Ljubavnik Lady Chatterley – dama koja je podigla svijet na noge

U povijesti je bilo mnogo žena koje su rušile granice i mijenjale svijet, a dvije su dobro protresle književnost, izazvale skandal par excellence i završile na sudu, iako su samo od papira nastale su u Europi – jedna Francuskinja i jedna Engleskinja toliko su uzrujale puritance da nakon njih više ništa nije bilo isto.
Prva je Emma Bovary, ljepotica, površna provincijalka koja želi više od ugodnog života liječnikove žene, glavna junakinja romana "Gospođa Bovary" Gustavea Flauberta. Završio je zbog nje na sudu. A druga je lady Constance Chatterley, junakiinja romana "Ljubavnik Lady Chatterley" D. H. Lawrencea. I - opet sud. Jer, D. H. Lawrence svojim je romanom izazvao skandal, a zbog opscenosti je knjiga zabranjena u Kanadi, Australiji Indiji i Japanu, okljaštrene su (čitaj cenzurirane) verzije objavljene u Engleskoj i Americi... To je bio samo početak. Zamjerali su joj eksplicitne opise seksa, korištenja "prostih" riječi, i, avaj – opisa ljubavi jedne dame i jednog običnog radnika. Seks bi sigurno izazvao skandal, ali miješanje dva sloja, dvoje klase? Neoprostivo. To je samo dodalo ulje na vatru.

IDEJA I INSPIRACIJA
Lawrence je uvijek kritizirao rigidnu klasnu strukturu u britanskom društvu, divlju industrijalizaciju koja je uzela maha, zagovarao je toplije, dublje veze između ljudi – kao da je znao da će jednog dana jaz biti sve veći. Ali i oni koji roman nisu čitali zna da je pun - seksa. Kad se makne sa strane seks, to je sjajan roman. Govori o klasama, likovi su psihološki kompleksni, lijepo je napisan i po svemu je klasik, no sve kreće od ljubavne priče. Smješten je u Midland, u vrijeme nakon Prvog svjetskog rata. Jedno domaćinstvo rat će zauvijek promijeniti jer, kad se muž lady Constance Chatterley, mlad i zgodan Sir Clifford Chatterley vrati s fronta, on je tek sjena onog čovjeka za kojeg se udala...
Priča nije, izgleda, izmišljena već je odbljesak događaja iz Lawrenceovog nesretnog obiteljskog života, a i ideju za mjesto u koje će smjestiti ljubavnike crpio je iz Nottinghamshire, gradića u kojem je rođen kao sin rudara.
Kako to već biva, mnogo je teorija i kritika, pa je po nekima skandalozna veza Lady Ottoline Morrell s "Tigrom", mladim klesarom koji je došao isklesati postolja za njezine vrtne kipove, utjecala na priču. Navodno je Lawrence razmišljao da roman nazove "John Thomas" i "Lady Jane" što su nadimci za muške i ženske spolne organe, no u procesu pisanja napravio je izmjene u tekstu i priči i – naslovu. Navodno je pročitao rukopis "Maurice" E. M. Forstera (koji je objavljen tek 1971.) romana o homoseksualnom paru, a tu je i lovočuvar koji je ljubavni pripadnika više klase – misle neki da je i to utjecalo je rađanje lika ljubavnika Lady Chatterley. No da odmah budemo jasni – ovo je prvenstveno roman o klasnim razlikama, otuđenjima, kritika društva i vremena.. U posljednjoj adaptaciji (Netflix) kako to već danas bude, sve se vrti oko ljubavi i seksa, ali o klasnim preprekama nema mnogo riječi. Scena rudara koji hodaju ulicom, spominjanje teških uvjeta u rudnicima, spominjanje rudara koji su poginuli i Cliffordovi planovi za modernizaciju.... i to je to. Sve se vrti oko ljubavi (i seksa) Connie i Olivera. To se D. H. Lawrenceu nikako ne bi dopalo.

O ČEMU JE RIJEČ?

Mlada Constance Reid, udala se s 23 godine u višu klasu – njen je muž baronet Sir Clifford Chatterley, zgodan, dobro građen muškarac i brak je sretan. Ona je iz srednje više klase - otac je slikar pa je odrasla bohemski i imala je tinejdžerske ljubavi koje su i konzumirane. To Clifforda ne smeta. Nakon vjenčanja on odlazi u "Veliki rat". Nakon povratka s fronta paraliziran je od struka prema dolje. Nije ogorčen, baca se na pisanje romana u čemu postaje uspješan, ali biskosti s Connie blijedi. Na njihovo imanje Wragby dolaze pisci i umjetnici, ali više klase i kojii su, poput njega, beskrvni i suhi. Connie ima kratku aferu s jednim punokrvnijim piscem, no svi su ti muškarci hladni, plaše se osjećaja i strasti, a to ionako ima "doma". Clifford onda postane opsjednut rudnicima koje bi modernizirao, potpuno se posveti tome pa i ne primjećuje da Conie nema, da luta po šumii, odlazi u selo... Važno mu je samo da na vrijeme dođe na čaj. Sve su udaljeniji jer mu Connie zamjera i odnos prema ljudima koje on tretira kao sluge, one koji su na ovome svijetu da mu služe. U kuću ubrzo dolazi gospođa Bolton da brine o invalidu jer je Connie iiscrpljena i vrlo brzo Cliifford postane ovisan o njoj, a muškost mu blijedi i postaje infantilno vezan uz nju.
Oliver Mellors  se vratio iz rata, zaposle ga kao lovočuvara na imanju i živi skromno. On je muževan, drag i plemenit, obrazovan, no sam je sebi nametnuo izoliraniji život – iza njega je nesretan brak, a žena mu ne želi dati razvod. Connie shvaća da ne može živjeti samo s umom pogotovo kad se toliko razlikuju, a s vremenom je Clifford sve zahtjevniji, on zna koja je uloga žene, a Connie ne želi biti ukras. A onda se Oliiver i Connie sretnu.... Od početnog strastvenog seksa dvoje usamljenih ljudi, a taj "prirodan" čovjek, seksualan, strastven daje joj užitak kakav do tada nijedno od njih nije osjetilo, odnos se produbljuje, zaljube se i .... pokreće se cijeli niz događaja...

LAWRENCEOV POGLED NA LJUBAV, ODNOSE I VEZE

Tu i leži problem - Lawrence sugerira da ljubav zahtijeva i tijelo i um. Dakle, dogovoreni brakovi po njemu će sigurno ubrzo biti stvar prošlosti. Zalagao se za tzv. individualnu regeneraciju koja se može pronaći samo kroz odnos muškarca i žene (a ponekad i muškarca s muškarcem), pa ljubav i osobni odnosi povezuju cijeli roman. Hrabro istražuje lepezu odnosa – brutalan i nasilnički odnos lovočuvara i njegove žene Berthe – to se ne vidi često, to je iza zatvorenih vrata – jer se Bertha osvećivala uskraćujući mužu seksualni užitak. Tommy Dues nema vezu jer ne može pronaći ženu koja bi mu bila dovoljna – on traži onu koju bi poštivao zbog intelekta i volio tijelom. A onda je tu i perverzni majčinski odnos između Clifforda i njegove brižne medicinske sestre gospođe Bolton. No tada je Constance već napustila muževljev dom. Ne, nije se tako pisalo. Što je bilo iza zatvorenih vrata, sve tuge i očaji, drame i nasilje ostalo je obiteljskom tajnom. Na van je sve bilo perfektno. Lawrence to nije podnosio.

LAŽAN ŽIVOT

Kako je Flaubert pokazao "unutarnji" život lakomislene Emme što je zgrozilo tadašnju javnost, tako je "Ljubavnik Lady Chatterley" pokazao nekoherentnost življenja života koji je "sasvim um". Lawrence je otkrio da je to posebno točno među mladim pripadnicima aristokratskih klasa - u opisu "probnih ljubavnih afera" Constance i njezine sestre Hilde u mladosti to je vidljivo. A onda i tii dogovoreni i nesretni brakovi. Svaki od likova u romanu je nezadovoljan – Constance, jer muž više nema tjelesni dio i jer ne klikaju nii na psiihičkoj razini, Mellors, jer je njegova žena prebrutalne seksualne prirode, varala ga je i zapravo je šljam.
Nezadovoljstva ih vode u vezu koja se razvija vrlo sporo, ali se zasniva na nježnosti, fizičkoj strasti i međusobnom poštovanju. Kako njihov odnos postaje dublji i gradi se, oni uče više o međusobnom odnosu uma i tijela. Connie uči da je seks više od sramotnog i razočaravajućeg čina, kojem je bar što se žene tiče jedini cilj stvaranje nasljednika, a Mellors uči o duhovnim izazovima koje donosi tjelesna ljubav.

RAZBIJANJE TABUA

Roman je razbio tabu - prvo, o eksplicitnim prikazima seksualnih činova u britanskoj i sjevernoameričkoj književnosti. Drugi tabu je klasni, jer kako je moguće da fina dama liježe s lovočuvarem? Uz to, on govori s jakim naglaskom, nije školovan u finim inernatima, i nikako nije primjereno da jednu lady privuče muškarac nižeg ranga, "outsider", ili stranac. To je bila zamjerka i Heathcliffu u "Orkanskim visovima" jer kako je moguće da Cathy ima išta s njim – i on s njom – u njen (fini) dom doveden je s londonske ceste, maleni, odrpani, prljavi dječak, uz  slika društva koje se neminovno mijenja, a što bi establishment svakako volio spriječiti. Tu je i kontrast između vitalnosti prirode i mehanizirane monotonije rudarstva i industrijalizma. A tek je bio početak... Clifford želi oživjeti rudnike novom tehnologijom, ne vidi probleme niske nadnice, nezadovoljstva rudara, pogibije, definitivno nije u dodiru s prirodom. Connie cijeni ljepotu prirode, te božanstvene pesjaže livada, šuma, rijeka, a vidi i koliko su rudnici u Uthwaiteu ružni. Zbog strašnih uvjeta u rudnicima raste nezadovoljstvo – tu su socijalisti, anarhisti i komunisti – dosta im je životarenja ispod zemlje, umiranje dok su još mladi, siromaštva... U debeloj sjeni industrijalizacije Lawrence je vidio problem – ljudi moraju biti bliži, muškarac i žena moraju prevladati restrikcije koje im industrijalizirano društvo nameće i trebaju slijediti svoje prirodne instinkte ka strastvenoj ljubavi.
No tko je tada pisao o seksualnosti, emocionalnom zdravlju, vitalnosti, spontanosti, instinktima? Lawrence - zato su njegova djela često rezale cenzorske škare.
A zato je i otišao i četiri godine proveo u egzilu, a kad je umro 1930. s 44 godine na imao je u javnosti reputaciju pornografa koji je protratio svoje talente. Nisu tako misli svi pa je engleski romanopisac i kritičar E. M. Forster, u osmrtnici, osporio to rasprostranjeno stajalište, opisujući Lawrencea kao "najvećeg maštovitog romanopisca naše generacije." danas je jasno da je snažan bio i Lawrenceov umjetnički integritet, talent i njegova razmišljanja o moralu tadašnjeg društva i klasa – "samo" je to sve činio prerano!

OBJAVLJIVANJE

Roman je prvo, nakon ti "drafta" sam objavio u Firenci 9. ožujka 1928. u kojoj je tada živio, to je bilo privatno, ograničeno izdanje od tisuću primjeraka. Objavio je onda 1929. roman i u Francuskoj. Edicije su bile namijenjene njegovim pretplatnicima, a ne knjižarama.
Izdavač Secker je odbio objaviti djelo i prisilio je Lawrencea da sam objavi prvo izdanje konačne verzije bez zaštite autorskih prava u srpnju 1928.
To je posljednji roman koji je D. H. Lawrence objavio – a umire dva mjeseca kasnije u Italiji ne znajući da će njegovo posljednje djelo biti i najzabranjivanija i – najvažnija.

U Engleskoj je 1932. izašao roman, dvije godine nakon Lawrenceove smrti i svima je bilo jasno da su izostavljeni (cenzurirani) neki odlomci "kojima je autor nedvojbeno pridao vrhunsku psihološku važnost - važnost toliko veliku da je bio spreman suočiti se s vrijeđanjem, nerazumijevanjem i cenzurom zbog njih". Američka carina je zaplijenila uvezene kopije tog izdanja, kao i Scotland Yard, a roman koji je 1944. objavio Dial Press američki sud proglasio je opscenim (što je odbačeno nekoliko mjeseci kasnije), da bi kasnije, 21. srpnja 1959. američki sud presudio da prvo autorizirano izdanje "Ljubavnika Lady Chatterley" nije opsceno.
Ali, svijet se promijenio..

ORIGINALNO IZDANJE I SUĐENJE

Dana 16. kolovoza 1960., Penguin Books je objavio prvo neočišćeno englesko izdanje "Ljubavnika Lady Chatterley", posljednju od tri verzije koje je Lawrence napisao. Prva naklada od 200.000 primjeraka prodana je prvog dana objavljivanja. No prema Zakonu o opscenim publikacijama roman je završio na suđenju. Bio je to događaj i pol .To je bio i test novog zakona o opscenim publikacijama iz 1959. godine, a kojeg je uveo Roy Jenkins i koji je omogućio je izdavačima da izbjegnu osudu ako mogu pokazati da djelo ima književnu vrijednost. Jedna od primjedbi odnosila se na učestalo korištenje riječi "...ebote" i njezinih izvedenica. Još jedna zamjerka odnosila se na korištenje riječi "p**ka".

Razni akademski kritičari i stručnjaci, uključujući E. M. Forstera, akademičarku i profesoricu književnosti Helen Gardner, akademika i pisca Richarda Hoggarta, Raymonda Williamsa i britanskog političara Normana St John-Stevasa, pozvali su kao svjedoke – sve skupa njih 35 kako bi svjedočili o vrijednosti romana – umjetničkoj, sociološkoj i moralnoj .
Obrana je pozvala i Johna Robinsona, biskupa od Woolwicha, da istakne ako ih ima, etičke prednosti knjige. Nakon prigovora tužiteljstva na relevantnost svjedočenja, sudac se složio da zadovoljava kriterij i Robinson je rekao da "iako Lawrenceovo gledište nije kršćansko, njegova je namjera "prikazati seksualni odnos kao nešto suštinski sveto... kao u pravom smislu svetu pričest. Za njega je tijelo bilo potpuno sakramentalno od duha ... Njegovi opisi seksualnih odnosa ne mogu se izvući iz konteksta cijele njegove, za mene prilično zapanjujuće, osjetljivosti za ljepotu i vrijednost svih organskih odnosa." Tužitelj Gardiner je pitao ima li knjiga ikakvu poučnu vrijednost, i Robinson je priznao da nema, ali na pitanje Gardinera je li to knjiga koju bi kršćani trebali čitati, Robinson je rekao "da". Robinsonova izjava dovela je do novinskog naslova "Knjiga koju svi kršćani trebaju pročitati".

Presuda, izrečena 2. studenog 1960., bila je da izdavač "nije kriv" No važne su "posljedice" a ova je presuda dovela do daleko veće slobode za objavljivanje eksplicitnog materijala u Ujedinjenom Kraljevstvu. Tužiteljstvo je ismijano jer nije bilo u dodiru s novim društvenim normama, a ismijali su i glavnog tužitelja Mervyna Griffitha-Jonesa koji je pitao je li to knjiga "koju biste željeli da čitaju vaša žena ili sluge".

Drugo izdanje Penguina, objavljeno 1961., i sadrži izdavačevu posvetu: "Zbog objavljivanja ove knjige Penguin Books je bio procesuiran prema Zakonu o opscenim publikacijama iz 1959. u Old Baileyju u Londonu od 20. listopada do 2. studenog 1960. Ovo izdanje je stoga posvećeno dvanaestorici porotnika, tri žene i devet muškaraca, koji su donijeli presudu 'nije kriv' i tako posljednji roman D. H. Lawrencea prvi put učinili dostupnim javnosti u Ujedinjenom Kraljevstvu".
A recimo da je u nas u prijevodu sjajnog Ise Velikanovića roman objavljen 1933. Nekoliko misli iz predgovora G. Bernarda Shawa su i na ovitku: "Jedan od najsenzacionalnijih romana", piše, i :"Da imam kćer za udaju, ne bih dopustio da se zaručuje, dok ne pročita ovu knjigu... Trebalo bi ih siliti, da čitaju ovu knjigu pod prijetnjom da će im se odbiti dopuštene za vjenčanje.." Naravno, tad se još oca pitalo za ruku i dozvolu.

Roman je zabranjen u SAD-u, Australiji, Japanu no to ne znači da originalna verzija nije čitana ispod stola. U Australiju su tako prokrijumčarili primjerak originalne verzije i napravljeno je 10 000 kopija, pa je i tamo omekšalo – na kraju će s četiri knjige maknuti 1965. zabranu – osim "Ljubavnika Lady Chatterley" i s "Lolite", i dva u nas nepoznata djela.

Drže i danas ovaj roman jednim od temelja seksualne revolucije – zajedno s prvim LP Beatlesa. Nije Lawrence bio jedini kojeg je zanimalo unutarnje biće čovjeka, impulsi, čežnja, žudnja, seksualnost, važnost dodira i seks - osim njegovog romana, u Americi su "smaknuti" i Millerova "Rakova obrtnica" i Clelandova "Fanny Hill". Ali, bio je prvi koji je prihvatio osudu, ismijavanje, prezir, zlobu.

ADAPTACIJE

Sada je na Netflixu film snimljen po slavnom romanu. Maknut je socijalni moment, jaz između klasa... no ako gledate prije nego čitate, pročitajte i roman. Ili, prvo pročitajte pa gledajte – kako vam drago.
A filmova? Tri verzije između 1926. i 1928., pa francuska verzija s Danielle Durieux iz 1955., pa slobodnija 1981. sa Sylviom Krystal, francuska verzija iz 2006. i 2015, TV serija iz 1993. I sada ova, poliitički umivena, verzija koja se vrti oko ljubavi, seksa i daje nam - kraj. A D. H. Lawrence ostavio je cliffhanger, ali to danas, valjda, ne prolazi.... 

I na kraju, njegovatljicu u Netflixovom filmu glumi Joely Richardson koja je 1993. glumila Connie Chatterley, dok je "njen" lovočuvar bio - Sean Bean.