđena i očajna. Tada je takav bijeg bio nezamisliv za ženu, značio je opasan izlazak iz zajednice, kroz koji žena gubi svoje korijene, ostavlja sve iza sebe i hrabro kreće u novi život. Kroz čitanje počinjemo razumjeti Vigdis/Hamutal i ubrzo shvaćamo da se do danas, kad su ljubav i strast u pitanju, nije puno toga promijenilo. Bijeg, borba za ljubav, hrabrost i nezaustavljivost su i danas česte situacije kod ljubavnih parova. Događaju se na svim stranama svijeta. Strah, mržnja, ljubav, radost, tuga, očaj su i dalje osjećaji koji nas obuzimaju. Po tom pitanju se od Srednjeg vijeka ništa nije promijenilo. Često se znamo žaliti da Svijet ide ka kraju, da je sve loše i da živimo u nenormalnim uvjetima. Zato treba čitati knjige poput ovih i uvidjeti da su oduvijek na Zemlji vladali užasi, ratovi, katastrofe, potresi, vulkani, vremenske i tektonske promjene a da se čovjek tome kako je znao i umio prilagođavao. Zaključujem da danas živimo ipak bolje nego ikad.
Zanimljivo je to da Stefan Hertmans već dugi niz godina ima kuću za odmor u Monieuxu (Provansa) , u podnožju Mont Ventouxa. Jednoga je dana pronašao novinski članak američkog povjesničara Normana Golba u kojem je spomenuta i kršćanka u bijegu. Oslanjajući se na temeljita istraživanja ali i svoju neizmjernu maštu, pisac na toj nepotpunoj, povijesnoj osnovi gradi roman. U izvjesnom smislu isprepliće vlastiti život sa životom tog nesretnog para gledajući krajolike i gradove svojim očima, dodirujući ono što bi se moglo dotaknuti i začas nas odvodi u najdublji Srednji vijek pun ratnih pohoda, praznovjerja, okrutnosti, nasilja i nesigurnosti. Moja preporuka je svakako čitati i vratiti se u daleku prošlost da bi se bolje razumjela sadašnjost. Vigdis Adelais će zauvijek ostati u mom srcu.
Prevela: Romana Perečinec
