Fleishman je u nevolji – Taffy Brodesser Akner – potraga za smislom kroz raspad jedne obitelji

Ovo je stvarno jedna specifična knjiga koja me oduševila od prve iako mislim da je u drugom dijelu i prema kraju autorica zagnjavila s nepotrebnim odlomcima. Na početku je duhovita, dinamična, zabavna i puna sarkazma da bi se prema kraju razvila u ozbiljnu priču o braku, pravima žena, seksizmu, usklađivanju karijere i obitelji, srednjoj točci životnog putovanja te na kraju sve više postala satirom o praznom životu bogatih Njujorčana židovskog porijekla. Ovo je više knjiga o karakterima nego o zapletima. Vrlo brzo shvaćamo da je smiješno zapravo “mračno”. Na početku romana "Fleishman je u nevolji", a i po naslovu, čini nam se da je ovo priča o Tobyju, muškarcu koji se našao u krizi srednjih godina. Visok je samo 168 cm (sebe je uvijek smatrao niskim jadnikom) i želi započeti novi život preispitujući svoj brak. No prema kraju romana shvaćamo da je to ipak i priča o Rachel, Tobyjevoj ženi i majci njihovo dvoje djece te obostranoj potrazi za smislom života.

Zašto se  u 2020. od žena još uvijek traži da budu superžene, da imaju i karijeru i društveni život i obitelj? Toby Fleishman živi u New Yorku, liječnik je, osrednji hepatolog u jednoj bolnici i nakon što donese odluku da je njegov brak s Rachel gotov, počinje otkrivati novi uzbudljiv seksualni život preko aplikacija za spojeve kao priželjkivani 40-godišnji samac. No, umjesto utjehe i bliskosti pronalazi samo neobvezujući, vulgarni seks. Ne može se načuditi koliko su žene usamljene, otvorene, brze i direktne u dogovaranju seksualnih dejtova. Ako se ne mogu pojaviti na željenom mjestu, seks se događa putem telefona, facetimea ili what’s upa. Danas je i to moguće. Tobyjev svijet se doslovno raspada pred našim očima. Razvod od teške, ali dobro organizirane žene koja ima i dobru karijeru je u tijeku, njegov je novi stan par ulica udaljen od obitelji, o djeci brine prema dogovorenom planu i čeka unapređenje u bolnici. Nakon jednog od vikenda s djecom, njegova se bivša žena ne vraća u dogovoreno vrijeme. Cijeli tjedan je ne može dobiti na telefon. Toby počinje ozbiljno brinuti za Rachelin život. Ona kao da je  jednostavno u zemlju propala. Ne javlja se nikome, ni djeci. Solly koji ima devet godina i Hannah koja ima dvanaest godina imaju isplanirane tjedne kalendare (američka djeca imaju po sve aktivnosti ugovorene na minute bez sekunde odmora), izlete i ljetna kampiranja. Toby ima ozbiljnih problema sve to uskladiti sa svojim poslom i svim ljubavničkim aktivnostima. Rachel kao da je odlučila svoju karijeru staviti iznad svoje djece. Je li to prihvatljivo za ženu, majku i suprugu? Ili je to dozvoljeno samo muškarcima? Saznajemo da je Rachelin životni stil na gornjoj istočnoj strani New Yorka bio uvijek važniji od obitelji. To je barem  priča koju Toby sebi ponavlja s prezirom, gnušanjem i tinjajućim bijesom, a zapravo skida traku “uspjeha” da bi se razotkrili  sirovi seks, sirovi novac i egomanija. Ima li brak budućnost ili je nemoguć? Koliko je sreća dostižna i koliko ima veze s materijalnim statusom glavnih likova? Imaju sve, a nemaju ništa. Ovo je zapravo  iskrena studija više srednje klase američkog društva. Mnoge sam prepoznala u ovoj knjizi. Moje prijatelje, poznanike, slavne, bogate, a u nekim dijelovima i samu sebe. U svakoj knjizi se vidimo reflektiranima, pa tako i u ovoj.  Knjige nam mogu biti upozorenje da prestanemo ganjati stvari koje nas nikada ne mogu usrećiti i koje nas na kraju mogu uništiti. Ono što je zbunjujuće u ovoj knjizi je da je priča  ispričana iz nekoliko perspektiva. Toby, glavni lik, napisan je u trećem licu, a pojavljuje se pripovijedanje prvog lica njegove stare prijateljice s fakulteta, Libby. Pojavljuje li se ona u knjizi da bi nam dala ključne informacije za razrješenje misterioznog Rachelinog nestanka? Poglavlja nisu jasno odvojena i stalno se skače između prošlosti i sadašnjosti. Sve se otkriva u završnom  dijelu knjige kada i sami možemo shvatiti tko je tko i kakav je tko. Ukratko, likovi su uvjerljivi, simpatični, zabavni, a knjiga je usprkos boli i krhkosti glavnih junaka puna ljubavi i topline. To se naročito vidi u Tobyjevom odnosu prema djeci kao i brizi prema bivšoj ženi. Nema idealnog braka. Nema recepta za idealan brak. Svaki brak je priča za sebe i nosi individualni pečat. Koliko ljudi, toliko brakova. Na kraju ljudi se mijenjaju. Oni koji su ušli u brak nakon godina zajedničkog života nisu isti ljudi. Sve je to život. I to je jedino tako ispravno.

Prevela: Lidija Toman