Kirka – Madeline Miller – putovanje u drevnu Grčku

Puno sam toga čitala i čula o ovoj knjizi. Bezbroj osvrta, pohvala i preporuka knjiških blogera i izdavača koji su koristili  riječi poput uzbudljiva, blistava, fascinantna, nalik snovima i čarolijama, mamili su me da je pročitam. Dugo vremena mi je stajala na vrhu hrpe knjiga koje želim pročitati, ali nikako da je uzmem u ruke. Priznajem da nisam na prvu ljubiteljica takve vrste  literature. Na kraju sam je uzela i to u najboljem trenutku, za vrijeme mog mini godišnjeg odmora u Dubrovniku u predivnom hotelu Kazbek. O kakvoj slučajnosti se radi reći ću vam na kraju mog osvrta.

Uzimanje klasičnih priča i grčkih mitova i njihovo ponovno otkrivanje na drugačiji način nije ništa novo u suvremenoj književnosti. U ovom slučaju je autorica zadržala likove i ambijent uz mnoge elemente iz klasične grčke mitologije, a fokus je usmjerila isključivo na lik božice, nimfe i čarobnice Kirke. Čak i ako do sada niste nikada čuli za grčku mitologiju, grčke bogove i božice i vjerovanje starih Grka to vam neće umanjiti čari ove knjige jer Millerica vam daje sve što trebate znati o toj temi i vrlo vas brzo uvlači u jedan posve novi svijet bogova i heroja koji su izgledali kao ljudi, koji su imali vrline i mane kao i ljudi, a razlikovali su se po tome što su bili besmrtni, više-manje neranjivi i sposobni postati nevidljivi i putovati brzinom svjetlosti i naravno, živjeli su na Olimpu. Ako ste žena sa stavom poput mene, "Kirka" će vas vrlo brzo osvojiti - ne samo kao knjiga već i kao žena. Rođena u jednoj od dvije najmoćnije obitelji bogova s Olimpa, Kirka je obožavala svog oca Heliosa, najmoćnijeg među titanima i nije težila biti zavodnica kao njezina majka Perza. Od rođenja je bila drugačija, a pogotovo se nije slagala sa svojom braćom i sestrama. Bila je neobično dijete. Bez očevih moći bježala je od usamljenosti i kao jako mlada, možemo današnjim jezikom reći – otkačena i svoja, okretala se svijetu smrtnika koji ju je sve više fascinirao. Kad se zaljubila u jednog smrtnika iznjedrila je do tada nepoznate moći čaranja. Po njoj se čarobnjaštvo nije moglo naučiti. Za to je trebala snažna intuicija i mudrost. Ono joj je trebalo da se zaštiti: od obitelji i rodbine, lažnih prijatelja, muškaraca i nasilnika. Koristila je tako vradžbine vještica koje mogu suparnike pretvoriti u čudovišta i predstavljati prijetnju i samim bogovima. Svaka žena bi trebala imati takve moći. Koliko je čovjek moćan kad zna uzeti prirodu kao svojeg saveznika.

• Čarobnjaštvo se ne može naučiti. Ili sama dođeš do toga ili ne dođeš..... Nisam željela pretvoriti Scilu u čudovište. Samo sam htjela otkriti ružnoću koja se skrivala u njoj. Bila je vrlo okrutna.
• Mislim da nitko ne zna što se skriva u nekom drugom.
• Protjerat ćemo je na pust otok na kojem više neće moći nikome naštetiti.
• Nadam se da ćeš ubuduće bolje birati. Oduvijek si bila lakovjerna.
• Ali ne, to je bio dio mojega izgnanstva: potpuna samoća. Ima li gore kazne, mislila je moja obitelj, nego lišiti nekoga njihove božanske nazočnosti? Zakoračila sam u šumu i moj je život započeo.
• Uporno sam nastavljala. Ako sam išta stekla u djetinjstvu, bila je to izdržljivost. Malo-pomalo počela sam bolje slušati. Naučila sam razumjeti vlastite nakane, oduzeti, dodati, osjetiti gdje se nakuplja moć i izgovoriti prave riječi.
• Živjela sam za trenutke kada bi mi se napokon sve razbistrilo te bi čarolija zapjevala najčišćim tonom.
• Naučila sam što dobro raste u vrtu, a što treba ostaviti ondje gdje je izraslo u šumi...Izliječila sam stablo na umoru, dodirom sam ubila otrovnu puzavicu.
• Naposljetku cijeloga života bila sam sama.

Zbog svega toga ju je otac, Helios protjerao na usamljeni otočić Eeja i tu je istovremeno počelo i moje divljenje prema Kirki. Na otoku se ova mlada žena počela mijenjati, suočavati sa svojim strahovima, brusiti svoje moći i naučila se zauzimati  za sebe. Otkrivajući svoju krhkost i nesavršenost  postala je neovisna i puna samopouzdanja. Bavila se okultnim vještinama, krotila divlje životinje, liječila opasne rane i povrede i povećavala svoju snagu. Muškarce je pretvarala  u životinje. Preciznije - u svinje. Tu moć bi zasigurno svaka žena poželjela. Čitajući postajemo svjedoci jedne fascinantne transformacije. Koja žena to ne bi voljela postići? Koja žena ne bi željela imati sve te moći kao Kirka?  Kroz knjigu se vješto isprepliću momenti iz grčke mitologije i modernog života kroz mnoge metafore i alegorije, pridajući moderne običaje klasičnim sredinama. Autorica to čini na elegantan način koji nije zastrašujući ili odvratan. Time ova knjiga postaje pravi mali podvig i napeta pustolovina. Kirkini  potezi i putevi križaju se  s mnogim čuvenim mitskim junacima poput Dedala, njegovog zlosretnog  sina Ikara, Minotaura i Medeje kojima je Kirka teta te prepredenog Odiseja. Kirku i Odiseja povezuje nevjerojatna kemija iz koje su proizašle daljnje nevjerojatne sudbine. Kirka me je također fascinirala kao samohrana majka i kao "druga žena". Od starih Grka do danas se malo toga na tom planu promijenilo. Milleričino pisanje je prekrasno, puno poetičnosti i prenesenog značenja. Paralelno s čitanjem sam se vraćala grčkoj mitologiji koju sam davnih dana savladavala u Klasičnoj gimnaziji gdje sam šest punih godina učila starogrčki jezik kao predmet. Na taj način sam ponavaljala zaboravljeno gradivo i čaroliju svih tih božanstava koja ne prestaju inspirirati umjetnike. Nakon čitanja nije me začudilo da je ova knjiga pomela sva prva mjesta na listama najčitanijih knjiga diljem svijeta. Kao i ja i mnogi drugi čitatelji su otkrili moć drevnih grčkih mitova i koliko su oni i dalje aktualni u suvremenom načinu života pogotovo ako ih prepričava talentirana Madeline Miller.  Ova knjiga vas doslovno zarobi, a onda istovremeno oslobodi. Nakon čitanja imala sam potrebu se osamiti, razmišljati i dobila sam volju za uvođenjem nekih novih  rutina u svoj život. Zato velika preporuka za čitanje.

A zašto me se dojmila slučajnost koja se poklopila s mojom odlukom o tajmingu čitanja? Knjigu sam čitala na putu prema Dubrovniku i u samom Dubrovniku. Prvo je bila sa mnom na Biokovu na pravim božanskim visinama. Zatim je stigla u najljepši grad na svijetu i hotel koji se zove http://www.kazbekdubrovnik.com/default-hr.html. To je ime vulkanske planine od pet tisuća i nešto metara na obroncima Kavkaza i na granici s Gruzijom. Kao stvoreno okruženje bogova i mitova. Možda su upravo tamo stolovali titani i kiklopi. Na kraju sam posjetila Muzej ljubavnih priča u Dubrovniku u kojem se spominje i ljubavna priča Odiseja i nimfe Kalipso – koja se navodno dogodila na otoku Mljetu, ali i priča Odiseja i Kirke koja se prema legendi  dogodila na otoku Korčuli. Fora zar ne? Kirka je zajedno sa mnom došla kući.